Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Arto Lindzi u Domu omladine,
Beograd, 24. novembar 2005.
U slučaju zvezda s decenijama karijere te desetinama hitova i ključnih pesama na koncertu obično brinete da li će vam – i kako – izvesti sve ono što toliko volite i cenite. Dotle, muzičar koji je radio/objavljivao tako puno i raznoliko kao Arto Lindzi (Lindsay) može pri svakoj turneji da vam se pojavi u nekom od bar tuce potpuno različitih izdanja, i to jednako kvalitetno, zanimljivo i ubedljivo. Tačnije, u njegovom slučaju, i to je olako rečeno – može, ali retko dolazi u Evropu, pa su i ovog puta ti malobrojni koncerti naširoko razbacani: najbliži Beogradu bio je podalje od Balkana.
Ovdašnjoj elitnoj/specijalizovanoj pop-publici Arto je poznat prvenstveno kroz saradnje s Dejvid Birnom (David Byrne, ex-Talking Heads) i Ruičijem Sakamotom, i po produciranju Lori Anderson i brazilskih zvezda Kaetana Veloza, Marize Monte, Gala Koste, Karlinjosa Brauna i nedavnog učesnika obnovljenog beogradskog džez-festivala, Vinišiusa Kantuarie. Rođen u SAD ali odrastao u Brazilu i to baš u zlatno doba tamošnjeg ključnog – dakle i muzičkog – pokreta Tropicalia/Tropikanizmo šezdesetih, Lindzi je u Njujorku krajem 70-ih zapažen tokom no wave u grupi DNA (godine 1978. legendarnu kompilaciju No New York za Island producirao B. Eno!), a zatim u klupskim, andergraund kultovima Lounge Lizards i Golden Palominos. Posle tih uticajnih, ali i dalje alternativnih postava vodio je Ambitious Lovers ne prezajući od najrazličitijih muzičkih delatnosti i poduhvata, ostajući avangardan. Autor i pevač, ipak je najpoznatiji i najtraženiji kao gitarista, radi brzinom standardnih džezera a ni nagrade kalibra Latin Grammy ne mogu ga izmamiti s margine. Jedva primetan u filmovima (Očajnički tražeći) Suzan Sidelman, izgleda više voli da petlja sa Zornom, Frizelom, Jazz Passengers i sličnima sa tzv. downtown/nu jazz Menhetn-scene.
Još su DNA ubacivali stihove na portugalskom i brazilsko bubnjanje, a kasnije je A. Lindzi postao – makar posredno – značajan kao veliki popularizator i modernizator muzike iz zemlje svog odrastanja. Od ranih 90-ih redovno objavljuje kvalitetne solo-albume koji eklektično sadrže i folk-uticaje i pop iz Brazila; uostalom, Bossa Nova znači Novi talas. Miljenik kritike koga danas pomodno remiksuju, Arto (gle imena!) može samcit da popuni fiočicu avant-pop ako ne art-rok i uvek da eksperimentiše i izliva buku umesto da eksploatiše i milozvuči.
Izvestan problem s izdanjem u kojem nam se prvi put uživo predstavio ostaje da to nije nijedno od – diskografski poređeno – njegovih reprezentativnih. U triju su bili škrte klavijature i patinirani ritam-efekti Majkoa Goga (Micah Gaugh) i razarački bas Melvina Gibsa (Gibbs, ex-Defunkt, Rollins Band), a između te crno-bele pratnje nenametljivo struganje i drljanje po neobičnoj, starinskoj 12-žičnoj gitari. Niskobudžetsku postavu upotpunilo je Lindzijevo pevanje, zapravo najjača nit Brazila ove večeri i podsećanje na to čemu npr. Sting duguje deo svog vokalnog stila. Likom tipični njujorški jajoglavac napola između Vudija Alena i Roberta Beninjija, zvučao je takođe napola od Birna ka Vejtsu, u početku više ka potonjem radi krkljajućeg ozvučenja. Bas se uporno probijao u solo-ulogu i osvojio je do drugog bisa, „kralj nenaštimovane gitare“ retko se upuštao u solaže u užem smislu a preovlađujuća podloga mrdala je više kao rege nego samba, no izgleda su baš te sličnosti s Novim talasom doprinele oduševljenju prisutnih. Pre četvrt veka takvo baratanje el. gitarom najbolje je zabeležio pomalo zaboravljeni „izvođač radova“ Ejdrien Bilu (Adrian Belew) s Bouviem, King Crimson itd.
Imajući sve na ušću sveta u Njujorku, Arto Lindzi ipak ne izlazi rado iz svojih čaura, a i onda mu valjda više prija da bude apstraktan nego ne daj bože konvencionalan. To, međutim, nije nikakva garancija bilo čega pa je i ovaj nastup zapao u monotoniju, u najmanjem prostoru Doma omladine (klub, Bunker…) natiskanom tako da je – i uz ulaznicu po 700 din. – bilo sasvim opravdano održati sve to u komotnijoj sali. Šteta za ono što od Arta nismo doživeli, a mala šansa i da ćemo ikad doživeti u neposrednom susretu.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve