Političke partije su se setile određenih marginalnih grupa, neke su podsećale na svoje lidere čija su prava uskraćena, a neke su se setile i životinja
DA LI SU HENDIKEPIRANI NA POSLEDNJEM MESTU ZANIMANJA POLITIČARA: Predsednik Srbije Boris Tadić
Kada je 1998. godine oko 40 nevladinih organizacija obeležavalo pola veka Deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, jedva da se našla sala za održavanje skupa, a od svih političara pojavio se samo Zoran Živković, tadašnji gradonačelnik Niša. Ovog 10. decembra, Dan ljudskih prava obeležen je na otvorenom – beogradskom Trgu republike. Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava, konstatovao je da su za osam godina i propisi i politički stavovi postali bolji, ali i to da se danas političari očigledno „ne boje“ pitanja o ljudskim pravima jer je ono postalo aktuelna tema u izbornoj kampanji. Koliko domaće stranke zaista obraćaju pažnju na grupe i osobe kojima su ugrožena/uskraćena ljudska prava i da li je u pitanju samo „predizborni performans“ ili stvarna želja da se pomogne?
OBEĆANJAI „PRIPREME„: G17 plus je krenuo prvi. Posle dvadesetčetvoročasovnog „dežurstva“ na terenu, prilikom koga Mlađan Dinkić nije ustuknuo ni pred mešenjem kiflica u pekari, G17 plus je obeležio Međunarodni dan osoba sa invaliditetom 3. decembar, istovremeno predstavivši javnosti i Gordanu Rajkov iz Centra za samostalni život invalida, kao buduću (prvu) poslanicu sa invaliditetom u Skupštini Srbije. S obzirom na to da Skupština Srbije još nije adaptirana za potrebe invalidnih lica, ulazak Gordane Rajkov u poslaničke klupe značio bi i svojevrsno „renoviranje“ parlamenta, na šta je država ionako obavezna po Zakonu o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, a sledeći korak G17 plus, kako „Vreme“ saznaje, jeste apel na lokalne samouprave da za „Dan odluke“, 21. januar, sva glasačka mesta budu strateški prilagođena i dostupna i invalidima. Pored toga, ova stranka je u predizbornoj kampanji aktuelizovala i problem donošenja zakona o dobrobiti životinja, koji bi životinje štitio ne kao vrstu, već kao jedinke. Kako izgleda, G 17 plus je ovim akcijama zadao „domaći zadatak“ ostalim strankama koje se zalažu za poštovanje prava osoba sa invaliditetom. Konkretnih akcija, osim priče o potrebi da „svaki čovek ima jednako pravo na slobodu, život, posao i slobodu mišljenja“, u izvedbi ostalih partija na ovu temu još uvek nema, ali u Srpskom pokretu obnove kažu da je tek polovina decembra i da je priprema događaja posvećenih položaju invalida – u pripremi. Demokratska stranka priprema nacrt zakona o antidiskriminaciji, a zanimljiv detalj na izbornoj konvenciji ove partije bilo je prisustvo tumača za gluvoneme osobe pored govornice. Koalicija LDP-GSS-SDU-LSV je u saradnji sa grupom nevladinih organizacija organizovala akciju „365 dana ljudskih prava“ prilikom koje će, u interesu sprečavanja dalje diskriminacije, predložiti nove i zalagati se za efikasnu primenu već postojećih zakona. Između ostalog, LDP će u 2007. godini parlamentu predložiti i usvajanje antidiskriminatornog zakona, čime bi se pomoglo obolelima od side.
U dosadašnjim istupima, interesantno, još nijedna partija nije napravila poseban medijski korak u pogledu rešavanja problema Roma. Iako je takozvano romsko pitanje navodno jedan od prioriteta većine stranaka, možda je dobar pokazatelj zainteresovanosti za ovaj problem okrugli sto posvećen položaju Roma u Srbiji koji je ove nedelje organizovao Centar za prava manjina. Iako je poziv za učešće bio poslat svim strankama, odazvale su se samo četiri: Demokratska stranka, G17 plus, Liberalno demokratska partija i – Socijalistička partija Srbije.
PODSTICANJE: Žene ne spadaju u manjine, čine čak 53 odsto biračkog tela, ali, kako je konstatovano na konferenciji za novinare Lige socijaldemokrata Vojvodine u Novom Sadu – u Srbiji ima diskriminacije, predrasuda i govora mržnje prema pripadnicama lepšeg pola. Koalicija LDP-GSS-SDU-LSV već je najavila da će voditi posebnu kampanju za ravnopravnost žena, naročito u seoskim sredinama, dok su se kandidatkinje sa liste ove koalicije založile i za ostvarivanje prava na slobodnu ljubav, odnosno za izbor partnera bez obzira na pol, i za zaustavljanje etničke diskriminacije. LSV je, istovremeno, i jedina stranka u Srbiji koja otvoreno govori o istopolnoj seksualnoj orijentaciji. Kod pojedinih stranaka LGBT (lezbijan gej biseksual i transdžender) populacija se stidljivo pominje u statutima. Za razliku od prošlih parlamentarnih izbora, kada je Nova demokratija pozvala par gej aktivista da budu na njihovoj listi, ovoga puta nijedna stranka nije uputila otvoreni poziv nekoj od organizacija za prava homoseksualaca i lezbejki. Izgleda da je čak i za liberalnije domaće političare još rano da se konkretno odrede u svom stavu prema LGBT populaciji, ali kako za „Vreme“ kaže Boris Milićević iz Gej strejt alijanse, ova organizacija planira da u decembru održi konferenciju za novinare na temu „Antidiskriminacioni zakon i LGBT populacija“ na koju će biti pozvani svi relevantni učesnici na izborima. „Videćemo ko će se pojaviti. Izgleda da domaći političari LGBT populaciju još uvek ne posmatraju kao relevantno i bitno glasačko telo, ali mi ćemo ih podstaći“, kaže Milićević.
Kada se sve uzme u obzir, čini se da predizborna kampanja, osim što po ocenama stručnjaka obiluje nemaštovitim i nejasnim porukama, manjka u konkretnim idejnim rešenjima kada su marginalne/ugrožene grupe u pitanju. Možda su, poučeni ranijim iskustvima, političari rešili da ovoga puta izbegnu korake koji su ispod granice dobrog ukusa – još nismo videli da neko šeta „karton sitijem“ ispod beogradske Gazele, da dušebrižno gura osobu u invalidskim kolicima ili da se, na primer, slika sa pripadnic(a)ima LGBT organizacija. U odnosu na konceptualno osmišljene akcije koje se bave konkretnim grupama, daleko dominantnija su klasična politička obraćanja građanima vezana za nezavisnost Kosova, uvođenje reformi u sve sfere društva, potrebe stručnog kadra, saradnju sa Hagom i, uopšte, za teme o kojima je biračko telo slušalo i pre izborne kampanje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!