Slučaj "Feral" >

Greatest shits

Analitičan njuz magazin sa kvalitetnim i aktuelnim kolumnama, te intervjuima, ali i formama koje su gotovo nestale iz hrvatskog novinarstva – reportaže, ili nikada nisu ni postojale – ozbiljne istraživačke priče, zanimao bi mnoge dosadašnje, ali i potencijalno nove čitaoce

U 1133. broju splitskog satiričnog tjednika "Feral tribjun" izdanog 8. lipnja, na cijeloj drugoj i dijelu treće stranice, umjesto uobičajene rubrike "Informbiro" objavljen je tekst u kojem su hrvatske vlasti po tko zna koji put optužene za sustavno onemogućavanje normalnog poslovanja tog lista.

Ovaj puta, međutim, uredništvo "Ferala" potpisalo je dramatično priopćenje u kojem tvrdi kako zbog inzistiranja na naplati PDV-a njihovim novinama, koji se državnim medijima oprašta, te zbog brojnih presuda za navodno nanošenje psihičkih boli žrtvama feralovskih fotomontaža, kao i zbog toga što oglašivači ne žele platiti reklamu u "Feralu", zaposlenici "Ferala" dva mjeseca nisu primili plaću, a moguće je da list prestane izlaziti.

Tjedan kasnije "Feral" se nije pojavio na kioscima, a neće ga biti niti ovoga petka.

Najveće svjetske agencije objavile su, a najutjecajniji mediji prenijeli vijest da je zbog poreznih obveza ugašen list koji se jedini suprotstavljao medijskom jednoumlju u vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana, list čiji su novinari (što skupno što pojedinačno) dobili više međunarodnih novinarskih priznanja nego svi ostali hrvatski mediji zajedno.

Feralovci, međutim, tvrde kako se nisu predali i kako se nadaju da će "Feral" i dalje izlaziti. No, kada i pod kojim uvjetima, u vrijeme predavanja ovog teksta – u utorak, 19. lipnja kasno uvečer – i za njih same bila je potpuna nepoznanica.

Prije nekoliko dana u intervjuu zagrebačkom "Poslovnom dnevniku" dugogodišnji glavni, a potom odgovorni urednik i najnagrađivaniji "Feralov" novinar, te suvlasnik Viktor Ivančić izjavio je: "Ne pada mi na pamet mijenjati temeljne ideje svoje koncepcije", dodajući da je problem hrvatskog društva i tržišta ako za "Feral" više nema mjesta.

No, da li je ovako čvrst stav utemeljen na realnoj procjeni mogućih "Feralovih" "izlaza za nuždu" ili tek dokaz tvrdoglave, gotovo autistične poze "vječnih moralnih pobjednika" koji se ne mogu nositi sa tržišnim uvjetima (koliko god ti uvjeti bili određeni političkim uplivom) pa će radije "časno poginuti" nego "prodati ideale", ne preispitujući pritom moguću vlastitu krivicu za loše poslovne rezultate.

Analitičari slučaja "Feral" mahom su se usredotočili na dosadašnju ulogu "Ferala", podržavajući ideju da bi "Feral" trebao i dalje izlaziti na dobrobit demokracije u Hrvatskoj, bez obzira na to smatraju li jedinim krivcem za "Feralov" krah hrvatske vlasti ili dio krivice pripisuju samim "feralovcima".

Međutim, ukoliko "Feral" nastavi izlaziti, kolike su realne šanse da ostane isti kakav je bio (i da preživi)? Nikakve.

Već uključivanje predsjednika države i vlade, Mesića i Sanadera (iako za sada uglavnom verbalnom podrškom), u rješavanje statusa "Ferala", a pogotovo zbog činjenice da su feralovci tu pomoć sami tražili, veliki je moralni uteg koji je opteretio sliku "Ferala" kao neosvojive tvrđave nepromjenjivih principa. Sanader je najavio hitno smanjenje stope PDV-a sa 22 na deset odsto za sve novine, a jasno kako je prestanak izlaska "Ferala" "okidač" koji ga je motivirao na takav potez.

No, žele li biti dosljedni, feralovci bi trebali ignorirati smanjenje PDV-a kao argument u korist demokratičnosti vlade jer je to iznuđeni politički potez vlasti koja se do sada nije obazirala na činjenicu da je hrvatska stopa PDV-a na novine najviša u Europi, pa i u svijetu – jednaka stopi za sve ostale proizvode.

Na to je bar "Feral" nebrojeno puta upozoravao.

Jedino su Argentina sa 21 i Čile sa 19 odsto na tragu Hrvatske. Većina zemalja s kojima bi se Hrvatska voljela uspoređivati ima PDV na novine bar dvostruko manji od hrvatskog ili ga uopće nema. Uostalom, cinizam vlasti je tim jasniji kad se podsjetimo da je državnim medijima PDV ionako redovno opraštan, što je kršenje ustavnog prava na jednak tretman svih na tržištu. Uz to, država izravno ili neizravno financijski potpomaže opstanak tiskovina koje su realno daleko manje tržišno konkurentne od "Ferala", čak i u vrijeme kad mu je prodana tjedna naklada pala na 13 tisuća primjeraka. Štoviše, neke od tih opskurnih tiskovina, često su i šovinističkog, pa i fašističkog sadržaja i, za razliku od "Ferala", sramote Hrvatsku u normalnom svijetu.

Tko, dakle, može jamčiti da će i uz smanjenu stopu PDV-a svi mediji zaista biti ravnopravni kad dosadašnje iskustvo pokazuje suprotno? Uostalom, priča o PDV-u neosnovano je zasjenila druge uzroke "Feralovih" financijskih problema. Ukupan dug za PDV iznosio je 1,5 milijun kuna (oko 200 tisuća eura). Zbog trećine tog duga blokiran je "Feralov" račun, a kad je dug plaćen ostalo je još milijun neplaćenih kuna. Ali to je samo dio ukupnog "Feralovog" duga koji, prema podacima vjerovnika, iznosi oko sedam milijuna kuna odnosno gotovo milijun eura.

Od tog iznosa gotovo četiri milijuna kuna (više od pola milijuna eura) "Feral" (odnosno njegov izdavač Kultura i rasvjeta d.o.o.) duguje kompaniji EPH, čiji su suvlasnici Ninoslav Pavić i WAZ.

Eto nove opasnosti po vjerodostojnost "Ferala" kakvog znamo.

Izdanja EPH-a su vrlo visoko rangirana u "Feralovoj" rubrici citata najvećih bedastoća objavljenih u hrvatskim medijima "Greatest Shits", a način na koji EPH posluje i (ne)profesionalnost nekih njegovih izdanja izravno ili neizravno nerijetko je na udaru "Feralovih" kolumnista.

No, kako se pokazalo, istovremeno "Feral" i EPH imaju poslovni odnos koji je do sada "Feral" već "debelo" zadužio. "Feral" je EPH-u dužan bar dvostruko više nego državi. Istina, pravu prirodu odnosa ovih dvaju poslovnih partnera teško je dokučiti jer se niti feralovci niti vlasnici EPH-a ne izjašnjavaju o pojedinostima.

No, već gotovo dvije godine nepobitno postoji neka vrsta poslovnog odnosa između EPH-a, velike međunarodne novinske korporacije, prevodnika tzv. korporativnog novinarstva u regiji (kojem bi suština trebala biti logika zarade svim sredstvima a nauštrb novinarstva) i malog neovisnog izdavača koji se s "korporativnim novinarstvom" u svojim novinama izruguje proglašavajući ga jednom od najvećih opasnosti po novinarsku profesiju i razvoj demokracije.

Prema informacijama iz izvora bliskih EPH-u, a koje službeno ne žele potvrditi u "Feralu", najveći dio duga nastao je besplatnim tiskanjem "Ferala" u splitskoj tiskari EPH-a, a dio novca je i izravno prebačen sa računa EPH-a na račun "Feralova" izdavača. (Usput, država je oprostila "Slobodnoj Dalmaciji" popriličan dug za PDV kad ju je prodavala EPH-u).

Sve to trebao je biti dio uloga EPH-a u "Feral" u vrijeme kad se razgovaralo o tome da će EPH kupiti splitsku satiričku ikonu.

No pregovori su propali. Da li izbog toga što su feralovci istovremeno pregovarali i sa "Novim listom", kojem su također ostali dužni oko milijun eura iz vremena kad se "Feral" tiskao u Rijeci, kako tvrde izvori bliski EPH-u, ili iz nekog drugog razloga, u "Feralu" ne objašnjavaju. U svakom slučaju pregovori s "Novim listom" također nisu uspjeli, a u ponedjeljak prije predaje ovog teksta feralovcima se, navodno, javio šef uprave EPH-a i većinski vlasnik (50 odsto i jedna dionica) Ninoslav Pavić sa željom da ponovo pregovara o kupovini "Ferala". Ako je to točno, teško je pretpostaviti kakva je Pavićeva poslovna logika koja ga motivira da kupi list sa sedam milijuna kuna gubitka u kojem nitko ne želi objaviti reklamu, izuzev ukoliko ga ne želi temeljito promjeniti.

Jedna od mogućih opcija je da Sanaderova pomoć bude u obliku plaćenih reklama državnih poduzeća u "Feralu" što bi bio "mig" ostalima koji se žele umiliti vlasti. To bi možda moglo motivirati Pavića da kupi "Feral", ali feralovcima se uloga njihovog lista u takvoj predstavi zasigurno ne bi svidjela.

Istina, ni Paviću se sigurno niti malo ne bi svidjelo da feralovci proglase stečaj i ostanu mu dužni ona četiri milijuna kuna. Ali znajući da čak i njegovi najuspješniji listovi gotovo dvije trećine prihoda ostvaruju od prodaje reklamnog prostora, te svjestan činjenice da bi mu "Feral" kakav je bio do sada više štetio nego koristio poslovanju, teško da bi si šef EPH-a mogao dopustiti luksuz da kupi "Feral" bez jasnog plana promjena. Vjerovatno prvo što bi mjenjao, ne samo Nino Pavić nego svaki potencijalni ozbiljan ulagač u "Feral", bilo bi poslovodstvo.

Na stranu opravdana povika feralovaca na nepravedan tretman i nezakonit pritisak na njihov list – nejednak tretman PDV-a, brojne i visoke novčane presude za "duševne boli"... – ali pokazali su da nisu sposobni uspješno poslovati. Toj je tvrdnji u prilogi epizoda sa Medija development loun fondom (MDLF), poznatim kreditorom neovisnih medijskih projekata, koji je uz neke druge medijske kuće u regiji (npr. B92) odlučio poslovati i sa izdavačima "Ferala".

Bilo je to nedugo nakon Tuđmanove smrti.

MDLF-ovi analitičari zaključili su da "Feralu" treba financijska pomoć kako bi preživio prve posttuđmanovske godine, no suradnja je trajala kratko. Iako se MDLF ubrzo povukao iz "Ferala", stigao je u njega "ubrizgati" oko milijun dolara. Niti to se nije pokazalo isplativom investicijom.

Iz doba suradnje "Ferala" sa MDLF-om datira još jedna epizoda koja pokazuje kako "Feral" već godnama ima ne samo financijske probleme nego i problem uređivačke politike. Ohrabreni financijskom "injekcijom" MDLF-a "Feralovi" su izdavači odlučili napustiti veliki format i roto-papir te prijeći na manji format njuz magazina i kvalitetniji tisak. No, to je bila i jedina promjena. Čitatelji su dobili "Feral" kakav je bio do tada sam na manjem formatu i kvalitetnijem papiru. List se čak ni grafički nije promjenio.

Ova avantura trajala je kratko. Povratkom na stari format i kvalitet papira kao da je zamrla i bilo kakva ideja o promjenama.

Posljednjih godina feralovska družina sve više počinje ličiti na pomalo autističnu medijsku sektu koja niti ne razmišlja o tome da li bi u pokušaju mjenjanje svijeta oko sebe možda trebalo pokušati mijenjati i sebe same.

To je žalosno jer i dalje "Feral" ima nekoliko vrhunskih kolumnista, te iskusne, vješte i vrijedne reportere. I dalje se feralovci bave važnim temama koje većina ostalih medija tek usputno i površno iskoristi za jednokratnu upotrebu. No, osjeća se "zamor materijala". Nema novih autora, teme se sve češće "recikliraju", sadržaj je sve predvidljivij i ovisi o malom broju izvora, ponekad i nerelevantnih i(li) neprovjerenih. O tome bi feralovci također trebali razmisliti namjeravaju li ozbiljno nastaviti, pogotovo gaje li zaista nadu da će uspjeti ostati neovisni.

Analitičan njuz magazin sa kvalitetnim i aktualnim kolumnama, te intervjuima, ali i formama koje su gotovo nestale iz hrvatskog novinarstva (reportaže) ili nikada nisu ni postojale (ozbiljne istraživačke priče) – tako vidim mogući uspješniji nastavak "Feralove" borbe na tržištu. To bi zanimalo mnoge dosadašnje, ali i potencijalno nove čitatelje iz "Feralove" ciljne skupine (a ni oglašivačima ne bi bilo naročito mrsko).

Na kraju, treba zaboraviti da trenutno "Feral" ne izlazi. Bude li netko odlučio uložiti u njegovo ponovno pokretanje, vjerovatno će imati svoju ideju kako "Feral" treba izgledati. Jedno je sigurno, eventualna kratkoročna "pomoć" države bit će samo predizborni manevar i nikome u vlasti nije stalo da "Feral" zaista "ozdravi". Stoga, ukoliko "Feral" nastavi izlaziti, a da feralovci ništa ne promjene – možemo računati da je "Feral" mrtav ma koliko dugo se još pojavljivao na kioscima.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

Novinarnica

 

Novosti

 

Naslovi.net