"Vojnobezbednosna agencija raspolaže sa imenima onih koji su bili u vezi sa Ratkom Mladićem do 1. juna 2002. godine, a postoje i neka posredna saznanja o Mladićevom kretanju nakon što je on napustio vojne objekte do kraja 2005. godine"
„ZNAM DA SE MLADIĆ 1999. STAVLJA NA RASPOLAGANJE GENERALŠTABU VJ“: Zoran Stanković
Prema rasprostranjenome uverenju, koje nikada nije dobilo neku ozbiljniju potvrdu, general Zoran Stanković došao je na mesto ministra odbrane da bi otpremio Ratka Mladića u Hag. Svojevremeno je čak izmišljen dijalog između bivšeg načelnika Vojnomedicinske akademije i glavne tužiteljke Haškog tribunala Karle del Ponte, u kome Stanković obećava da će izručiti odbeglog generala u roku od dva meseca, ukoliko se bude našao na funkciji koja će mu omogućiti da to uradi. Stanković je nakon toga zaista preuzeo Ministarstvo odbrane, ali se Ratko Mladić i dalje nalazi na slobodi. Štaviše, kao što ga je ovaj haški optuženik dočekao u oktobru 1995. kada je preuzeo ovaj resor, tako ga je ispratio u maju 2007, jer je poslednjeg dana Stankovićevog mandata izvedena akcija potrage za Ratkom Mladićem u Deligradskoj ulici. „Čak i da se ostavi po strani to što se raspad SCG dogodio bez uplitanja vojske, mogu biti zadovoljan prijemom zemlje u Partnerstvo za mir, potpisivanjem vojnih sporazuma sa SAD, odsustvom afera i smanjenjem vojnih dugovanja, kao i saznanjima Vojnobezbednosne agencije da pripadnici Vojske Srbije u ovom trenutku ne učestvuju u skrivanju haških optuženika. Istina je da Mladić nije u Hagu, ali nikada nisam ni obećao da ću ga juriti po planinama i nagovoriti da se preda. Ja ne mogu da znam čime se svako od 30.000 ljudi koji rade u vojsci bave kada odu kući, niti kakva su lična uverenja pojedinih starešina, ali je bitno da Vojska Srbije, kao institucija, više nije umešana u skrivanje haških optuženika. To tvrdim sa punom odgovornošću“, kaže general Zoran Stanković.
VREME: Otkud uopšte ta fama da ćete baš vi osloboditi Srbiju bremena zvanog „Ratko Mladić“?
ZORANSTANKOVIĆ: Ne znam ni sam. Možda zato što sam poznavao Ratka Mladića, mada su se naši poslednji susreti svodili na razgovore o njegovoj ćerki Ani i okolnostima koje su dovele do njene smrti. Za razliku od drugih, svoje poznanstvo sa Ratkom Mladićem nisam skrivao, ali sa njim nemam kontake od 1999. godine. Kada smo se poslednji put sreli, bilo je očigledno da je Vojska Republike Srpske optužena za masovne zločine u Srebrenici. Mladić je bio potpuno svestan toga, i tokom našeg razgovora ponavljao je da nije kriv. Pitao sam ga: „Zašto se onda ne predaš, i dokažeš svoju nevinost pred sudom?“ Nije hteo ni da čuje.
Da li ste lično zadovoljni onim što je Vojska Srbije uradila tokom vašeg mandata na ispunjenju obaveza prema Haškom tribunalu?
Vojska je u prethodnom periodu proglašena glavnim krivcem za sve što se dešavalo tokom ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Moj cilj je bio da se ta odgovornost konkretizuje, i da se ustanovi ko je odgovoran za pojedinačna kršenja međunarodnog prava. Mislim da smo to uspeli da uradimo. Vojnobezbednosna agencija je napravila izveštaj koji je podnela Vrhovnom savetu odbrane, u kome smo precizno rekli do kog dana je Ratko Mladić bio pod zaštitom vojske. Utvrdili smo da je Mladić koristio vojne objekte do 1. juna 2002. godine, ali je na osnovu drugih podataka rekonstruisano njegovo kretanje sve do kraja 2005. kada mu se gubi svaki trag. Nisam mogao da prihvatim obavezu da vojska hapsi haške optuženike izvan vojnih objekata, niti da istrage vodi ministar odbrane. Sve drugo bilo bi u direktnoj koliziji sa zakonima ove zemlje.
Zašto taj izveštaj nije obelodanjen?
Ja sam se na sednici Vrhovnog saveta odbrane zalagao da izveštaj koji je podneo načelnik VBA Svetko Kovač bude dostupan javnosti, ali su članovi ovog tela stavili na njega oznaku državne tajne.
Ko je upoznat sa njegovim sadržajem?
Samo Vrhovni savet odbrane Srbije i Crne Gore.
A Bezbednosno-informativna agencija Srbije?
Oni su tražili taj materijal, ali im to nismo mogli dati, jer izveštaj ne postoji kao dokument. BIA je ipak upoznata sa sadržajem izveštaja od strane načelnika VBA.
Da li je uopšte postojala saradnja civilnih i vojnih službi bezbednosti?
Mi smo obavili jedan razgovor 18. decembra 2005. godine u kom su učestovali načelnici VBA i BIA. Tada su razrađeni detalji saradnje oko lociranja i hapšenja haških optuženika, i razrešena su sva sporna pitanja.
Vi ste svojevremeno govorili da ćete tražiti odgovornost čelnika VBA, a najavljivali ste i sopstvenu ostavku, ukoliko ne dođe do hapšenja haških optuženika.
Jesam, ali sam istovremeno tražio da vidimo šta je ko radio nakon 11. aprila 2002. godine kada je usvojen Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom, i po kom osnovu je Ratko Mladić do 1. juna 2002. boravio u vojnim objektima.
Da li ste pokušali da to rasvetlite?
Ja to nisam mogao da uradim. Ne mogu kao ministar odbrane da tražim odgovornost ljudi koji su bili na čelu države. Tražio sam da se precizno ustanovi šta se dešavalo do kraja 2005, ali se to nije dogodilo, tako da se sva sumnja svalila na leđa bezbednosnih službi.
Šta ste uradili sa ljudima iz Ministarstva odbrane, VBA i Generalštaba za koje je utvrđeno da su učestvovali u skrivanju Ratka Mladića?
Sklonili smo ih sa položaja na kojima su mogli dolaziti do informacija o našim naporima da se uhapse haški begunci.
Govorilo se da ste se i vi sreli sa Mladićem početkom 2006. godine?
To nije tačno. Ako neko poseduje dokaze, neka ih dostavi sudskim organima, jer je učešće u skrivanju ljudi koji su optužni za ratne zločine krivično delo.
A da li ste pokušali da otvorite pitanje krivične odgovornosti onih koji su dozvolili da Ratko Mladić koristi vojne objekte do 1. juna 2002. godine, s obzirom na to da je Okružni sud u Beogradu raspisao poternicu 9. maja 2002?
Sve što je o tom periodu ustanovila VBA, prosleđeno je Tužilaštvu za ratne zločine. Oni, dakle, raspolažu sa svim relevantnim informacijama. Da li će Tužilaštvo podići optužnice protiv ljudi koji su dozvolili da Ratko Mladić koristi vojne objekte nakon raspisivanja poternice, ja ne mogu da kažem, jer je to isključivo u nadležnosti pravosudnih organa.
Znači, Tužilaštvo za ratne zločine zna imena onih koji su u tom periodu pomagali Ratku Mladiću?
Zna. Njima su dostupni svi podaci.
Ko su ti ljudi?
To ne mogu da otkrijem, jer bi to predstavljalo iznošenje neproverenih podataka, ali odgovorno tvrdim da je vojska pružala raspoložive informacije na svaki zahtev istražnih organa. Postoji naredba da VBA o svim novim podacima vezanim za skrivanje haških optuženika odmah obavesti Bezbednosno-informativnu agenciju i Koordinaciono telo za sprovođenje Akcionog plana Vlade Srbije.
Da li vi znate ko je dao saglasnost da Ratko Mladić boravi u vojnim objektima?
Ne mogu da kažem uz čiju se to saglasnost dogodilo, jer postoje različite, često suprotstavljene izjave pojedinih svedoka čiju istinitost treba da utvrde sudski organi, ali svako od nas koji smo obavljali odgovorne dužnosti u vojsci ima obavezu da položi račune za ono što je radio.
Neko je morao to da odobri?
U svakom slučaju, bilo usmeno ili pismeno.
Na kojoj instanci se može izdati takva vrsta odobrenja?
To su mogle da narede starešine jedinica koje su koristile vojne objekte u kojima je Ratko Mladić povremeno boravio. Oni snose punu odgovornost za ono što se dešavalo u tim objektima.
Mislite da nisu mogli da dobiju
naređenje od nekog ko se u tom
trenutku nalazio na vrhu zemlje?
Mogli su da dobiju takvo naređenje od onoga ko im je bio neposredno nadređen, a njihov nadređeni od svog pretpostavljenog… ali istražni organi moraju da utvrde do koje instance seže taj lanac subordinacije. Neki od njih su u penziji, pojedini više nisu među živima, ali sigurno ima dosta svedoka koji mogu da pruže neophodne informacije o tim događajima.
Da li se u izveštaju spominju njihova imena?
Vojnobezbednosna agencija raspolaže sa imenima onih koji su bili u vezi sa Ratkom Mladićem do 1. juna 2002. godine, a postoje i neka posredna saznanja o Mladićevom kretanju nakon što je on napustio vojne objekte do kraja 2005.
Da li su oni kasnije bili
pod istragom VBA?
Akcija u Deligradskoj ulici samo je jedna u nizu rutinskih provera koje smo sproveli u poslednje vreme, ali nijedna od njih nije dala rezultate.
Da li i to nešto govori o sadašnjem Mladićevom obezbeđenju?
Može se samo pretpostaviti da se u njegovoj neposrednoj blizini nalazi svega nekoliko osoba.
Kakvi su to ljudi?
To ne mogu da znam, ali se stiče utisak da su vrlo opasni, i da ni od čega ne prezaju.
Oni koji veruju da je Ratko Mladić srpski heroj smatraju da će eventualni gubitak Kosova biti prilika za njegov izlazak iz ilegale.
Mislim da su svi oni zajedno izgubili svaki osećaj za realnost, mada znam da se Ratko Mladić 1999. godine stavljao na raspolaganje Generalštabu Vojske Jugoslavije. Hteo je da se bori na Kosovu.
I da li će Mladić uopšte biti uhapšen?
Ne znam, ali mi je obaveza nalagala da na tome radim do poslednjeg dana svog mandata.
Mladićev vozač
Nekadašnji vozač haškog begunca Ratka Mladića, Dragomir Rajak, bio je zaposlen u Vojsci Srbije i Crne Gore (sada Vojska Srbije) kao civilno lice do 31. 8. 2005. godine, potvrđeno nam je u Informativnoj službi Ministarstva odbrane Srbije. Vojna policija je tokom pretresa vojnog kompleksa u Deligradskoj 40 i 40a tragala i za Rajakom, koji je bio angažovan kao Mladićev vozač do sredine 2002. godine. Rajak u ovoj akciji nije pronađen.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!