Komentar
Koga je briga ko će biti premijer
Naklapa se o tome ko će biti Brnabić umesto Brnabić, to jest predsednik nove vlade. Zašto, kad je potpuno svejedno
Gruba procena govori da u Srbiji između 10.000 i 12.000 ljudi vidi šansu za promociju i isto toliko vidi sebe u senci nove metle koja je preuzela stara ministarstva, javna preduzeća, razne agencije, kancelarije i preduzeća o čijoj se sudbini pita država. Još će se nova ministarstva popuniti "svežom krvi" novopečenih državnih službenika
Tačka topljenja: Vama Telekom, nama NIS, ili tako nekako
Aleksandar Popović, ministar nauke u prethodnom sastavu Koštuničinog kabineta, a ministar energetike u ovom novom, ušao je u anale srpskog novovekovnog ministrovanja zbog okolnosti da pre četiri godine nikog iz ministarstva nije najurio i potom doveo svoje ljude da se naučno izraze. Videćemo da li će isto postupiti i sada kada mu je u ruke zapao vruć krompir upravljanja jednim od malobrojnih preostalih lukrativnih poslova u zemlji Srbiji.
S oproštenjem, u nauci nismo imali šta ni da prodamo, a ovde će biti i te kako zainteresovanih lica i na strani onih koji bi da prodaju i na strani onih koji bi da kupe. U takvim poslovima ljudski faktor i čvrstoća materijala od presudnog su značaja, a ko bi tačku topljenja boljih čovekovih osobina znao bolje od onoga ko se bavio naukom.
No, ovo ministarstvo pomenuto je samo primera radi, kao ilustracija za najavu „velike seobe“ i to ne samo u ministarstvima, već još pre u javnim preduzećima, vladinim agencijama i kancelarijama, a posebno velikim državnim kompanijama. Upravljanje takvim sistemima oduvek je bilo deo partijske pogodbe – vama Telekom, nama NIS, ili tako nekako, jer iz tih velikih sistema ne izvire samo finansijska moć već i snažan politički i društveni uticaj.
Tu je Velja Ilić, kako ga je Bog dao iskrenog, već rekao da mu ne pada na pamet da se odrekne preduzeća koja gazduju putevima i prugama, jer je to kičma onog što čini, hajde da preteram, Novu Srbiju.To vam je isto kao svađa oko rukovođenja Bezbednosno informativnom agencijom, jer glavni partneri u sporu veruju, hajde opet da preteram, da to čini – kičmu Srbije.
Nije to nikakav srpski specifikum. Kada se u Americi menja administracija, pola Vašingtona se odseljava, a polovina doseljava, samo što se ovde samo doseljavaju jer ko se jednom domogao Beograda ovaj mu se omili onoliko, pogotovo ako je dobio stan od države s mogućnošću da ga otkupi za upola manje para nego što bi platio da je otišao u banku.
Ambasadorske i druge liste: Nove metle za stara ministarstva
Uzmimo samo primer dva glomazna ministarstva, finansija i inostranih poslova, a ostavimo po strani javna preduzeća, vladine i druge agencije i kancelarije, pa i velika, po obimu poslovanja i broju zaposlenih, raznorodna preduzeća u kojima je državni kapital većinski pa država može imenovati novu upravu. Ministarstvo finansija prešlo je iz Dinkićevih u ruke Demokratske stranke, a Ministarstvo inostranih poslova iz ruku Vuka Draškovića u ruke njegovog imenjaka, Jeremića.
Vojislav Koštunica već je u intervjuu na RTS-u, u prošli ponedeljak, odgovarao na pitanje o okolnosti da Dinkićev kadar iz poreskih uprava traži da sledi Dinkića u novom resoru. Premijer je iskazao sumnjičavost prema mogućnosti da je reč o masovnoj pojavi, aman smo se razumeli dobro. Videćemo, uskoro, i koliko će ambasadorska lista za onih 15 upražnjenih mesta da se razlikuje od one koju je potpisao Vuk Drašković, a o načelnicima službi i direktorima sektora da ne govorimo.
Gruba procena govori da u Srbiji između 10.000 i 12.000 ljudi vidi šansu za promociju i isto toliko vidi sebe u senci nove metle koja je preuzela stara ministarstva, javna preduzeća, razne agencije, kancelarije i preduzeća o čijoj se sudbini pita država. Još će se nova ministarstva popuniti „svežom krvi“ novopečenih državnih službenika. A onda to ide redom, jer ako je tačno da je Bog prvo sebi stvorio bradu, biće tu mesta i za šurnjaje, svastike, tečinog kuma i kumčetovo posvojče.
Naravno, postoji zakon kojim se uprava profesionalizuje i štiti se stručni kadar od hirova izbornih i koalicionih turbulencija, ali ima i drugih zakona u kojima se buše rupe i kad je manji plen u pitanju. Uostalom, sačekajmo da se vlada ustoliči, da svi pronađu gde su im kancelarije, da pronađu šefove kabineta, sekretrice i spikere, angažuju pi-ar agencije, pa će se onda videti prava razmera činovničkog „cunamija“ – od muzeja do Elektroprivrede Srbije.
Tragom jednog trača: Da li Tijanića zamenjuje Nebojša Krstić
Na tragu tog narodnog iščekivanja o velikom spremanju izrastao je i trač da će Aleksandar Tijanić biti smenjen s mesta direktora Radio televizije Srbije, a da će ga naslediti Nebojša Krstić, medijski savetnik Borisa Tadića, predsednika Srbije. Navodno je i to predmet trgovine, a na umesnu primedbu da je Tijanića postavio Upravni odbor javnog servisa i da Vlada ne bi s tim trebala da ima mnogo veze, odgovor je da se u tom Upravnom odboru, kao i u svim drugim odborima, preslikava stranačka moć iz Skupštine Srbije, pa ako su se stranke dogovorile – ode i Tijanić.
Ovaj trač, pogađate, krenuo je posle onog predvečerja kad je Tijanić lovio muve u sopstvenom studiju u emisji kod Olivere Kovačević. Dobar deo čaršije nije prihvatao obrazloženje da su Tijanića, neposredno pre ulaska u studio, iznervirali zluradim pitanjima s Hrvatske televizije oko srpske pobede na Evrosongu, već je tražio dublje slojeve direktorove frustracije a gde će oni biti nego u – smenjivanju.
S izvesnim zakašnjenjem odgledao sam taj studijski safari na sitnu divljač i moram da kažem da mi ono s muvama nije smetalo. Mislim da je Tijanićeva reakcija bila prirodna – i ja u svojoj kući lovim muve.
Čini mi se da je Tijanić nesmenjiv, barem u ovoj fazi, kako se to kaže, društvenog razvoja. U najvažnijem delu programa, informativnom, postignuta je podjednaka distanca, ili bliskost, ako neko insistira na takvom opisu, prema glavnim akterima nove koalicije i niko neće dangubiti trgujući oko posla koji je već obavljen.
Ali, Tijanić je ovde u funkciji izuzetka koji potvrđuje pravilo. Lov na muve se nastavlja čim se ovi ustoliče.
Komentari: Veljko Žižić, Milan Uzelac
Naklapa se o tome ko će biti Brnabić umesto Brnabić, to jest predsednik nove vlade. Zašto, kad je potpuno svejedno
Četvrt veka od bombardovanja, niko ništa nije naučio. U Srbiji smo rešili da jedni drugima pričamo poluistine i svoje žrtve koristimo kao adute u produženom obračunu za „našu stvar“
Goran Vesić je na društvenoj mreži X rekao da je Tito srušio dve zgrade na čijem mestu sada stoji Generalštab jer su ga „podsećale na srpsku istoriju i stari poredak“, a da su ovi koji bi sad da sačuvaju to kulturno dobro isti takvi
Stanimir B. je okončao život zbog zverske torture u ćeliji zatvora Padinska Skela – državne ustanove u koju nikad i nikako nije smeo da dospe. Pravo pitanje zato glasi: gde mi to živimo? Jer Stanimir B. je slika u ogledalu i društva i svih nas
Policijski kordoni u zgradi Skupštine Srbije – toga nije bilo ni u vreme vlasti Slobodana Miloševića. Otprilike na 1,5 poslanika dolazi jedan pripadnik Jedinice za obezbeđenje MUP-a u civilu. Oni stalni, kojima je radno mesto obezbeđenje skupštinske zgrade, se tu i ne računaju
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve