Komentar
Koga je briga ko će biti premijer
Naklapa se o tome ko će biti Brnabić umesto Brnabić, to jest predsednik nove vlade. Zašto, kad je potpuno svejedno
Danska je ponovo učinila nešto što je šokiralo ceo svet. Okej, možda reč „šokirala“ nije najprimerenija, ali nije ni daleko od opisa reakcije na odluku danske vlade da svu administrativnu komunikaciju sa građanima ubuduće obavlja isključivo internetom. Za početak, od prošlog meseca, sva komunikacija između firmi i države obavlja se onlajn, a vlada tvrdi da je korist obostrana. Što se državne kase tiče, prelaskom na internet već je ostvarena ušteda od sto miliona evra, a obavljeno je oko 15.000.000 transakcija. Inače, Danska ima 5.000.000 stavnovnika, barem 3.000.000 manje nego Srbija, i verovatno nema mnogo komplikovaniju i zahtevniju birokratiju.
U Danskoj internet koristi gotovo tri četvrtine stanovništva, pa će mnogi reći da je njima lako da uvedu ovakva pravila. To nije sasvim tačno, a to kažu i predstavnici vlasti. Da internet komunikacija sa administracijom nije obaveza, koristilo bi je možda pet do deset odsto stanovnika, ostali bi verovatno išli uobičajenim putem. A u tom slučaju ništa ne bi pojeftinilo, naprotiv. Postojala bi dva sistema, što automatski znači veće troškove.
Naravno, postavlja se pitanje šta sa onima koji internet ne koriste, a kojih čak ni u Danskoj nije malo (uglavnom je reč o starijim ljudima koji nisu raspoloženi da „uče nove trikove“). Pa, ni za njih nema popusta, moraće da se obrate onima koji se razumeju, a može se očekivati da se pojave privatne firme ili pojedinci koji će za malu naknadu da vas zastupaju pred državom. Uostalom, isto je i sa nepismenima (kojih je u Danskoj znatno manje nego u Srbiji) pa se niko ne buni što i oni moraju da predaju na šalterima uredno popunjene formulare.
Može li ta moda da nađe plodno tlo i u Srbiji? Može, naravno, čak i plodnije nego u razvijenom svetu jer je prednost Srbije što još uvek nema razvijenu elektronsku administraciju te odmah može da je razvija u ovom pravcu. Informatička nepismenost manja je prepreka nego stvarna i funkcionalna nepismenost, a s tim se i sada već nekako izlazi na kraj. Državna administracija opirala bi se svom restrukturiranju zbog ukidanja šaltera, a budžet bi se „bunio“ zbog dramatičnog smanjenja ili potpunog ukidanja administrativnih taksi (obe stvari obradovale bi građane). Jer, šta će vam takse ako su troškovi svedeni na minimum?
Za Srbiju je najveći problem to što se stalno previđa značaj koji internet danas ima. Ali to je opšti problem, ne samo državne administracije. Dobar primer je smrt Slobodana Miloševića. Od značajnih srpskih sajtova samo su RTS i B92 o ovom događaju izvestili pravovremeno i nastavili uredno da dopunjuju svoja internet izdanja. „Večernje novosti“ i „Glas javnosti“ ovu informaciju stavili su na sajtove sa pet sati zakašnjenja, „Politika“ u nedelju ujutru, a „Blic“ i „Danas“ u nedelju uveče. U međuvremenu, svi svetski mediji imali su tu vest na udarnim mestima svojih internet prezentacija, i ta se praksa održala i narednih dana. Srbija ima oko milion korisnika interneta i barem još toliko onih koji srpski internet prate iz inostranstva. Tek kada se stvori svest da su oni značajna publika za medije, može se očekivati da krene priča o drugim korisnim načinima za primenu interneta.
Naklapa se o tome ko će biti Brnabić umesto Brnabić, to jest predsednik nove vlade. Zašto, kad je potpuno svejedno
Četvrt veka od bombardovanja, niko ništa nije naučio. U Srbiji smo rešili da jedni drugima pričamo poluistine i svoje žrtve koristimo kao adute u produženom obračunu za „našu stvar“
Goran Vesić je na društvenoj mreži X rekao da je Tito srušio dve zgrade na čijem mestu sada stoji Generalštab jer su ga „podsećale na srpsku istoriju i stari poredak“, a da su ovi koji bi sad da sačuvaju to kulturno dobro isti takvi
Stanimir B. je okončao život zbog zverske torture u ćeliji zatvora Padinska Skela – državne ustanove u koju nikad i nikako nije smeo da dospe. Pravo pitanje zato glasi: gde mi to živimo? Jer Stanimir B. je slika u ogledalu i društva i svih nas
Policijski kordoni u zgradi Skupštine Srbije – toga nije bilo ni u vreme vlasti Slobodana Miloševića. Otprilike na 1,5 poslanika dolazi jedan pripadnik Jedinice za obezbeđenje MUP-a u civilu. Oni stalni, kojima je radno mesto obezbeđenje skupštinske zgrade, se tu i ne računaju
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve