Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Savetovanje o stanju u agraru nazvano „Veliki i mali u agraru – budućnost srpske poljoprivrede“ održano je u Asocijaciji medija a stavove o ovoj temi izneli su Zaharije Trnavčević, novinar, dr Radovan Pejanović, profesor na novosadskom poljoprivrednom fakultetu, Danilo Golubović, državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, i Jaroslav Stupavski, direktor agrarnog sektora MK Komerca.
Trnavčević je ponovio ono što govori decenijama – da se samo usvajanjem novih tehnologija i neprestanim usavršavanjem može napred, kao i da je budućnost malih tamo gde je oduvek bila – u zadrugama; profesor Pejanović da je preduslov napretka raskid sa predrasudama i političkim strastima ranijih vremena; Golubović je najavio zaokret u kreiranju agrarne politike, a Stupavski objasnio da je poljoprivreda posao kao i svaki drugi i da ima samo jedan cilj – profit.
Saglasje je postignuto da je za napredak neophodno da se izradi nova strategija razvoja poljoprivrede, odnosno da se postojeća doradi, kao i da se neki doneseni zakoni zamrznu dok se ne izmene ili napišu novi. Zajedničko stanovište svih učesnika ovog skupa je i da su i veliki i mali na istom zadatku, da nipošto nisu konkurencija, već prirodni saradnici, ali da neke navike moraju da se promene, a stereotipi zaborave. S jedne strane, ocenjeno je da veličina imanja nije bitna, već samo uspešnost onoga ko gazduje, s druge da ipak jeste, zbog ekonomičnosti proizvodnje, a sve profita radi.
Kritikovan je i rad dosadašnjeg ministarstva poljoprivrede, ukazano je naročito na dva dokumenta: Strategiju razvoja poljoprivrede i Zakon o zemljištu. Istina, pohvala onoga što je, po mišljenju govornika, dobro učinjeno, nije izostala.
Najčešće pominjana reč na skupu bila je „nažalost“: imamo komparativne prednosti, ali, nažalost, ne koristimo ih; možemo, ali, nažalost, ne radimo kako treba; umemo, ali, nažalost, ne polazi nam za rukom; imamo dobre poljoprivrednike, ali, nažalost, nemaju podršku… Pored pomenutih govornika, najavljeni su i direktor Delta M Agrara Ivan Spasić, i generalni direktor PKB korporacije Miloš Bugarin, ali, nažalost, bili su sprečeni da dođu. Šteta, jer Delta M Agrar ima program robno-finansijskog kreditiranja svojih kooperanata o kojem se ovom prilikom nije moglo čuti, dok je PKB najveće poljoprivredno dobro u ovom delu sveta, a (još) nije privatizovano. Iako se njih tiče, nažalost, nije bilo ni predstavnika malih, individualnih poljoprivrednih proizvođača, mada bi pogled iz tog ugla dopunio sliku. Takođe nažalost, ni odziv novinara nije bio impresivan. Šteta: imalo se šta čuti.
U vreme kad je Srbija stekla suštinsku autonomiju u Otomanskoj imperiji, knez Miloš je kao „glava narodna“ bio izložen velikom pritisku „zaslužnih“ da im dodeli konfiskovanu zemlju turskih izbeglica, begovsku naročito, i na taj način učini prvi korak ka obnovi srpske aristokratije. On je, ipak, odlučio suprotno: podelio je zemlju na mala imanja, dovoljna da porodica opstane i da se, ako je uspešna, razvija. Raspadanje porodičnih zadruga, usitnjavanje poseda, strogi obligacioni odnosi i nerazumevanje šta kamata zaista jeste, označili su prvu svojinsku transformaciju u modernoj Srbiji: neki su nestali, a neki su se uvećali. Dramatičnost tog perioda zabeležili su srpski realistički pripovedači.
Formiranje Kraljevine Jugoslavije, odnosno preuzimanje teritorija koje su bile pod zaštitom Austrougarske monarhije, podrazumevalo je i preuzimanje vojvođanskih veleposednika, sa kojima je komunistička vlast trideset godina kasnije „raskrstila“: imovina im je konfiskovana, ali zemlja nije bila rasparčana na sitno i podeljena bezemljašima, već su na tim posedima formirani poljoprivredni kombinati, uzor socijalističke poljoprivredne proizvodnje, koji su danas, posle godina raspleta, opet došli u privatan posed novih „vojvođanskih grofova“, kako kupce tih imanja u štampi rado nazivaju.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve