Teško da situacija u kojoj su u vojvođanskoj skupštini DS i DSS međusobno suprotstavljeni kao "pozicija i opozicija" može dugo potrajati
POVLAČENJE IZ POLITIKE: Nenad Čanak
Pošto novi srpski ustav nalaže da se lokalni, pokrajinski i predsednički izbori obave do kraja ove godine, u Vojvodini se već otvorila mučna politička debata o promenama izbornih propisa, sve u svetlu nove projekcije podele vlasti u Pokrajini nakon tih izbora – ukoliko na njima, sada vladajući ili neki novi „prekomponovani demokratski blok“ doista ponovo odoli sve jačem pritisku Srpske radikalne stranke i socijalista.
Glavni posao na promeni pokrajinskog izbornog zakonodavstva i na „projekciji“ neke poželjne buduće koalicione vlasti u Vojvodini pao je na Bojana Pajtića, predsednika Izvršnog veća Skupštine APV, čija je pozicija izgleda veoma ojačala nakon poznatih prolećnih trzavica u samoj Demokratskoj stranci, posle kojih je smenjen predsednik Pokrajinskog odbora DS-a Goran Knežević (koji je, navodno, trebalo da „očisti“ vojvođanski DS od starih „demokrata autonomaša“ iz Đinđićevih vremena).
Ipak, Pajtić nije uspeo da još u junu, odmah posle sklapanja nove koalicije u Beogradu, ekspresno promeni set pokrajinskih izbornih propisa i tim promenama uvede instituciju 12 „garantovanih mandata“ za manjinske zajednice koje imaju pravo na formiranje nacionalnih saveta u Vojvodini (plus Romi), jer se tome suprotstavio Bojan Kostreš, predsednik Skupštine APV i mladi alter ego Nenada Čanka. Bizarno je što su te promene odložene tako što predsednik vojvođanske skupštine jednostavno nije zakazao već dogovorenu sednicu Skupštine Vojvodine. Sada oni koji, navodno, imaju većinu za promene izbornog zakonodavstva kažu da će ta sednica biti održana 21. avgusta „sa Kostrešom ili bez njega“. A smisao glavne promene, to jest uvođenja 12 garantovanih mandata za manjinske zajednice, kako se procenjuje, jeste u tome da se još pre izbora garantuje prevaga demokratski opredeljenih stranaka u Skupštini Vojvodine (jer manjine uvek glasaju za predloge koje osporavaju radikali).
Najavljena promena izbornih pravila dočekana je sa različitim pogledima. Dok LSV, LDP i G17 plus (za koji glasa i znatan deo manjinskih birača) ističu da je taj predlog opasan, jer vodi u „getoizaciju“ manjinske zajednice i cepa biračko telo Vojvodine po nacionalnim šavovima, stranke koje javno zagovaraju ovaj predlog, DS, SVM i PSS, tvrde da je takva „pozitivna diskriminacija“ u Sloveniji dala dobre rezultate i da tu instituciju podržava Evropska unija.
Ipak, ni zagovornici ovog predloga ne kriju da glavni problem ipak nije opredeljivanje za ili protiv ove inovacije, nego da je glavni problem u „prekompoziciji“ vladajućeg bloka u Vojvodini nakon dolazećih izbora. U stvari, tek nakon svih tih izbora (lokalnih i predsedničkih), videće se kakve će sve reperkusije u Vojvodini imati nedavno uspostavljanje nove vladajuće koalicije na republičkom nivou, čiju kičmu predstavlja osovina DS–DSS, jer se verovatno ne može produžiti situacija u kojoj su u vojvođanskoj skupštini ove dve stranke međusobno suprotstavljene kao „pozicija i opozicija“, dok zajedno vladaju Srbijom u Beogradu.
Da se priprema eventualna „prekompozicija“ buduće vladajuće većine u Skupštini Vojvodine vidi se po mnogim signalima, a i po tome da je Demokratska stranka Srbije napokon promenila rukovodstvo u svom gradskom odboru u Novom Sadu, te se tako konačno distancirala od starog rukovodstva koje je u Novom Sadu pre dve godine, suprotno interesu DS-a, ušlo u lokalnu koaliciju sa SRS-om i socijalistima (izgleda da su i socijalisti spremni da u Novom Sadu napuste tu koaliciju – pa je, možda, samo pitanje dana ili pitanje političke taktike – kada će Skupština grada postati opozicija gradonačelnici Maji Gojković).
S druge strane, stiče se utisak da su demokrate u Vojvodini, takođe, prionule da raščiste nešto političkog prostora u korist nekih zahteva DSS-a, jer i novi i stari ljudi DSS-a ističu da neće u koaliciju sa Čankovim LSV-om i LDP-om Čede Jovanovića. U prvom redu to znači da Liga više ne bi mogla računati na prestižno mesto predsednika Skupštine APV-a, koje je nakon Čanka, posle proteklih izbora zauzeo njemu najbliži čovek – Bojan Kostreš, iako je ova stranka bila pretposlednja po snazi u vojvođanskom parlamentu. To dalje, opet, dovodi Nenada Čanka pred gotovo nemoguć izbor: ili da reskira da u samoj Vojvodini ostane bez ikakve vlasti, pa da ga u Beogradu pitaju „đe ti je baza“ ili da se, spasavajući svoje čedo – LSV, povuče iz politike. I o tome su, nedavno, posle proslave 19. rođendana LSV, gde je Čanak izjavio da se nada da će na sledećim izborima za šefa ove stranke „prvi put biti više kandidata“, krenule raznovrsne spekulacije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!