Najduže je na čelu vlade bio Nikola Pašić: u 23 mandata, ukupno 17 godina 3 meseca i 20 dana. Nikola Pašić je bio i najstariji predsednik vlade; u trenutku kada je završavao svoj poslednji mandat (1926) imao je 81 godinu. Najmlađi predsednik srpske vlade bio je Ljubomir Kaljević, koji je na početku svog mandata (1875) imao samo 34 godine
PRVI PREDSEDNIK SRPSKE VLADE: Prota Mateja Nenadović
Od Prote Mateje Nenadovića do dr Vojislava Koštunice na čelu srpske vlade bile su 83 ličnosti. Ako se pođe od stanovišta da je „naš državotvorni razvoj, osim srpske, imao još jednu nacionalnu komponentu – jugoslovensku„, i da su „jugoslovenske vlade bile u isto vreme i vlade srpskog naroda“ (Dr Radoš Ljušić), novovekovna srpska država imala je do sada 162 vlade.
Nekoliko reči o srpskoj državi. Od 1459. godine, kada je srpska despotovina dospela pod tursku vlast, Srbija je sve do Prvog srpskog ustanka 1804. godine (gotovo tri i po veka) bila u vidu nekoliko pašaluka u sastavu Turskog carstva. Jedino su za vreme pojedinih austrijsko-turskih ratova, vođenih od 1683. do 1699. i od 1719. do 1738. godine, delovi Srbije bivali pod austrijskom vlašću. Sa Prvim srpskim ustankom započinje proces oslobađanja i državnog osamostaljenja Srbije, koji će, tek nakon 74 godine, na Berlinskom kongresu 1878, rezultirati nezavisnošću.
Dakle, prva vlada „vaskrsle srpske države“ (termin Stojana Novakovića), odnosno izvršni organ tada ustaničke države, bio je Praviteljstvujuščisovjetsrpski, osnovan na Veliku Gospojinu 1805. godine, na čijem je čelu bio znameniti Prota Mateja.
NAJVIŠE PUTA NA ČELU SRPSKE VLADE I NJEN NAJSTARIJI PREDSTAVNIK: Nikola Pašić
Kako se državnopravni status Srbije vremenom menjao, tako se menjao i naziv vlade. Posle Praviteljstvujuščegsovjetasrpskog, koji je pod tim nazivom delovao do sloma Prvog srpskog ustanka 1813, dve naredne decenije Srbija nije imala svoju vladu. Tek 1834. godine, posle perioda u kome je Turska formalno priznavala Srbiji jedan po jedan stepen autonomije, Srbija ponovo dobija vladu, odnosno Razmotrilištepopečiteljstva. U periodu od 1835. do 1839. najviša izvršna vlast u Srbiji nosi naziv ZakonoizvršitelnačastDržavnogsoveta, a u naredne 22 godine, tj. do 1861, Centralnopravlenije. Srpska vlada je najduže nosila naziv Ministarskisavet, od 1861. do 1941, odnosno punih 80 godina. U socijalizmu je nosila naziv Izvršnoveće, da bi od 1991. godine imala današnji naziv VladaRepublikeSrbije.
Vremenski najduža vlada bila je Vlada Avrama Petronijevića, koja je trajala 7 godina 5 meseci i 11 dana (11. oktobar 1844 – 22. april 1852), a najkraća, dvodnevna vlada Koste Protića (6/7. mart 1889. godine). Ne želeći da kralj Milan Obrenović abdicira za vreme njegovog mandata, tadašnji predsednik Ministarskogsaveta Nikola Hristić je podneo ostavku, a vladalac je, pod pretnjom abdikacije čitave dinastije, prisilio ostale ministre da ostanu na svojim mestima, a generala Kostu Protića da se prihvati mesta predsedništva. Ova dvodnevna vlada primila je akt abdikacije kralja Milana Obrenovića u korist maloletnog prestolonaslednika Aleksandra i akt o naimenovanju tročlanog Namesništva. Odmah po stupanju na dužnost, Namesništvo je prihvatilo ostavku vlade.
NAJMLAĐI PREMIJER: Ljubomir Kaljević
Najduže je na čelu vlade bio Nikola Pašić: u 23 mandata, ukupno 17 godina 3 meseca i 20 dana. Nikola Pašić je bio i najstariji predsednik vlade; u trenutku kada je završavao svoj poslednji mandat (1926) imao je 81 godinu. Najmlađi predsednik srpske vlade bio je Ljubomir Kaljević, koji je na početku svog mandata (1875) imao samo 34 godine.
Najbrojnija je bila vlada Desimira Jevtića (6. maj 1986 – 5. decembar 1989), koja je u svom sastavu imala čak 42 člana (predsednik, 4 potpredsednika, 16 članova koje je delegirala Skupština i 21 član po položaju – resoru). Najmanja vlada imala je samo dva člana; bila je to prva vlada Avrama Petronijevića (predsedatelj), dok je drugi član bio Toma Vučić Perišić (predvoditelj naroda), a delovala je od 8. septembra do 7. novembra 1842. godine.
Ako izuzmemo period od 1813. do 1834. godine, kada je Srbija bila bez vlade, njeno prosečno trajanje je bilo 13 meseci i 10 dana.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!