Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Skupština odobrila dosadašnje postupke srpskih pregovarača, Ahtisari u Beogradu, nastavak u Beču 17. marta
Skupština Srbije kojoj je prisustvovao predsednik Republike Boris Tadić raspravljala je u ponedeljak, 27. januara, o izveštaju pregovaračkog tima sa bečkih pregovora o statusu Kosova i jednoglasno (226 glasova, demokrate učestvovale u radu) odobrila ga.
Premijer Vojislav Koštunica obratio se poslanicima ponovivši da srpska strana u pregovorima ima dva cilja – opstanak Kosova i Metohije u Srbiji i opstanak Srba u Pokrajini.
On je podsetio na reči i Kaija Eidea (Izveštaj Savetu bezbednosti UN-a o ispunjenosti standarda 24. oktobra prošle godine), koji je stanje ljudskih prava na Kosovu opisao kao mračno i skrenuo pažnju da je i posle Eideovog izveštaja došlo do rušenja krova Bogorodice Ljeviške i masovnog kamenovanja Srba koji su za Zadušnice (25. februar) posetili svoja groblja. Premijer upozorava da se širom Kosova i Metohije gde žive Srbi i dalje događaju nekažnjeni akti nasilja, sa porukom koja je suštinski sadržana u svakom od njih i glasi: Srbi treba da odu sa Kosova i Metohije.
Martiju Ahtisariju, Kontakt grupi i Jesenu Petersenu on je uputio javno pitanje šta se to posle Eideovog izveštaja dobro desilo na Kosovu i Metohiji; da li je neko odgovoran za zla naneta Srbima u poslednjih pet godina i da li je u poslednja četiri meseca nešto, makar na papiru, učinjeno na realizaciji proklamovanih standarda na Kosovu?
„Poslednjih šest i po godina učinilo nas je skeptičnim u pogledu obećavajućih poruka iz međunarodne zajednice i, kao po nekoj zloj zakonitosti, sudbina prazne reči počinje da obeležava i ove poslednje poruke u vezi sa standardima“, konstatuje srpski premijer.
To pitanje srpska strana smatra važnim uslovom za uspeh pregovora. Ova poruka je nekoliko puta upućena i sa veoma visokih govornica (uključujući Savet bezbednosti), ali je međunarodni faktori, bar na verbalnom nivou, lako zanemaruju, kao što su formulu „standardi pre statusa“ lako zamenili formulom „status i standardi“.
Nešto od toga ipak ulazi u pripremne dokumente. Slobodan Samardžić je sa skupštinske govornice konstatovao da je Kai Eide u svoj izveštaj o ispunjenosti standarda uvrstio veći deo srpskih zahteva za decentralizaciju na Kosovu.
Ahtisari je nedavno uputio pismo sa pitanjima kosovskom pregovaračkom timu u kome je zatražio veću zaštitu prava manjina, a od predsednika Kosova Fatmira Sejdiua zatražio je da se sačine mehanizmi za zaštitu prava manjina, da se definiše učešće manjina u radu pokrajinskih institucija, da im se omogući pravo na korišćenje jezika, zdravstvenih usluga, obrazovanja, te da se obezbedi sloboda kretanja i veroispovesti…
U Vladinom izveštaju srpskoj skupštini se, međutim, konstatuje da se neki činioci u međunarodnoj politici na Kosovu, posebno predstavnici Unmika, pribojavaju albanske većinske reakcije na svaki pokušaj izlaženja u susret srpskim zahtevima, iako i sami snose odgovornost za težak i neizvestan položaj srpskog naroda u Pokrajini.
PREJUDICIRANJE: Srpski premijer je konstatovao da razgovori o statusu nisu ni počeli, a da stavovi pojedinih članica Kontakt grupe i istaknutih predstavnika predstavljaju takozvano kreativo tumačenje, te da su srpski predstavnici te stavove čvrsto demantovali. I drugi srpski zvaničnici zameraju međunarodnim predstavnicima, pa i samom Ahtisariju što više govore o završetku i vremenskom ograničenju razgovora nego o njihovom početku i što prejudiciraju njihov ishod. Sudeći prema jednom saopštenju Ministarstva spoljnih poslova, Ahtisari je objašnjavao da pitanje statusa nije stvar kojom se on bavi, niti o kojoj odlučuje, već da je njegov zadatak da stvori sve prethodne uslove da bi se o tome moglo razgovarati. Pred novinarima je objašnjavao da on „Špiglu“ nije izneo svoj stav o nezavisnosti Kosova, već stav nekih članica Kontakt grupe.
Sudeći po jednoj rečenici predsednika Tadića, razgovori o statusu nisu počeli za stolom, ali se očito među velikima vode u takozvanoj ‘šatl diplomatiji’.
Član pregovaračkog tima i Tadićev savetnik Leon Kojen procenio je u obraćanju Skupštini da se na sednici Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija pre dve nedelje videlo da ambasadori SAD, Rusije, Kine i Velike Britanije nisu postigli saglasnost u pogledu budućeg statusa Kosova, da to ne znači da je takav konsenzus isključen u nekom narednom trenutku, ali da nema ni razloga da se misli, koliko god nas u to uveravali različiti glasovi iz inostranstva i zemlje, da je nezavisnost Kosova gotova stvar i da će pregovori stvarno biti vođeni samo o zaštiti srpskog stanovništva i manastira na nekom budućem nezavisnom Kosovu.
ŠTA AKO…: Izveštaj koji su podneli članovi pregovaračkg Tima Leon Kojen i Slobodan Samardžić u Skupštini nije osporavan u bitnim tačkama, mada je potpredsednik Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić ponovo aktuelizovao pitanje šta će srpske vlasti učiniti ako rešenje bude nametnuto, pošto ono što su o kosovskom statusu izjavili posrednik Ahtisari, Britanac Sojers i Amerikanac Vizner deluje alarmantno. On je prigovorio postoktobarskoj vlasti da od 2000. godine njihov prijateljski Zapad uopšte nije promenio odnos prema Kosovu. Upozorio je srpske vlasti da se ne igraju s Rusijom, čiji se ambasador prošle nedelje žalio na loš tretman ruskih privrednika u Srbiji. Nikolić je pominjao prekid odnosa sa onim zemljama koje priznaju nezavisno Kosovo. Pominjao je da je tako prema SFRJ postupila tadašnja Savezna Republika Nemačka zbog priznanja Nemačke Demokratske Republike i Maroko zbog priznavanja Fronta Polisario. Doveo je u pitanje članstvo i u Ujedinjenim nacijama ako one priznaju nezavisno Kosovo i Metohiju.
Ostale poslaničke grupe nisu pratile ovakvu retoriku i držale su se onoga u čemu je Skupština rezolutna – da će nametnuto rešenje smatrati nelegalnim i nevažećim.
POSREDNIK: Specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija Marti Ahtisari je u utorak 28. februara u Beogradu razgovarao s predsednikom Srbije Borisom Tadićem, premijerom Vojislavom Koštunicom i ministrom spoljnih poslova Srbije i Crne Gore Vukom Draškovićem, o nastavku srpsko-albanskih pregovora 17. marta u Beču. Tada bi trebalo da se pregovara o finansiranju opština, međuopštinskoj saradnji i o načinima daljih pregovora.
Ahtisari i premijer Koštunica su se složili da se konkretni razgovori nastave i o drugim osetljivim pitanjima kao što su položaj crkava i manastira i kulturno nasleđe, i o specifičnim ekonomskim problemima.
Ranije je bilo nagoveštaja da bi moglo biti razgovora i o vezama srpskih opština sa Beogradom, ali se to pitanje sada ne pominje.
Ahtisari će pred novinarima u Medija centru te razgovore nazvati „paralelnim tehničkim razgovorima“, „neutralnim u odnosu na status Kosova“. Srpska strana očekuje da se pokrenu posebni razgovori o stanju kulturne baštine i posebno o zaštiti i obnovi manastira i crkava Srpske pravoslavne crkve, o problemima imovine i privatizacije, o bezbednosti – uz pretpostavku da bi eventualno nalaženje kompromisnih rešenja u regulisanju svih ovih pitanja moglo da stvori povoljniju atmosferu i da direktno olakša početak i tok razgovora o samom statusu.
Još nije jasno kakav će biti ishod prve runde – albanska strana je u Beču iznela samo načelno stanovište. Uspeh u tim uvodnim razgovorima može olakšati atmosferu, ali ne garantuje normalizaciju. Treba se setiti da su septembra 1996. Slobodan Milošević i Ibrahim Rugova postigli sporazum o povratku Albanaca u škole, posle posredovanja organizacije Sveti Euđidio, ali su potom ipak sukobi eskalirali.
DIREKTNO: Sa srpske strane ponavlja se predlog da pregovori o statusu budu direktni. Predsednik Tadić je u susretu s Ahtisarijem izrazio spremnost da se sastane sa predsednikom Kosova Fatmirom Sejdiuom u Beogradu ili Prištini. I pre ovoga on je pokazivao slične inicijative za uspostavljanje direktnog kontakta (ali su te inicijative s albanske strane uglavnom odbijane ili su onemogućavane zahtevima da susreti imaju međudržavni karakter) – predlagao je da se susretne i sa pokojnim Rugovom do čega nikad nije došlo, kratko se sreo s Tačijem, izrazio je nameru da prisustvuje Rugovinoj sahrani što je porodica odbila, pozdravio je priliku da u Savetu bezbednosti sretne kosovskog premijera Kosumija, mada je činjenicu da ga je Petersen doveo u Njujork komentarisao i kao vid prejudiciranja. To malo podseća na onaj trenutak kada je tadašnji predsednik savezne vlade SR Jugoslavije Milan Panić 1992. odlazio u Prištinu da razgovara sa Rugovom.
Za sada se ne objavljuju elementi srpskog predloga o statusu osim poznate formule o suštinskoj autonomiji pod međunarodnim garancijama, uz entitetsku samoupravu za Srbe.
Razmenom poruka s Ahtisarijem nastavlja se prva runda srpsko-albanskih pregovora o decentralizaciji na Kosovu (Beč, 20. i 21. februar). Ova tema je prethodnih meseci bila predmet sporenja predstavnika srpskih državnih organa i kosmetskih Srba, s jedne, i predstavnika međunarodne uprave i kosmetskih Albanaca, s druge strane.
Ahtisariju je u Beogradu u utorak, 28. februara, uručen izveštaj srpskog pregovaračkog tima, koji je srpska skupština dan ranije jednoglasno usvojila, što znači da je konstatovala i da srpski pregovarači deluju u okviru mandata iz skupštinske rezolucije od novembra 2005. i da je ponovila da je taj mandat limitiran ustavnom odredbom o celovitosti teritorije. Predsednik Srbije Boris Tadić je u Skupštini rekao da on nezavisnost Kosova neće potpisati. On je takođe upozorio Skupštinu da o tome ne odlučuje samo Srbija, već i legitimne međunarodne institucije, i da je zato neophodna svakodnevna diplomatska borba kako bi se interesi Srbije na Kosovu zaštitili.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve