Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Sve bi bilo mnogo drugačije da je neko na vreme pogledao šta u predlogu Detaljnog urbanističkog plana piše i eventualno uložio primedbu
San žitelja beogradske mesne zajednice „Lipov lad“ prekinut je pretprošle subote bukom motornih testera: radnici Gradskog zelenila brzometnom akcijom posekli su dvadesetak stabala u parkiću između solitera. „Prvo sam mislila da još uvek sanjam“, rekla je za „Vreme“ Ivana Ivić, čiji balkon gleda na to igralište. „Dok sam se presvukla i sišla da vidim o čemu se radi, sve je već bilo gotovo: klackalice, penjalice i ljuljaške na kojima su se deca do juče igrala bile su demontirane, a sva stabla oborena.“ Kaže da joj je poslovođa ekipe drvoseča rekao da je tog jutra dobio nalog da dođe sa svim raspoloživim testerama i raščisti parcelu. Dodaje da je, kao vrhunac ironije, na kamionu kojim su debla i granje odvezeni pisalo „Drveće su pluća grada“.
PROTESTI:Sama seča drveća, ali i vreme kada je obavljena – subotom u ranu zoru, razljutilo je stanare okolnih zgrada koji su posegli za najomiljenijom metodom iskazivanja nezadovoljstva: blokirali su saobraćaj u Bulevaru kralja Aleksandra. Saobraćaj je deblokiran tek posle intervencije policije. Nekoliko dana kasnije, u opštini Zvezdara saznali su da je drveće posečeno jer je sledeće nedelje trebalo da počne gradnja poslovno-stambene zgrade na toj parceli. To ih je dodatno razgnevilo i od tada se svakodnevno okupljaju, na mestu posečenih stabala zasadili su borove mladice, sve da bi sprečili naum „korumpirane gradske vlasti koja preimenuje zelene površine u građevinske parcele“ i time, ne obazirući se ni na šta, „deci oduzima prostor za igru“ i gradu nanosi neprocenjivu ekološku štetu.
„Protesti građana kad nešto u njihovom komšiluku počinje da se gradi postali su uobičajena pojava, bez obzira na to što je gradnja u skladu sa usvojenim urbanističkim rešenjima“, objašnjava Đorđe Bobić, glavni arhitekta grada. „Međutim, ti koji se bune zaboravljaju da je na mestu gde njihove kuće danas stoje takođe bilo neko drveće koje je moralo biti posečeno da bi stanovi bili izgrađeni. To je normalan proces izgradnje grada, kao što su i ovi protesti normalni.“ Kaže da se u ovom slučaju, kao i u svim ostalim, radi o gradskom građevinskom zemljištu koje se privodi nameni.
„Više od trideset godina to je bila zelena površina, a dvadesetak je održava Gradsko zelenilo“, tvrdi Slobodan Dopuđa, jedan od organizatora protesta. „Pred prošlogodišnje izbore gradska vlada je na igralište postavila nove koševe, u parkić klupe i ljuljaške, a sad tvrde da nikad nije bila zelena površina već građevinsko zemljište i da je na tom mestu predviđena izgradnja ‘monstrum zgrade’, pored nje podzemne garaže na tri etaže i da će umesto prilaznih staza sadašnjim zgradama biti prosečene saobraćajnice.“ Ističu da je košarkaško igralište – koje će takođe biti uklonjeno – jedino na potezu od Crvenog krsta do Cvetkove pijace, da se na njemu po ceo dan okuplja omladina različitog uzrasta i da je to dokaz licemerja političara koji čine aktuelnu gradsku vlast, kojima su bila „puna usta interesa dece i naobećavali se da će, ako budu izabrani, posebnu pažnju posvetiti obnavljanju postojećih i izgradnji novih javnih sportskih terena“. Sada će, kažu gnevni stanari, umesto igrališta nići kafići i kockarnice.
Glavni gradski arhitekta kaže da je ova parcela koja izgleda kao livada uknjižena kao gradsko građevinsko zemljište koju je Grad pre dve godine privremeno uredio, isto kao što je uređena i Mitićeva rupa jer, prosto, nema smisla da bude neuređeno dok se ne privede nameni. „Lako je moguće da, kad jednog dana počne gradnja na mestu Mitićeve rupe, građani ustanu u odbranu ‘zelene površine’ koja to nije i da ‘potegnu’ iste argumente: decu koja će izgubiti igralište. I opet će vlast biti kriva.“
TUŽBE:Aktuelni Detaljni urbanistički plan usvojen je pre skoro tri godine, i bio je stavljen na javnu raspravu, zainteresovani građani stavljali su primedbe na pojedina rešenja, neke su prihvaćene, a neke odbačene. Njime su, naglašava, definisane i zelene površine, parkovi, skverovi, sportska i dečja igrališta. Posle usvajanja, kaže Bobić, plan nije moguće promeniti, a ako bi se to i učinilo, bio bi to opasan presedan. „U slučaju o kome govorimo, sve što je urađeno u skladu je sa zakonom i sumnjam da nezadovoljni stanari bilo šta mogu da urade da spreče gradnju“, kategoričan je. „Preduzeće ‘Crnotravac’, kojem je ovo zemljište dodeljeno još 2000. godine, uplatilo je naknadu za korišćenje gradskog zemljišta koja nije mala, izrađena je projektna dokumentacija, što takođe nije jeftino, i grad je obavezan da gradnju omogući.“ S druge strane, kaže, stanari mogu tužiti Grad, ali to bi samo prolongiralo početak gradnje.
Ovo natezanje oko igrališta i parčeta zatravljenog zemljišta sa panjevima i pre neki dan zasađenim borovim mladicama može trajati godinama: stanari su pokrenuli upravni postupak da ospore odluku o sečenju već posečenog drveća koji će, imajući u vidu efikasnost pravosuđa, doći na red tek na jesen. Do tada će, kako najavljuju, biti podneta tužba protiv gradske vlasti i zahtev za izmenu Detaljnog urbanističkog plana. Sve i da zahtevi budu odbijeni i tužbe odbačene kao neosnovane, mnogo će vremena proteći do punovažne presude. Sve to vreme stanari će morati da budu u pripravnosti da građevinari plac ne ograde i ne počnu sa kopanjem temelja, a investitor će trpeti gubitke.
Sve bi bilo mnogo drugačije da je neko na vreme pogledao šta u predlogu Detaljnog urbanističkog plana stoji i eventualno uložio primedbu ako mu se nešto u predloženom ne dopada. Pitanje je, međutim, da li su građani, nenaviknuti da se njihovo mišljenje uvažava, bili adekvatno obavešteni i podstaknuti da u donošenju odluka učestvuju. Tek, prilika za to propuštena je pre dve godine, a sledeća, kada stanovnici ponovo budu mogli da utiču na urbanistička rešenja, ukazaće se tek za nešto manje od dvadeset godina.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve