"Za nas je posao i jedna polica, kao i zgrada koja se oprema dva meseca", kaže Marko Vujičić, direktor i osnivač firme
Ideju da osnuje preduzeće koje bi se bavilo trgovinom nameštaja Svetomir Bata Vujičić dobio je početkom devedesetih kada je kao pravnik pomagao prijateljima pri osnivanju firmi. Logika je bila jednostavna, svakoj firmi, a tada ih se otvaralo na hiljade, osim telefona i faksa, za osnovno poslovanje bio je potreban i kancelarijski nameštaj.
Svetomir Bata Vujičić 1992. godine osniva preduzeće Branex, koje je u to vreme zapošljavalo tri radnika i bavilo se opremanjem poslovnog prostora uvoznim italijanskim kancelarijskim nameštajem. „U početku je firma poslovala skromno, da bi posle samo tri godine postala vodeći uvoznik kancelarijskih stolica i fotelja, i vodeći prodavac pločastog nameštaja (stolova i ormara), koji smo nabavljali na domaćem tržištu. Od početka našeg poslovanja pa sve do 2002. bili smo firma sa najvećim izborom i najkvalitetnijim foteljama i kancelarijskim stolicama“, kaže za „Vreme“ Marko Vujičić, direktor peduzeća i osnivač, koji je posle smrti svoga oca Svetomira 1998. preuzeo vođenje firme.
Uspeh koji je tada Branex postigao još je veći ako se uzme u obzir stanje na tržištu na kome su poslovali. Kancelarijski nameštaj su uvozili iz Italije od firmi koje su sankcije Ujedinjenih nacija podredili dobroj zaradi. „Roba je stizala čudnim kanalima iz Italije. Bila je to čuvena ‘ruta kroz sedam zemalja’. Naime, roba je putovala po mesec dana, koliko je bilo potrebno da pređe put od Italije preko Austrije, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Grčke i Albanije da bi stigla do Beograda“, navodi Marko Vujičić, i dodaje: „Mi smo godišnje uvozili pet do deset duplih šlepera kožnih fotelja i kancelarijskih stolica. Opremali smo veliki broj institucija, fakulteta, firmi… iako je tada bilo bezbroj peripetija sa kojima se suočavao svako ko je imao nameru da se bavi uvozom robe. Recimo, otac i ja smo osnovali jednu firmu na Kipru kako bi proizvođače mogli da plaćamo direktno, pošto plaćanje nije bilo moguće obaviti iz Srbije. Naravno, sve je to bilo u okvirima legalnih tokova, ali uz velike poteškoće i bez ikakve podrške.“
Preduzeće 1995. započinje samostalnu proizvodnju kancelarijskog nameštaja od pločastih materijala po narudžbini i prema zahtevu kupca, po principu „od skice do gotovog proizvoda“. „Branex je u nekom smislu evoluirao od firme koja se bavila isključivo trgovinom i uvozom u firmu koja proizvodi nameštaj. Nekad smo bili najpoznatiji po uvozu kancelarijskog nameštaja, a sada se više tim poslom ne bavimo. Trenutno proizvodimo pločasti nameštaj, dok stolice ‘dopunjujemo’ na tržištu. To znači da mi pravimo nameštaj za proizvođače ili uvoznike kancelarijskih stolica, koji uz svoje stolice prodaju naš nameštaj, a kada mi prodajemo nameštaj koji proizvodimo, onda uz taj nameštaj prodajemo njihove stolice. Razlog da prestanemo sa uvozom kancelarijskog nameštaja leži u činjenici da se od 2000. godine naovamo pojavilo mnogo malih firmi koje uvoze jeftine delove iz Kine i Turske i po graražama sklapaju stolice. To je vremenom dovelo do pada cene kancelarijskih stolica. Konkretno, 1998. jedna stolica je koštala oko 100 nemačkih maraka, a danas jedna stolica može da se kupi za 15-20 evra, i to mnogo kvalitetnija od onih od pre desetak godina. Jedna stolica koja će trajati nekoliko godina mnogo je jeftinija nego par cipela koje iscepate za jednu sezonu“, smatra Marko Vujičić.
OD UVOZA KA PROIZVODNJI: Marko Vujičić
Osnovna delatnost preduzeća Branex jeste namenska i proizvodnja po želji. Trenutno proizvode radne, kompjuterske i konferencijske stolove, kasete sa fiokama, ormare, plakare, komode, kuhinje, dečje sobe, biblioteke, police, metalnu galanteriju. Prodaju preko trideset modela daktilo-stolica i dvadeset modela kožnih radnih fotelja poreklom iz Evropske unije. „Proizvodimo nameštaj za firme koje se bave trgovinom, naš najveći klijent je Office 1 Superstore, mi smo njihovi ekskluzivni proizvođači nameštaja. Naša saradnja je ‘teška’ preko hiljadu artikala godišnje. Sa njima poslujeno od trenutka kad je ta firma došla na srpsko tržište 2003 godine. Sarađujemo sa još desetak firmi, od kojih su tri velike. Za te firme proizvodimo nameštaj na koji oni lepe svoje stikere i isporučuju robu. Mi smo namenski proizvođači, a roba se kupuje pod njihovim brendom. Druga vrsta kupaca su oni kojima robu nudimo u našem salonu u Ulici 27. marta broj 71, a moguće je i naručivanje preko interneta. Za nas je posao i jedna polica, kao i zgrada koja se oprema dva meseca“, kaže Marko Vujičić.
Kako navode u Branexu, preko 300 kompanija i više hiljada pojedinačnih kupaca čine njihovu referentnu listu, na kojoj su Delta holding, Beogradski centar za ljudska prava, II opštinski sud, IV opštinski sud, Tržište rada, Onkološki institut, Mura, Konfekcija Mona, Medicinski fakultet, Veterinarski fakultet, Učiteljski fakultet, British American Tobacco, Genel, Privredna komora Srbije, Konica Minolta, Air France, Javno preduzeće PTT Srbija, Kontiki travel, Parking servis, Fruvita… „Naš najveći kupac je Ministarstvo inostranih poslova, koje u kontinuitetu snabdevamo već tri godine, našu ambasadu u Zagrebu smo kompletno opremili. Drugi veliki kupci naše robe su kompanija Del Yug, opremili smo sve njihove filijale u Srbiji, i NIS Rafinerija u Pančevu, sa kojima sarađujemo već pet godina“, tvrdi Marko Vujičić.
U Branexu planiraju da u sledeće tri godine kupe halu u koju bi smestili svoju proizvodnju, jer trenutno plaćaju zakup. Mali je kuriozitet da svoj lokal u Sarajevskoj ulici izdaju partnerima, firmi Office 1 Superstore, a da prostor za svoj prodajni salon u Ulici 27. marta iznajmljuju.
Proizvodnju su počeli bez mašina, pošto su dobijali robu u poluproizvodu koju su sklapali i isporučivali kupcima. „U početku smo zaradu uglavnom ulagali u robu. Kada je 2001. godine obim posla počeo da se smanjuje, odlučili smo da kupimo mašine. U tom periodu koji je bio jako finansijski napet, kupili smo sve mašine, nova vozila i lokal, sve to u rasponu od samo godinu i po dana. Da bi obezbedili sredstva, prodali smo dva stana i uzeli strani kredit preko Narodne banke. Kredit smo dobili od jedne firme sa Kipra sa kojom smo ranije uspešno sarađivali, a koja se bavi finansiranjem“, kaže Marko Vujičić.
Trenutno raspolažu svim neophodnim mašinama i alatom za proizvodnju nameštaja, a to su: krojač tabli (mašina koja seče table), kanterica za ravno kantovanje, kanterica za krivolinijsko kantovanje, viševretenasta bušilica, koja može da izbuši preko trideset rupa odjednom. Koriste i ručne alate i male mašine koje su nezaobilazne u proizvodnji i doprinose bržem i kvalitetnijem radu. Mašine proizvedene u Italiji i Švajcarskoj kupuju od domaće firme Interlignum iz Novog Sada, specijalizovane za uvoz mašina koje se koriste u stolariji. U Branexu su zadovoljni saradnjom sa Interlignumom, posebno servisom i održavanjem. „Planiramo da u sledećoj godini obnovimo mašine, i da kupimo nove, kvalitetnije koje bi mogle da iznesu veći deo posla. Postoje mašine koje za kraće vreme mogu da odrade više od onih koje trenutno imamo. U našem je interesu da prihvatimo više poslova i da ih za što kraće vreme završimo“, navodi Marko Vujičić
U Branexu, iako svesni da delatnost kojom se bave ne spada u strateške, smatraju da bi država mogla da pomogne domaćim proizvođačima nameštaja u borbi protiv uvoza nameštaja lošeg kvaliteta koji stiže iz Kine i Turske. Jako su zadovoljni saradnjom koju imaju sa Privrednom komorom Beograda. Iz Privredne komore dobijaju pozive za predavanja i seminare koji imaju za cilj unapređenje proizvodnje, kao i konkretnu pomoć u izradi biznis plana potrebnog za dobijanje kredita.
Od samog početka Branex je porodična firma, broj zaposlenih varira između 15 i 20 ljudi. U zavisnosti od količine posla povremeno angažuju ljude preko omladinske zadruge. „Sve što smo stekli, stekli smo svojim trudom. Radi se i subotom i nedeljom, za Novu godinu radimo do pet po podne… Fleksibilni smo i borimo se. Mnogo je ljudi prošlo kroz firmu. Trenutno imamo formiranu dobru ekipu. I sam ne prezam od posla, danas ugovorim veliki posao, a već sutra uzmem šrafciger i pomažem u proizvodnji. Nemam komplekse, iako sam direktor i jedini vlasnik firme skoro deset godina, nije mi teško da, ako treba, istovaram kamion“, priča Marko Vujičić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.