Nedostatak sudske prakse vezane za specijalno zakonodavstvo vidljiv je u ovim pionirskim suđenjima: kako upozoravaju znalci, svedok saradnik je najčešće dragocen u prvim fazama postupka, pretkrivičnom ili istražnom, retko kad i u toku postupka
NOVI PRIJIĆ: Slobodan Radovanović
Od samog uvođenja „specijalnog zakonodavstva“ vodi se žestok rat između, kako to mediji nazivaju, „krugova bliskih Jovanu Prijiću“, dosadašnjem specijalnom tužiocu za borbu protiv organizovanog kriminala, i „krugova bliskih“ onim drugima (ministru Zoranu Stojkoviću, DSS-u, optuženima i advokatima u „slučaju Đinđić“, itd., dodati po nahođenju). Smjena Jovana Prijića, kojem je mandat istekao u subotu 23. jula, bila je danima najavljivana od krugova bliskih predstavnicima nekadašnjeg DOS-a (Centar za modernu politiku, GSS, SDU), zatim tekstovima u nekim novinama, a cijelu tu atmosferu podgrijavalo je kašnjenje republičkog javnog tužioca Slobodana Jankovića da rješenje o starom ili novom specijalnom tužiocu donese s danom isticanja mandata dosadašnjem tužiocu.
Republički tužilac Janković (i sam donedavno v.d.) svoju je odluku objavio četiri dana potom, 27. jula: novi specijalni tužilac je Slobodan Radovanović, dosadašnji okružni tužilac u Kragujevcu, a Jovan Prijić ostaje da radi u Specijalnom tužilaštvu kao njegov zamjenik.
Time će, glasili su neki komentari, biti osiguran „kontinuitet“ u postupcima koji su u toku, a koji su započeli u mandatu Jovana Prijića, pri čemu je za stručne krugove mnogo značajniji onaj drugi dio objašnjenja, na kojega se mediji nisu „primili“: zamjenici dosadašnjeg specijalnog tužioca ostaju na svojim funkcijama i dalje, u predmetima u kojima su zastupali tužilačku stranu.
Tu dolazimo do pitanja koje javnost, u cijeloj toj tužilačkoj specijalnoj trakavici (Prijića, naime, mediji i dio izvršne vlasti smjenjuje već mjesecima), najviše intrigira: da li će ta promjena na kormilu imati posljedice na postupke koji su u toku, pogotovo na suđenje za ubojstvo premijera Zorana Đinđića, s obzirom na Prijićev prijedlog sudu da Dejan Milenković Bagzi dobije status svjedoka saradnika.
Odgovor na to pitanje je: ne, promjena specijalnog tužioca neće imati utjecaja na tok suđenja.
Naime, odluku o statusu Milenkovića vijeće sudije Marka Kljajevića još nije donijelo, iako je ispitivanje (zasad još) optuženog Milenkovića obavljeno prošloga tjedna. Kako se nagađa, vijeće bi odgovor da li Milenkovića prihvaća kao svjedoka saradnika moglo dati do početka septembra, prije nastavka suđenja „zemunskom klanu“, ili u drugoj polovini septembra kad se nastavlja suđenje optuženima za ubojstvo premijera. Novi specijalni tužilac, istina, može dotad – ako vijeće prije tih nagađajućih rokova ne donese odluku – odustati od prijedloga svog prethodnika, ali čak niti ta činjenica ne mijenja suštinu stvari. Naime, nečiji status svjedoka saradnika tokom cijelog postupka (do kraja glavnog pretresa) u potpunosti je u rukama tužioca: on taj status predlaže, on ga može i oduzeti u bilo kojoj fazi postupka, sve do kraja pretresa, ako zaključi da svjedok saradnik i u postupku ne postupa u skladu s obavezama (da o svemu potpuno istinito svjedoči i da ništa ne prešuti, bez pogodnosti koje inače imaju svjedoci: da ne odgovara na pitanja kojima bi sebe ili svog bliskog srodnika izložili krivičnom gonjenju, na primjer). Po Zakonu, na odluku sudskog vijeća kojom se odbija prijedlog tužioca da netko postane svjedok saradnik, državni tužilac može izjaviti žalbu (u roku od 48 sati) Vrhovnom sudu Srbije, koji je obavezan donijeti odluku u roku od tri dana od prijema žalbe. Ako pak specijalni tužilac u nekom trenutku odluči oduzeti svjedoku saradniku taj status, zato što ne postupa u skladu s dogovorom, tj. zakonski preuzetom obvezom, on će nastaviti krivično gonjenje.
Potpuno je, dakle, svejedno – kad je o sudu riječ – tko je specijalni tužilac, Prijić ili Radovanović, jer sud u rukama nema mogućnost da odlučuje o tome da li će netko zadržati svoj status svjedoka saradnika: ta je stvar cijelo vrijeme u tužilačkim rukama.
Nedostatak sudske prakse vezane za specijalno zakonodavstvo vidljiv je u ovim pionirskim suđenjima: kako upozoravaju znalci, svjedok saradnik je najčešće dragocjen u prvim fazama postupka, pretkrivičnom ili istražnom, rijetko kad i u toku postupka. Problem je u ovom konkretnom postupku, suđenju optuženima za ubojstvo Đinđića, što optuženi nisu od početka svi na klupi: Ulemek Legija se predao lani u maju, Bagzi je izručen u februaru ove godine, te valja bar zasad vjerovati procjeni dosadašnjeg specijalnog tužioca da njegova priča zaslužuje povlašteni status.
Drugi razlog iz kojega tužilačka promjena neće imati utjecaja na suđenja je zakonski: specijalni tužilac za sve što radi treba dozvolu od republičkog javnog tužioca. On ne može sam pokrenuti postupak, već prenosnadležnosti – po hijerarhiji – mora tražiti od republičkog, koji ga i postavlja, produžava mu mandat eventualno za još dvije godine, ili ga smjenjuje prije isteka mandata, kao što i postavlja njegove zamjenike na „porodiljski mandat“ u trajanju od devet mjeseci, kojega – opet – produžava ili ne.
Zato su sve te igre bez granica s funkcijom specijalnog tužioca posve političke: najprije je prethodna vlada donijela loše propise da bi ugodila svojim potrebama, a ova je samo nastavila s istim trendom. Pri tom je prethodnoj vladi, iz nekog razloga, bilo važnije da pod mandatnomkontrolom ima tužioce za organizirani kriminal: specijalnog tužioca i njegove zamjenike postavlja republički javni tužilac.
Sasvim je, naime, drugačija situacija s tužiocem za ratne zločine, koji – za razliku od onog za organizirani kriminal nije „specijalni“: njega s mandatom od četiri godine bira Skupština Srbije, a on sam bira svoje zamjenike na mandat od četiri godine, bez „ovjere“ nekog u hijerarhiji višeg od njega.
Problem je lošeg zakonskog okvira, u kojem zasad cijenu plaćaju svi: Prijić koji je izložen napadima i obranama za cijelog svog mandata, kao i novi prvi čovjek Specijalnog tužilaštva kojem već kopaju po – po svemu sudeći nespornoj – stručnoj biografiji, pri čemu je većina tih priučenih kritičara zaboravila na činjenicu da je upravo Radovanović bio „protukandidat“ Prijiću za istu funkciju prije nešto više od dvije godine, kad je procijenjeno da od prijavljenih jedino njih dvojica i imaju sve potrebne, stručne i ljudske kvalifikacije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.