Goran Stanarević kotira se među pet najvećih proizvođača u Evropi, za njega rade pogoni u Indiji i Kini, robu prodaje u velikim trgovinskim lancima u evropskim zemljama i Rusiji, a krenuo je u osvajanje Arapskih Emirata
KAD UĐEŠ U IGRU NEMA ODUSTAJANJA: Goran Stanarević, vlasnik Pollina
Od malog porodičnog posla Goran Stanarević napravio je najveću srpsku proizvodnju dečje obuće Pollino i međunarodni biznis. Robom snabdeva velike trgovinske lance i ekskluzivne prodavnice u Nemačkoj, Holandiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Sloveniji, Švajcarskoj, Irskoj i Rusiji, a krenuo je u osvajanje Arapskih Emirata. „Posao u Dubaiju, generalno vezan za Arapske Emirate, još je u pregovorima. Da bismo ušli u najbolji tržni centar u Dubaiju, prvo treba da otvorimo dve prodavnice u malo lošijim centrima“, kaže za „Vreme“ Stanarević. On najavljuje da Pollino prvog septembra otvara prvu radnju u Berlinu i ulazi u lanac tržnih centara koji će 1. maja sledeće godine biti otvoren na Aleksander placu u centru grada. „Krenućemo sa otvaranjem brend šopova, dakle Pollino šopova, prvo po Nemačkoj a posle dalje, kako se firma koja gradi tržne centre bude širila tako ćemo zajedno ići s njom po Evropi“, objašnjava Stanarević planove svoje kompanije. „Nije lako doći do vrha, ali je mnogo teže opstati. Zato smo proširili mrežu agenata po svetu i samo od početka godine učestvovali na 13 sajmova u Evropi“, kaže Stanarević i razvejava iluziju da se na sajmovima sklapaju poslovi. „Tamo, kao i svi, idemo da nas vide, na sajmovima se ništa ne prodaje, tek posle počinju pregovori za posao. Za razvoj brenda i širenje potrebno je vreme“, kaže Stanarević i podseća da u zapadnim zemljama ništa ne ide preko noći. „Na tržištu moramo da budemo minimum dve godine da bi nas ljudi prihvatili. Niko neće da radi sa novajlijom. Tamo su pravila vrlo jasna i svako ko hoće da se priključi vozu koji ide mora da ima strpljenja. A taj voz – dobavljači, postoji na tržištu i dobro radi. Nama se iz sezone u sezonu širi mreža kupaca i prodaje i taj voz se sve više zahuktava i biće sve više putnika, odnosno kupaca Pollina.“
TREĆIBREND: „Po cenama i kvalitetu Pollino je u vrhu evropskih proizvođača dečje obuće, kotiramo se među prvih pet“, kaže Stanarević i objašnjava da mu ta „licenca“ otvara puteve da seli proizvodnju po svetu gde god mu se to isplati. Kao i njegov francuski partner MGM difusion, proizvođač robne marke Pes di amur, koja u Francuskoj postoji već 30 godina, deo proizvodnje preselio je u Indiju. Fabrika u Madrasu koja radi za njih ima hiljadu radnika, od toga polovina pravi gornje kožne delove za cipelice Pollino, a ostali deo posla obavlja se u Šimanovcima. Stanarević objašnjava da je Madras vekovima poznat po izradi kože i da tamošnja fabrika to radi kvalitetno i jeftinije nego u Srbiji. Robu sa delovima iz Madrasa Pollino prodaje isključivo na francuskom tržištu. To, naravno, nije kraj priče o cipelicama pravljenim na dva kontinenta. Stanarević otkriva za „Vreme“ da će sa francuskim partnerom u Indiji napraviti novi brend i zajednički nastupati na svim tržištima pod jednom robnom markom. Osim u Indiju, vlasnik Pollina je deo proizvodnje preselio u Kinu, a deo asortimana koji se tamo radi prodaje u Srbiji. Inače, u Srbiji Pollino ima sedam svojih prodavnica.
FABRIKAUŠIMANOVCIMA: Pollino je u Šimanovcima izgradio fabriku i na oko 2500 kvadrata proizvodnog prostora oko 150 zaposlenih radiće celokupnu proizvodnju u Srbiji. Sada se instaliraju proizvodne linije i 15. maja bi trebalo da bude useljenje. „Tamo ćemo početi kompletnu novu proizvodnju za sezonu jesen-zima. Sve što smo radili u četiri pogona u Srbiji biće na jednom mestu. U Šimanovce selimo i upravu“, kaže Stanarević. Uz poslovni prostor Pollina uređuje se zeleni pojas za golf sa 18 rupa i malo jezero. Stanarević je zaljubljenik u golf i kaže da je taj sport dobar za relaksaciju mozga, da smanjuje stres. Otvaranje golf terena očekuje se 1. septembra, jer je potrebno bar četiri meseca da posejana trava dovoljno poraste i ošiša se. „Za 30 odsto ćemo podići produktivnost u Šimanovcima zato što će sve službe biti na jednom mestu, neće biti praznog hoda, imaćemo lakšu komunikaciju, a kvalitet će se sigurno povećati“, najavljuje Stanarević. Za sezonu jesen–zima planira četrdesetak novih modela u više brojeva i boja. On kaže da je dečje cipele teže raditi nego ženske i muške koje imaju samo po pet-šest brojeva. Dečja obuća radi se od broja 17 do broja 40. „Pravljenje dečje cipele je skupo jer je četiri puta teže nego sklapanje muške i ženske obuće i zato je proizvođači izbegavaju. Ne možete da postignete dobru cenu, a teže je za proizvodnju i skuplje za razvoj“, tvrdi Stanarević.
Ali krenuo je i, kako kaže, kad se uđe u igru, nema odustajanja. Ko izađe na neko vreme gubi 70 odsto vrednosti.
Od radionice do međunarodne kompanije
Sa diplomom Ekonomskog fakulteta Goran Stanarević prvo je počeo biznis sa kompjuterima, firmu Computer design osnovao je 1991, to iskustvo spojio je sa porodičnim u oblasti obuće i napravio kompaniju Pollino. Prvo je prodavao italijanski repromaterijal za obućarstvo, a potom i obuću koju je dobijao kao kompenzaciju od fabrika koje nisu mogle da mu plate uvoznu robu. Napravio je sopstvenu veleprodajnu mrežu, a onda fabrike – dužnike angažovao da mu rade lon poslove. Pošto nisu postizale kvalitet kakav je tražio, sam je pokrenuo proizvodnju, u radionici od 25 kvadrata. Tako je nastao Pollino, koji sada robu u Srbiji proizvodi u prostoru od oko 2500 kvadrata.
Hiljadu jaja deci za Uskrs
Stanarević sprema novo u nizu iznenađenja za decu: „Poli na italijanskom znači pile. Naš brend ima znak pileta a pile je vezano za Uskrs i ove godine ćemo sa decom povezati te dve priče. Dan pre Uskrsa, u subotu za vreme maratona, deci ćemo podeliti preko hiljadu pollino jaja plave boje sa našim znakom. Napravićemo i izložbu radova dece koja su slala crteže na temu pileta i Uskrsa na naš konkurs preko RTV Pinka“, najavljuje vlasnik Pollina.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!