Aktuelni filmski projekat nemačkog veterana Volfganga Petersena, koji je nadavno premijerno prikazan i u našim bioskopima, pristojno će vas zabaviti, ali će te ga zaboraviti već na putu do kuće. Da li je ova primedba definicija akcionog letnjeg hita ili još jedan u nizu potvrda kreativne krize koja preti da, zajedno sa Posejdonom, potopi Holivud?
Film pred nama je rimejk, u najširem značenju te reči, legendarnog ostvarenja Posejdonoveavanture Ronalda Nima iz 1972. godine. Preuzet je osnovni zaplet: brod sa imenom istog rimskog božanstva potopi ničimizazvani džinovski talas koji je čekao novogodišnje odbrojavanje da bi pokrenuo radnju. Grupa neustrašivih brodolomnika zatim pokušava da se spasi lutajući kroz potopljenu lađu okrenutu naopačke. Međutim, tamo gde film zaista počinje, počinju i razlike. Naime, ubedljivost jednog filma katastrofe leži u ubedljivosti likova. Ova ostvarenja su pre svega melodrame, a tek onda avanture. Likove u novom Posejdonu gledalac ne stigne ni da upozna a oni su već gurnuti u vratolomije unutar košmarne atmosfere preokrenutog plovila. A tu se zatekla galerija standardnih likova koje u blagim varijacijama možete videti u svakom ovakvom filmu: Kurt Rasel je bivši gradonačelnik Njujorka koji je nekada u mladosti bio i vartogasac?! Tu je i njegova ćerka koju pokušava da zaštiti, zatim kockar Dilan, koji je neka vrsta Barikoovog pijaniste samo sa špilom karata umesto klavira, stalni stanovnik broda koji je prethodno, sasvim zgodno, bio mornar, otuda, navodno, poseduje detaljno tehničko znanje o brodovima. Zatim tu je jedna samohrana majka sa detetom, jedna slepa putnica iz istočne Evrope, latino kelner i suicidalni gej arhitekta… Dakle, situacija je standardna a likovi odabrani iz poznatog kataloga pozitivnodiskriminisanih manjina i sa predvidljivim emotivnim interesima. Sve je do te mere rutina, a karakteri tako ravno prikazani, da kada dođe do akcije i kritičnih situacija, cela stvar pre podseća na crtani film ili video-igricu nego na napetu, uzbudljivu avanturu. S druge strane, zbog iste te žanrovske standardizacije, radnja je dinamična, pregledna, bez zastranjivanja i dosade. Ipak, čini se da je time više izgubljeno nego dobijeno.
Snimanje jednog filma katastrofe kao što je Posejdon postaje stvar zanatskog majstorstva. Volfgangu Petersenu iskustva sa brodolomima ne fali: 1981. godine je snimio DasBoot, a 2000. Savršenuoluju. Međutim, to majstorstvo koje mu je adut postaje i glavna prepreka. Čini se da bez izvesne drskosti, pretencioznosti i na kraju krajeva pogreške može da nastane samo ostvarenje kao što je Posejdon: solidna, rutinska, ziheraška, letnja bioskopska zabava.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!