Dvadeseti Dani ludaje u Kikindi, kao i obično, prošli mirno, ravničarski, ništa ortodoksno. Ludaja je iz Amerike, ali i ovde dobro uspeva, treba je samo đubriti i zalivati
‘OĆE DA NARASTE: Ludaja
Kikinda je gore na severu Banata, i do nje se stiže sve ravnicom. U toj ravnici ko i drugde, pa i, što se kaže, politički. Posle Onog oktobra lokalnu vlast uzeo DOS, četiri godine kasnije ustoličili se radikali. Na čelu opštine radikal dr Branislav Blažić, koji je onomad, do Onog oktobra bio republički ministar ekologije, vele uspešan, uspešno, kao ministar, raznim klubovima i udruženjima, poklanj’o Šešeljeva sabrana dela. Radikali i u opštinskoj skupštini imaju većinu, uz pomoć socijalista, i predsednikovog rođenog brata Milovana, koji je u skupštinu ušao kao Karićev kandidat, ali bratska ljubav prevladala.
I prošlo godinu dana radikalske vlasti, opozicija, sva, veli da je grad sa radikalima, načisto unazađen, da je vlast necivilizovana, progoni neistomišljenike, i sve radi naopako. Socijalisti drže da je sve odlično, dok radikali ocene opozicije kvalifikuju kao zavist nesposobnih. Kako bilo, radikali imaju većinu u biračkom telu, ne samo srpskom, dosta glasova su pokupili u mađarskoj manjini koja čini desetak procenata stanovništva, što govori, ili može da govori, da politička opredeljenost nije stvar nacije i nacionalne manjine, već glave. Manjina je ipak manjina, od nje u Kikindi vlast ne zavisi, pa je glavna podela u srpskom korpusu, i to na lale i bosančerose, da se pretpostaviti ko je gde. Ko je u prednosti, i bez čitanja se vidi na opštinskom sajtu, tu u boji predsednik Blažić i glumica Lidija Vukićević, tu, u intervjuu, glumica veli: „Ja sam ortodoksna radikalka.“
TIKVAUTIKVI: U takvu Kikindu, proteklog vikenda održani dvadeseti, i jubilarni, Dani ludaje, ko ne zna, bundeve. Dakle, kako početi nego sa dakle, centar grada, uređen i popločan. Ima bundeva, ima tikvi, ima svega. Dakle, hotel Narvik, ispred spomenik Jovanu-Pinki-je-video-Tita-Popoviću, tu Pravoslavna crkva, ispred tamburaši, tu bina, metalna, sa svi rekviziti, preko ulice transparent 20. Dani ludaje. Da, tu i Opština, ispred parking za bicikle, volovska zaprega natovarena bundevama, na Opštini, među zastavama, opet transparent, obojadisan, 20. Dani ludaje.
Ajde da vidimo šta ima, ispred bine oni koji prijavljuju tikve i bundeve za nadmetanje u težini i dužini, u jednog nešto krivo, zeleno i dugačko, šta je to, to je tikva kobasičarka, kol’ko ima, mnogo ima, 225 centimetara. Šta ima još, tezge i štandovi, pravoslavni štand sa krstićima, ikonama, sa taj asortiman i literatura, pa tezge sa specijalitetima od bundeve i tikve, sve to rolovano, sve to pohovano, a ima i proja, a ima i pita. Vazdan tezgi, liciderska srca, razne bombone, a najviše svilene bombone, razne alve i medenjaci, a najviše žele bombone što ih zovu južno voće. A ima i lulice, medenjaci, opet svilene bombone, i ono južno voće. A ima i lizalice, razne igračke, psići, tigrići, miki mausi, mačevi, ručni radovi, pleteni sepeti, i ima med, sa polenom, bez polena, od bosiljka, livadski, svaki 200 dinara, što tako jeftino, narodu i to skupo.
Eto i izložbe, gde nego u galeriji, izložene tikve pobednice, a ima i tikvi iz Amerike, Mađarske, Bocvane, i tikva iz Kovačice, ko da je iz Kovačice, i tikva u kojoj je tikva, pa u toj još jedna. Takoreći čudo, ali ajde dalje, što ima goblena, sve konji, beli anđeli, razne prirode, što ima grnčarije, keramike, male svinje, pre svinjice, pa ikone u specijalnim ramovima, tako nekako kristalno-providnim, materijal jeste specijalni, saznajemo, ‘talijanski, to se zove, ikona na glacaru, kakav je tu sveti Lazar, a tek sveti Georgije sa onu aždaju. Ima i baloni, specijalni, dugački ko tikve kobasičarke, i ima tikve i bundeve, male i veće, šarene i jednobojne, a tek što ima razna umetnost, pletene flaše, suvo cveće, sve sam ručni rad, evo i švingovano jaje, to je jaje koje se buši, pa izbeli, pa se na ljusci izvode radovi…
Pred crkvom tamburaši usitnili, Sedelasamzamašinomšilasam, samo što savataš tekst, eto ti je, Mojamalanemapara, nemo’š sve postigneš. Ajde šta se može, viljuškari iz gepeka auta, i ostalih skalamerija na čet’ri točka, uzimaju bundeve i dižu na binu, ajde pitamo, što se bundeve zovu ludaje, jedan upućen, zna, veli da je to stari tradicionalan naziv, kažu i bundeva, ali većinom ludaja. Što ludaja, nema pojma, mora da je reč o tom semenu, da deluje kad se mnogo pojede. A otkud ludaje da budu tolike, preko 200 kila, pa đubre, i zalivaju, stalno zalivaju.
Odemo u Mlaku, lovačko gazdinstvo, gde se, po programu, organizuje pijenje na metar. Ali okasnismo, pijenje na metar završeno, kad, jutros, pobedio jedan što je popio 2,7 metara špricera. Ajde nazad, još dižu bundeve na binu, trg pun, jesu radikali na vlasti, jesu dani ludaje, ali narod ravničarski pristojan, stoje, sede, i tako to. Na bini uzeše da postavljaju, pa da probaju mikrofone, komada deset, jedna u crnom, sa crnu rastresitu i farbanu fruzuru manu suknjom, sede na baš veliku bundevu.
KADAVIONZADASTRA’: Uto bi defile, napred trubači što se zovu duvači, ima dirigent koji sklanja narod, muzičari koji gledaju u note postavljene na instrumente. Pa naiđoše konji sa fijakerima, prvo dva velika i debela, onda drugi konji koji su izgledali kao konji. Onda nastupiše, onda nagrnuše deca, sve to kostimirano, ko u kukuruz, ko u šargarepu, mahom i svi u bundevu. Uto nadlete školski avion, napravi krug, na binu se popeše snimatelji, fotoreporteri, kad to stade da ulazi u bundeve, na nebu se pojavi papirni zmaj, svi digoše glave, eto ga i padobranac, pa opet padobranac, teraše do neparnog broja, mora da su iz onog aviona, nisu sa neba pali. Ona crna rastresita frizura ispade da je voditeljka, uze da vrši pripreme, začu se raspuk’o glas, Dani ludaje, jedan, dva…
Na binu se popeše ona bundeva deca, voditeljka se javi, Dragi Kikinđani dobar dan, javi se i muški parnjak, Dobar dan i sa moje strane, voditeljka se složi, Jeste, dobro došli, pozva decu, pozva predsednika dr Branimira Blažića da otvori manifestaciju. Izađe predsednik Branimir, pa stade, pa uze da čupa mikrofon, pa se upozna sa mikrofonom, pa uze da se kaže, Poštovani prijatelji, dragi gosti, dobro došli u Kikindu, pa uze pauzu, sve lomeć’ ruke ko da će se umiva, pa nastavi, 20 godina jednog trajanja Dana ludaje, u stvari jedna lepota, tu načisto izgnjavi ruke, Želim svim učesnicima puno uspeha, a našim dragim gostima da se prijatno osećaju u našem gradu. Ona u crno bojadisana voditeljka uze da radi pos’o, Hvala predsedniku, gospodinu, doktoru Blažiću, predsednik u pripadajućem i grao kompletu uze da se povlači, povuče se i primećeni Aleksandar Vučić, osta radikalska postava sa Miloradom Mirčićem i onom što se zove Jorgovanka.
Na binu stadoše da izlaze, i da izlaze, kostimirana deca, red dođe i na Rašu Popova, on imaše ceo nastup, on imaše šta da kaže, pa kad uze da definiše, da se seća, nabraja rekorde, Niko ne zna šta je ludaja, kad razgovaram sa ljudima, je l’ to neka ‘tica, ne to je jestiva, hranjiva biljka… Pa se nastavi, Bila je ludaja od 70 kila, pa preko 100 kila, pa više od 200 kila, vidite ovu veliku ludaju, ona je okružena velikim ludajama, zašto je kiša pomogla ludajama, zato što je ludaja iz Amerike, u Americi ludaja ima preko 600 kila, ali i ovde ludaja dobro uspeva… Raša se tek razmah’o, kad ona voditeljka uze odgovornost, Živeo naš divni Raša Popov, bio je i ostao veliki ludajolog.
Na binu izađoše tamburaši, onaj školski avion nadlete baš nisko, svima zada stra’, napravi još jedan krug i ode na jednu od strana sveta. Saznadosmo da najteža budeva ima 215 kila, da najduža tikva ima rekordnih 227 cm, saznadosmo i da je otkazano takmičenje u pijenju iz nategače, sušene tikve, jerbo je neko ukr’o nategaču. Ali bi još programa, razni sadržaji, neki što su mlatili upaljenim bakljama, narod uze da se nabija oko bine, na scenu su se penjale Legende. Udarismo jednom od ulica koje su od centra odlazile pravo i daleko, stigosmo do restorana sa drvenim stolovima i klupama. Kod Čvarka je čvarilo, ali na tihojvatri, gulaš iz zemljanog lonca, ko pivo, ko špricer, tamburaši, Kakokojazorasvane, pa sve iz početka.
Kasnije, po programu, u Narviku, predsednik, gospodin, i doktor Blažić oraganizov’o zabavni program za organizatore, donatore i goste. U čelu stola bio predsednik, gospodin, i doktor radikal, sa onaj mu Mirčić i ona mu Jorgovanka, jopet i svirale i pevale Legende.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!