Da će Anka Vojvodić biti ambasadorka u rodnom gradu počelo je da se govori nakon što je DPS nije stavio na listu kao svog kandidata za gradonačelnika Bara na septembarskim izborima
POTENCIJALNA AMBASADORKA CRNE GORE U SRBIJI: Anka Vojvodić
Ukoliko na predstojećim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori pobedi koalicija DPS–SDP i ukoliko zemlje domaćini daju agremane, već se zna ko će biti crnogorski ambasadori u državama bivše Jugoslavije. Iako zvaničnici iz crnogorske vlasti demantuju da postoji dogovor o ambasadorima Crne Gore, upućeni u diplomatsku kombinatoriku tvrde da je dogovor o naimenovanjima diplomata postignut zbog izuzetne važnosti koju Podgorica pridaje odnosima sa bivšim jugoslovenskim republikama.
Bilo kako bilo, novinari su već dali agreman za Anku Vojvodić, predsednicu Opštine Bar, a da li će ova rođena Beograđanka zaista biti prvi diplomatski predstavnik Crne Gore u Srbiji posle Lazara Mijuškovića, znaće se uskoro.
Inače, u Crnoj Gori ima viška diplomata jer se posle osamostaljenja Crne Gore Ministarstvu inostranih poslova prijavilo sedamdesetak funkcionera koji su kao predstavnici Crne Gore radili u Ministarstvu spoljnih poslova bivše državne zajednice. Ovom broju treba dodati i veći broj zaslužnih političara, „novih diplomata“, koji frakove i cilindre dobijaju posle izbora kao deo pobedničkog plena. S druge strane, upozoravaju upućeni, realno je da Crna Gora može da finansira oko 15 diplomatskih predstavništava, iako je crnogorska vlada planirala dvostruko više.
Srbija i Crna Gora uspostavile su diplomatske odnose posle posete kralja Aleksandra Obrenovića Cetinju 1897. godine i to na nivou zastupništva. U zgradi srpskog poslanstva u Cetinju, na Trgu kralja Nikole, rodio se Aleksandar, drugi sin Petra Karađorđevića, budući jugoslovenski kralj Ujedinitelj. Prve tri godine života proveo je u toj kući na Cetinju. Danas se u zgradi nekadašnjeg Srpskog poslanstva nalazi Etnografski muzej. Ukazom kralja Nikole 19. oktobra 1913. za diplomatskog predstavnika Crne Gore u Srbiji akreditovan je Lazar Mijušković. Ambasada se nalazila u Beogradu, u Ulici Svetog Save broj 41.
Da će Anka Vojvodić biti ambasadorka u rodnom gradu počelo je da se govori nakon što je DPS nije stavio na listu kao svog kandidata za gradonačelnika Bara na septembarskim izborima.
Anka Vojvodić je rođena u Beogradu 24. juna 1951. kao jedno od sedmoro dece narodnog heroja generala Petra Vojvodića u vreme kada je njen otac bio u Saveznom ministarstvu unutrašnjih poslova SFRJ. Odrasla je u elitnom beogradskom naselju Dedinje gde je i pošla u školu, ali se ubrzo odselila u Bar.
Pravni fakultet u Podgorici završila je vanredno i diplomirala 1978. godine. Bila je rukovodilac opšte i pravne službe SIZ-a stanovanja i komunalnih delatnosti Opštine Bar od 1979. do 1988. godine, a potom krivični sudija Osnovnog suda Bar. Za predsednicu tog suda izabrana je 2000. godine, a predsednik je i Skupštine centra za obuku sudija Crne Gore. Jedno vreme bila je savetnica saveznog sekretara za rad, zdravstvo i socijalno staranje SRJ. U njenoj biografiji objavljenoj na sajtu opštine Bar piše da je ekspert Asocijacije ABAA-SELI (Udruženje advokata SAD) i ekspert Saveta Evrope za edukaciju sudija u oblasti evropske konvencije o ljudskim pravima.
Udata je i ima četvoro dece, od koje dvoje studiraju u Beogradu, a dvoje su u inostranstvu. Udata je za poznatog barskog stomatologa Milenka Mima Vukotića. Zanimljivo je da je pre studija radila kao zubotehničar upravo u Vukotićevoj ordinaciji.
Iako Anka Vojvodić nije član nijedne partije, izabrana je za prvu damu Opštine Bar na predlog DPS-a februara 2003. godine. U Baru je poznato da je bliska DPS-u i „žena od poverenja“ Mila Đukanovića. Pre dve godine zbog gradonačelnice Anke Vojvodić zavadili su se koalicioni partneri DPS i Socijaldemokratska partija. Socijaldemokrate su tražili njenu smenu, u tome nisu uspeli i SDP je u Baru iz vlasti otišao u opoziciju. To joj SDP nije oprostio i tražili su da na predstojećim izborima ne bude kandidat DPS-a za gradonačelnika. Đukanović je pristao i odlučio da se ona pošalje za ambasadorku u Beograd.
Politički protivnici često su je navodili kao jedan od primera postojanja potencijalnog konflikta interesa u Crnoj Gori. Naime, potpredsednica barske opštine je njena sestra Branka Nikezić. Zameraju joj i da voli da putuje, o državnom trošku, zbog čega su je nazvali „šoping-dama prvog reda“.
Anka kaže da bi za nju „mesto ambasadora u Beogradu bilo znak velikog povjerenja, izuzetan kompliment i moje iskreno i veliko zadovoljstvo“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!