Učesnici neonacističkih foruma s vremena na vreme kroz svoje poruke provuku da znaju gde živi neko ko im nije po volji. Otvoreni pozivi na nasilje retko se pojavljuju, ali se zato detaljni opisi onoga što bi neistomišljenicima trebalo raditi "kad bi ovo bila pravilno uređena država" – podrazumevaju. Od onoga što oni podrazumevaju pod pravilno uređenom državom, normalnom svetu diže se kosa na glavi
KULTURA MRŽNJE I KUKAVIČLUKA: Neonacisti poziraju
Predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine i šef novosadskog dopisništva agencije Beta Dinko Gruhonjić bio je nedavno meta napada učesnika foruma na sajtu internacionalne neonacističke organizacije Stormfront. Šta je to Gruhonjić „zgrešio“, što je mlade srpske neonaciste isprovociralo da mu zaprete smrću, objave njegovu kućnu adresu i imena članova njegove porodice? Kratak odgovor glasi: ništa. Dovoljno je preleteti preko stranica ovog internet foruma i uvideti da je, da bi vas njegovi učesnici „uzeli na zub“, dovoljno da nemate „tipično srpsko“ ime i prezime. Osim toga, Gruhonjiću se još stavlja na dušu i to što je podneo tužbu protiv Gorana Davidovića, koji se ljuti i preti tužbama svima koji ga zovu Firer.
Davidović, inače lider neformalnog udruženja Nacionalni stroj, uporno se brani od optužbi da je ovo udruženje neonacističko, iako je u njihovom programu, između ostalog, izričito naglašeno da se protive mešanju rasa i da rade u službi zaštite bele rase. Gruhonjić ga tuži zbog narušenog ugleda, časti i prava ličnosti, odnosno zbog uvreda koje je izneo na njegov račun u svojoj knjizi SlučajNacionalnistroj. Davidović u svojoj knjizi Gruhonjića naziva „novinarom-propagandistom koji radi za određene obaveštajne službe neprijateljske našem narodu i državi“, bavi se pitanjem njegove nacionalne pripadnosti, licitirajući da li je Hrvat, Musliman ili nešto drugo, dovodeći njega i njegovu porodicu u vezu sa ustašama i „handžar divizijama“ i dovodeći u pitanje Gruhonjićevo pravo ime.
Nažalost, niti je Gruhonjić jedini kome ovdašnji neonacisti upućuju pretnje, niti je Stormfront jedini sajt na kom se okupljaju. Međutim, ako je suditi po stilu pisanja, temama i sadržaju poruka, na svim ovim virtuelnim okupljalištima učestvuju, uglavnom, isti ljudi. Iako pažljivo skrivaju sopstvene identitete, otvoreno se predstavlaju kao nacional-socijalisti. Žele da povrate „našu zemlju našem narodu“ jer „slobodan duh u slobodnoj otadžbini rađa duh zajedništva“. Na beskonačnom spisku onih koji im smetaju nalaze se Romi, Jevreji, Muslimani, Amerikanci, homoseksualci, narkomani, demokratija, novi svetski poredak… Po sopstvenom priznanju, vole tuče, pivo i oružje.
SPISAK: Najposećenija tema na Stormfrontu oko koje se svojevremeno podigla prašina u javnosti, jeste ona na kojoj se nalazi spisak Jevreja u Srbiji. Pre dve godine, vest o ovom spisku uznemirila je domaću javnost, pošto su se pored imena i prezimena, na internetu mogle naći i fotografije i adrese. Tema još uvek stoji, ali joj je koncept izmenjen. Gotovo da nema javne ličnosti u Srbiji čije se prezime ne završava na –ić, a da se nije našla na ovoj listi, bez obzira na to kog je porekla ili nacionalnosti. Svi oni čija prezimena u korenu sadrže nešto što bi moglo zazvučati „jevrejski“, automatski su „osumnjičeni“, tako da bi društva sa Stormfronta trebalo da se paze svi Isakovići, Avramovići, i slično.
Iako je moguće da jedna nacistička grupa organizuje okupljanje u centru Beograda, kao što je to bio slučaj 24. marta ove godine kada su pripadnici Nacionalnog stroja na Trgu Republike obeležavali godišnjicu NATO bombardovanja, čini se da kod ovdašnjih neonacista ipak postoji neka svest o tome da bi ono što rade moglo da podleže krivičnoj odgovornosti. Oni se relativno često okupljaju, organizuju koncerte, proslave rođendana Adolfa Hitlera, srpske Nove godine. Fotografije sa ovih okupljanja uredno su postavljene na njihovim sajtovima. Međutim, na svim fotografijama zamagljena su lica učesnika ovih događaja. Jedini pripadnik nekog od ovih udruženja čiji je lik poznat javnosti jeste Goran Davidović, dok ostali brižljivo skrivaju svoje identitete.
Nakon što je šira javnost upoznata sa time da internetom kruži spisak sa imenima i adresama Jevreja u Srbiji, sa foruma su brže-bolje uklonjene adrese. Povremeno se javi poneki neupućeni učesnik sa pitanjem gde su nestale i zašto ih nema. Odgovor administratora foruma kratak je i jezgrovit: „A šta će ti adrese?“ Pitanje bi bilo logično i na mestu samo kada bi iza njega sledilo drugo: a šta će vam, uopšte, spisak?
No, iako adresa nema, učesnici neonacističkih foruma s vremena na vreme kroz svoje poruke provuku da znaju gde živi neko ko im nije po volji. Otvoreni pozivi na nasilje retko se pojavljuju, ali se zato detaljni opisi onoga što bi neistomišljenicima trebalo raditi „kad bi ovo bila pravilno uređena država“ – podrazumevaju. Od onoga što oni podrazumevaju pod pravilno uređenom državom, normalnom svetu diže se kosa na glavi. Konkretno, u programu jednog od ovih udruženja stoji: „Puno građansko pravo, kao svest nacionalne odgovornosti, mogu imati samo lojalni državljani naše zemlje, koji su pripadnici bele arijevske rase, dok bi državljani nebele rase i rasno mešani imali određeni status i ograničena prava.“
ŠTRUMPFOVIIHOBITI: Za učesnike ovakvih foruma i pripadnike udruženja kao što su Nacionalni stroj, Krv i čast ili Rasni nacionalisti – Rasonalisti, nacionalsocijalizam jeste način života. Uz određene stavove i ideologiju idu i odgovarajuća muzika, filmovi i literatura. Pored već uobičajenih Protokolasionskihmudraca, Hitlerove Meinkampf i dela Fridriha Ničea, u obaveznu lektiru srpskih neonacista i rasista spadaju i dela Osvalda Špenglera, Juliusa Evole i Edgara Stila. Od popularnijih pisaca, nacistima su naročito dragi Džek London i Dž. R. R. Tolkin. Ima tumačenja da su obojica imali kontroverzne političke stavove, što samo dodatno inspiriše „forumaše“ da puste mašti na volju i u njihovim delima pronađu niz „dokaza“ za to da su bili nacisti. Konkretno u Tolkinovom slučaju, dokazi se kriju u Gospodaruprstenova: „Ако znate da Tolkin Orke opisuje kao crnokože sa dugim visećim rukama i sa širokim nozdrvama, jasno je da su to crnci. Jahači iz Rohana su u stvari germansko pleme, dok su vilenjaci arijevski ideal. Ako Hobitima oduzmete njihova velika stopala i vidite da su oni oniža širokoglava rasa, smeđokosa i sa braon očima jasno je da je reč o alpinskom tipu euroarijevske rase“, kaže jedan forumaš u „antropološkoj“ analizi.
Naviknuti na skrivanje i aktivnosti u ilegali, ovi istomišljenici svuda vide subverzivnu delatnost, pa tako svetu otkrivaju veliki istinu da je crtani film „Štrumpfovi“ smislio neko „njihov“: „Crtani film ‘Štrumpfovi’ su, u stvari, produkt nekog od naših propagatora, ideje su provučene indirektno i u zamaskiranoj formi. Zapazite sledeća podudaranja: boja Štrumpfova je plava. Koju boju krvi imaju arijevci – plavu. Svi su slični – jedan narod. Imaju idealno društvo gde svako radi ono za šta je najviše sposoban. Imaju jednog vođu koji je najbolji od njih i koga svi slušaju.“ Autorka ove poruke pronalazi još niz sličnosti: dok je Veliki Štrumpf zapravo Adolf Hitler, a glavni negativac u ovom crtanom filmu Gargamel, po njenom mišljenju, likom neodoljivo podseća na Jevrejina. Njegov mačor se zove Azrael, a Gargamel želi da Štrumpfove pretvori u zlato.
„NEPISMENOST„: Uprkos tome što se prosvećeniji članovi neonacističkih foruma trude da ostalim preporuče što više literature i što svi uporno insistiraju na pisanju ćirilicom, u odnosu na one koji znaju pravilno da rasporede tačke i zareze, mnogo su brojniji oni koji „sumljaju“ i „predpostavljaju“. Zatim slede oni koji žale što u Srbiji nije dozvoljeno slobodno nošenje „oružija“, već je potrebna „specialna“ dozvola, jer, kad bi situacija bila drugačija, oni bi, tako naoružani, mogli „da se šetaju okolo neprijateljskih kuća“. Pojedine poruke su nepravilno napisane sa takvom doslednošću da je nemoguće ne zapitati se da li je autor namerno tako uradio. Na jednom od foruma, administratori su, valjda očajni zbog nepismenosti učesnika, uz svaku temu postavili link za veb sajt na kom se nalazi pravopis srpskog jezika.
Ovakvih i sličnih, u najmanju ruku bizarnih detalja, na sajtovima i forumima neonacističkih udruženja ima mnogo. Kad autori ne bi povremeno napuštali virtuelni prostor kako bi nekoga zastrašili ili pretukli, ostatak sveta mogao bi od srca da se smeje njihovoj gluposti.
Uputstvo
Jedno od neonacističkih udruženja u Srbiji na svom sajtu daje uputstvo u 75 tačaka o tome kako treba da se ponaša dobar srpski nacional-socijalista. Ovo su neki od najupečatljivijih predloga:
„Nađi dvoje do četvoro proverenih i odanih saboraca i oformite sopstvenu političku ćeliju.“
„Živite život u skladu sa našim idealima.“
„Razgovarajte sa ljudima o lokalnim političkim temama i društveno-političkoj situaciji u zemlji.“
„Pišite i posetite naše zatvorenike i pružite im podršku.“
„Potrudite se da obrazujete i usmerite naše simpatizere.“
„Naučite da koristite i održavate svo oružje koje vam je na raspolaganju.“
„Sakupljajte činjenice, informacije i podatke neophodne za našu stvar.“
„Idite na internet i širite našu ideju na svim patriotskim forumima.“
„Hranite se prirodnom i zdravom hranom.“
„Objektivno proučavajte druge kulture.“
„Stupite u brak isključivo sa ženom/muškarcem zdravih pogleda na svet.“
„Trudite se da imate što više dece u skladu sa svojim mogućnostima.“
„Budite u formi i uvek spremni za ulični sukob sa neprijateljem.“
„Naučite još jedno zanimanje.“
„Položite vozački ispit, nabavite automobil.“
„Budite nezavisni koliko god možete od moderne američke kulture.“
„Napadnuti ste nasred ulice? Borite se do poslednje kapi krvi! Neka neprijatelj zna da sa nama ne sme imati posla.“
„Ideološki obrazujte one koji hoće da vas slušaju.“
„Čuvajte profesionalni imidž sve vreme.“
„Imate dara za govorništvo? Iskoristite to, u pravo vreme i na pravom mestu.“
„Trudite se da budete fizički spremni i bavite se rekreativno trčanjem i dizanjem tegova.“
„Obavezno idite na služenje vojnog roka, po mogućstvu u specijalnim jedinicama.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.