"Ne pristajemo da budemo taoci nesposobne, zle i korumpirane vlade Vojislava Koštunice", poručeno je Evropi 9. maja sa Trga Republike
VESELO: Čedomir Jovanović
Oko šest hiljada Beograđana okupilo se na Dan pobede nad fašizmom i Dan Evrope zahtevajući ostavku Vlade Srbije, raspisivanje vanrednih parlementarnih izbora i Srbiju u Evropi. Miting u organizaciji Liberalno demokratske partije, Građanskog saveza Srbije, Socijaldemokratske unije i osam nevladinih organizacija počeo je intoniranjem Betovenove „Ode radosti“, koja je od 2003. zvanična himna Evropske unije. Zatim je na binu izašlo petnaestak mladića i devojaka koji su na srpskom, engleskom, nemačkom, francuskom i drugim svetskim jezicima poslali poruku koja kaže: „Poručujemo našim evropskim prijateljima da Srbija jeste za Evropu i da više nikada nećemo dozvoliti da nas iko od nje udalji.“ Nakon toga, Branislav Lečić, funkcioner LDP-a i bivši ministar kulture, pročitao je Deklaraciju građanske Srbije. Okupljeni na Trgu Republike tokom mitinga potpisivali su deklaraciju, koja je kasnije, tokom protestne šetnje, odneta u poštu u Takovskoj ulici, odakle je poslata u Brisel, predsedniku Evropske komisije Žozeu Manuelu Barozu. Potpisnici su na ovaj način obavestili Evropu da ne pristaju na „povratak u bedu i izolaciju, na odbranu zločina koji su protiv naše volje učinjeni u naše ime“, ukratko da ne pristaju da budu taoci „nesposobne, zle i korumpirane Vlade Vojislava Koštunice“. Inače, svaki pomen premijerovog imena izazivao je buru zvižduka i negodovanja. Okupljenima na mitingu „Srbiju u Evropu“ obratili su se lider SDU-a, Žarko Korać i predsednica Građanskog saveza Srbije Nataša Mićić, a kao predstavnik nevladinih organizacija govorio je Miljenko Dereta iz Građanskih inicijativa.
ENERGIČNO: Nataša Mićić
Ipak, najveće oduševljenje mase izazvalo je pojavljivanje Čedomira Jovanovića, predsednika LDP-a. Čedin izlazak na binu propratila je vesela muzika, a on sam izašao je igrajući, uz povik da je danas – praznik. Lider LDP-a oštro je kritikovao premijera Vojislava Koštunicu, optuživši ga da je odgovoran što Mladić nije izručen Haškom tribunalu i za predstavljanje Srbije u lošem svetlu u međunarodnoj zajednici: „Nije tačno da je Srbija onakva kakvom je danas pravi Koštuničina vlada. Ona je mnogo bolja, ali je rasuta i razbijena, zanemela pre tri godine, želela bi da živi bolje, ali nema organizacije i nema politike.“ Iako bolja, po Jovanovićevoj oceni, Srbija se nije rastala sa sistemom vrednosti iz prošle decenije, pa i dalje stoji „musava od krvi i prljava od baruta“. Kada je reč o situaciji nastaloj zbog neizručenja Ratka Mladića Haškom tribunalu, govornici na ovom skupu jedinstveni su u stavu da Srbija nije talac haškog begunca. „Nismo mi taoci Mladića“, rekao je Jovanović, „to je laž. Mi smo taoci onih koji su stvorili ideologiju u kojoj je Mladić mogao da uradi ono što je uradio. To su oni koji nam danas kroje život, iz Akademije, Crkve, iz Vlade i parlamenta, Udbe.“ Slična je bila i poruka Nataše Mićić koja je rekla da je Srbija talac „neodgovorne Vlade, obmana, prevara, zaostalosti i neodgovornosti Vojislava Koštunice, gramzivosti i mahinacija G17 plus, nestručnosti mafijaških i pilićarskih veza Nove Srbije, izopačene primitivne radikalske ideologije, podrške sablasne politike socijalista, ali i kohabitacije i saradnje Demokratske stranke koja je u ovaj projekat dobrovoljno ušla.“ Demokratsku stranku i njenog lidera Borisa Tadića prozvao je i Čedomir Jovanović: „Molim Tadića da nas povede kao predsednik demokratske Srbije ili da nam dopusti da mi njega povedemo, samo neka ne stoji više i neka ne ponavlja njihove fraze. Nikada se moderna Srbija nije okupljala na ovom mestu bez DS-a. Tu im je mesto, a ne u dogovoru o Zakonu o crkvi s Koštunicom.“ Poziv Demokratskoj stranci propraćen je burnim aplauzom prisutnih. Miting je završen kraćim koncertom grupe Kristali, nakon kog su demonstranti krenuli u protestnu šetnju, tokom koje su žestoko zviždali ispred Skupštine Srbije i Radio-televizije Srbije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!