Ako se pogleda novi sastav Sinoda: mitropolit crnogorsko-primorski i od prošle godine počasni arhiepiskop cetinjski Amfilohije, episkop žički Hrizostom i njegov imenjak episkop bihaćko-petrovački, uz neizbežnog Filareta mileševskog, episkopa svih režima, sa sigurnošću se može reći da će naprednjaci bar još dve godine čekati na svojih pet minuta
STARI PROBLEMI: Patrijarh Pavle
Po ustaljenom redu, Sveti arhijerejski sabor, crkvenozakonodavna vlast u poslovima vere, bogosluženja, crkvenog poretka i unutrašnjeg uređenja crkve, redovno zaseda dva puta godišnje. O čemu je bilo reči i kakve su odluke donesene, jer sednici mogu prisustvovati samo posvećeni, javnost saznaje preko saopštenja. U skladu sa tradicijom, u saopštenju piše sve, ali se ne kaže ništa konkretno.
U obilju opštih mesta – kao što su briga za budućnost Kosova, posvećivanje „veoma ozbiljne pažnje“ crkvenoj prosveti i školstvu uopšte, unapređenje veronauke, „duhovno-moralno stanje u našem društvu i potreba povećanja nataliteta“, iskazivanje radosti zbog obnavljanja liturgijskog zajedništva Moskovske patrijaršije sa Ruskom zagraničnom crkvom, u saopštenju je „osobita pažnja“ posvećena modernizaciji liturgije, kao i omeđavanju prostora, kako duhovnog tako i administrativnog.
TRADICIONALISTIVS. NAPREDNJACI: Za razliku od drugih pravoslavnih crkava, u kojima je bogoslužbeni jezik identičan govornom, liturgija se u SPC-u odvija na crkvenoslovenskom, jeziku kojim se govorilo u doba Nemanjića i koji je možda lep, ama nerazumljiv većini vernika. Decenijama unazad u vrhu Crkve vodi se polemika da li liturgiju modernizovati i time je pastvi približiti, ili pak, zarad osmovekovnog kontinuiteta, ne dirati ništa: oko toga se poduže vodi tihi rat između naprednjaka i tradicionalista. Do sada, tradicionalisti su bili u većini jer promena nije bilo, osim što se od osamdesetih godina prošlog veka u crkvenom kalendaru najvažnije molitve, Očenaš i ZdravoMarijo štampaju na srpskom jeziku.
Tako, na ovom zasedanju, kao i na mnogim prethodnim, Sabor je „posebnu pažnju posvetio liturgijskom i bogoslužbenom životu Crkve“, kako je u saopštenju navedeno, „u cilju očuvanja njenog vekovnog molitvenog predanja“, za šta se zalažu tradicionalisti, ali i „živog svedočenja (vere) u savremenom svetu“, za šta se zalažu naprednjaci. Reaktivirana je Komisija za proučavanje liturgijskih pitanja sa nalogom „da nastavi započeti rad i da rezultate dostavi Saboru na konačnu odluku“, uz preporuku da obrati posebnu pažnju na praksu drugih pomesnih crkava, što je naprednjačka ideja, ali i na „duhovno stanje našeg naroda“, kao i „spremnost sveštenstva da to praktično sprovede u život“, što na ruku ide tradicionalistima: „duhovno stanje našeg naroda“ nije bog zna kakvo, a pretpostavka je i da sveštenstvo nije rado da bilo šta menja, ako ništa drugo ono jer bi morali ponovo da uče napamet prevode onoga što su jednom (valjda) naučili u originalu.
Naizgled, tradicionalisti su (opet) prevagnuli, jer je naloženo, dok Komisija ne oposli zadato i ne donese se konačna odluka, da se sveštenstvo pridržava „ustaljenog vekovnog poretka naše Crkve“, ali doneta je i odluka da se reaktivira i komisija svetog Sinoda „za konačno oblikovanje prevoda Svetogpisma na srpski jezik“. Sve u svemu, nerešeno.
S druge strane, ako se pogleda novi sastav Sinoda: mitropolit crnogorsko-primorski i od prošle godine počasni arhiepiskop cetinjski Amfilohije, episkop žički Hrizostom i njegov imenjak episkop bihaćko-petrovački, uz neizbežnog Filareta mileševskog, episkopa svih režima, sa sigurnošću se može reći da će naprednjaci bar još dve godine čekati na svojih pet minuta. Jer, mandat članova „crkvene vlade“ toliko traje.
EKONOMSKOJEDINSTVO: Od šezdesetih godina prošlog veka Srpsku pravoslavnu crkvu potresaju raskoli: od „matice“ su se izdvojile eparhije u Americi i Australiji, Makedonska pravoslavna crkva je proglasila autokefalnost, doduše nikad potvrđenu, a odnedavno se i u Crnoj Gori pojavila konkurencija: Crnogorska pravoslavna crkva.
Raskol sa prekookeanskim eparhijama je zaglađen početkom devedesetih, a na ovom zasedanju je učinjen još jedan korak: potvrđen je zajednički Ustav za eparhije u Severnoj i Južnoj Americi, čime se „podstiče prevazilaženje prepreka za postizanje administrativnog jedinstva“. Zbog svoje posvećenosti tom cilju pohvaljeni su episkop za Ameriku i Kanadu Longin i episkop zapadnoamerički Maksim, uz posvećivanje „posebne brige našoj Crkvi u Australiji“. Naime, njen poglavar, episkop australijsko-novozelandski Irinej, kanda ima nešto protiv „administrativnog jedinstva“.
RASKOLRASKOLA: Sa episkopima MPC-a prošle godine je zamalo postignut dogovor o suštinskoj autonomiji ove crkve-ćerke: tik pred potpisivanje sporazuma, dogovor je razvrgnut. Svetovna politika se navodno umešala. Srpska pravoslavna crkva je ubrzo uzvratila udarac: „oživela“ je još u srednjem veku umrtvljenu Ohridsku arhiepiskopiju, čiji je osnivač sveti Kliment Ohridski, prvi slovenski arhiepiskop (koga pored Makedonaca svojataju Srbi i Bugari, a ni Grci nisu s raskida), i na arhiepiskopski tron ustoličila mitropolita skopskog Jovana, koji je, opet, u raskolu sa raskolničkom crkvom.
Nastavak pregovora se opet najavljuje, ali i demantuje: i makedonska jerarhija je podeljena kao i srpska. Navodno, sve bi se moglo rešiti, ali da Jovan ne bude arhiepiskop, što je teško izvodljivo jer jednom ustoličen arhiepiskop se ne može tek tako rastoličiti: bilo bi to pomalo neozbiljno i sva je prilika da se neće ni dogoditi. Ne bi, inače, bilo posebno naglašavano da je pored arhijereja srpske pravoslavne crkve u radu Sabora „uzeo učešće Njegovo blaženstvo arhiepiskop ohridski i mitropolit skopski Jovan sa arhijerejima autonomne Ohridske arhiepiskopije“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!