Najduže je na čelu vlade bio Nikola Pašić: u 23 mandata, ukupno 17 godina 3 meseca i 20 dana. Nikola Pašić je bio i najstariji predsednik vlade; u trenutku kada je završavao svoj poslednji mandat (1926) imao je 81 godinu. Najmlađi predsednik srpske vlade bio je Ljubomir Kaljević, koji je na početku svog mandata (1875) imao samo 34 godine
PRVI PREDSEDNIK SRPSKE VLADE: Prota Mateja Nenadović
Od Prote Mateje Nenadovića do dr Vojislava Koštunice na čelu srpske vlade bile su 83 ličnosti. Ako se pođe od stanovišta da je „naš državotvorni razvoj, osim srpske, imao još jednu nacionalnu komponentu – jugoslovensku„, i da su „jugoslovenske vlade bile u isto vreme i vlade srpskog naroda“ (Dr Radoš Ljušić), novovekovna srpska država imala je do sada 162 vlade.
Nekoliko reči o srpskoj državi. Od 1459. godine, kada je srpska despotovina dospela pod tursku vlast, Srbija je sve do Prvog srpskog ustanka 1804. godine (gotovo tri i po veka) bila u vidu nekoliko pašaluka u sastavu Turskog carstva. Jedino su za vreme pojedinih austrijsko-turskih ratova, vođenih od 1683. do 1699. i od 1719. do 1738. godine, delovi Srbije bivali pod austrijskom vlašću. Sa Prvim srpskim ustankom započinje proces oslobađanja i državnog osamostaljenja Srbije, koji će, tek nakon 74 godine, na Berlinskom kongresu 1878, rezultirati nezavisnošću.
Dakle, prva vlada „vaskrsle srpske države“ (termin Stojana Novakovića), odnosno izvršni organ tada ustaničke države, bio je Praviteljstvujuščisovjetsrpski, osnovan na Veliku Gospojinu 1805. godine, na čijem je čelu bio znameniti Prota Mateja.
NAJVIŠE PUTA NA ČELU SRPSKE VLADE I NJEN NAJSTARIJI PREDSTAVNIK: Nikola Pašić
Kako se državnopravni status Srbije vremenom menjao, tako se menjao i naziv vlade. Posle Praviteljstvujuščegsovjetasrpskog, koji je pod tim nazivom delovao do sloma Prvog srpskog ustanka 1813, dve naredne decenije Srbija nije imala svoju vladu. Tek 1834. godine, posle perioda u kome je Turska formalno priznavala Srbiji jedan po jedan stepen autonomije, Srbija ponovo dobija vladu, odnosno Razmotrilištepopečiteljstva. U periodu od 1835. do 1839. najviša izvršna vlast u Srbiji nosi naziv ZakonoizvršitelnačastDržavnogsoveta, a u naredne 22 godine, tj. do 1861, Centralnopravlenije. Srpska vlada je najduže nosila naziv Ministarskisavet, od 1861. do 1941, odnosno punih 80 godina. U socijalizmu je nosila naziv Izvršnoveće, da bi od 1991. godine imala današnji naziv VladaRepublikeSrbije.
Vremenski najduža vlada bila je Vlada Avrama Petronijevića, koja je trajala 7 godina 5 meseci i 11 dana (11. oktobar 1844 – 22. april 1852), a najkraća, dvodnevna vlada Koste Protića (6/7. mart 1889. godine). Ne želeći da kralj Milan Obrenović abdicira za vreme njegovog mandata, tadašnji predsednik Ministarskogsaveta Nikola Hristić je podneo ostavku, a vladalac je, pod pretnjom abdikacije čitave dinastije, prisilio ostale ministre da ostanu na svojim mestima, a generala Kostu Protića da se prihvati mesta predsedništva. Ova dvodnevna vlada primila je akt abdikacije kralja Milana Obrenovića u korist maloletnog prestolonaslednika Aleksandra i akt o naimenovanju tročlanog Namesništva. Odmah po stupanju na dužnost, Namesništvo je prihvatilo ostavku vlade.
NAJMLAĐI PREMIJER: Ljubomir Kaljević
Najduže je na čelu vlade bio Nikola Pašić: u 23 mandata, ukupno 17 godina 3 meseca i 20 dana. Nikola Pašić je bio i najstariji predsednik vlade; u trenutku kada je završavao svoj poslednji mandat (1926) imao je 81 godinu. Najmlađi predsednik srpske vlade bio je Ljubomir Kaljević, koji je na početku svog mandata (1875) imao samo 34 godine.
Najbrojnija je bila vlada Desimira Jevtića (6. maj 1986 – 5. decembar 1989), koja je u svom sastavu imala čak 42 člana (predsednik, 4 potpredsednika, 16 članova koje je delegirala Skupština i 21 član po položaju – resoru). Najmanja vlada imala je samo dva člana; bila je to prva vlada Avrama Petronijevića (predsedatelj), dok je drugi član bio Toma Vučić Perišić (predvoditelj naroda), a delovala je od 8. septembra do 7. novembra 1842. godine.
Ako izuzmemo period od 1813. do 1834. godine, kada je Srbija bila bez vlade, njeno prosečno trajanje je bilo 13 meseci i 10 dana.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!