Popravka se ne sme odlagati, progresija oštećenja je neizbežna, a kolaps konstrukcije bi nastupio trenutno i bez znakova upozorenja
Prošlo je sedam dana otkako je Ministarstvo za kapitalne investicije formiralo stručnu komisiju koja je pregledala, i ocenila kao bezbedno, stanje mosta na Dunavu kod Beške u opštini Inđija. Isto to već nedeljama tvrdi ministar Velimir Ilić. Ali ministar nije ekspert, pa je angažovao najkompetentnije domaće stručnjake iz oblasti mostogradnje, koji su u najkraćem roku ustanovili da je sve u redu.
Predsednik Skupštine Opštine Inđija Marjan Rističević, takođe već nedeljama – tvrdi suprotno. On je u više navrata javno kazao da most može svaki čas da padne. Niko ga nije ozbiljno shvatao. Prvo se mislilo da je dilatacioni procep na spojevima prilaznih i glavne konstrukcije, koji je projektom predviđen za amortizovanje oscilacija, zapravo nekakva grozna pukotina koja se razjapila pod točkovima šlepera. Rističević je još rekao i da je ta pukotina, iako projektovana, sada još više „zinula“. Tim rečima.
Predsednik opštine je zapretio Velji da opština Inđija neće izdati građevinsku dozvolu za most „blizanac“ koji je planiran tik uz postojeći. Jedino nije rekao kako će opština sprečiti ovu nelegalnu izgradnju na svojoj teritoriji, odnosno ko će srušiti građevinu ako ova ne bude zdelana u skladu sa opštinskim propisima.
Međutim, ispostavilo se da Marjan Rističević nije baš u prazno pričao o ugroženosti mosta već mu je, izgleda, neko rekao da postoji elaborat o stanju konstrukcije, koji su 2003. za račun Direkcije za puteve napravili stručnjaci beogradskog preduzeća Mostprojekt. Za razliku od „Veljinih“ inženjera koji su posao završili za nekoliko dana, tokom oktobra i novembra 2003. godine šest diplomiranih građevinskih inženjera i dva tehničara Mostprojekta pregledali su stanje i predložili mere sanacije.
Elaboratom, u koji „Vreme“ ima uvid, utvrđeno je da su pojedini noseći stubovi mosta „ozbiljno ugroženi“, te da je „neophodna sanacija bez odlaganja“ jer je „direktno ugrožena nosivost objekta u celini“. Najteža, oštećenja prvog stepena hitnosti sanacije, identifikovana su na tri noseća stuba. Njihova popravka se „ne sme odlagati, progresija oštećenja je neizbežna, a kolaps konstrukcije bi nastupio trenutno i bez znakova upozorenja“. Tim rečima.
STOJI, DOK NE PADNE: Jedno od oštećenja
Upravo najoštećeniji stubovi bili su zanemareni tokom sanacije koja je izvedena 1994. Tada su popravljeni stubovi C11, C16 i C21, dok za popravku stubova C26, C31 i C36 verovatno nije bilo dovoljno novca. Sada je i njima došao zeman; aman, moraće da izdrže još malo.
Asfaltni zastor na mostu preko kog dnevno pređe oko 15.000 vozila, posebna je priča. „Generalno stanje ivičnjaka ne zadovoljava osnovne uslove u pogledu bezbednosti saobraćaja, a kroz mnogobrojne otvore prolazi agresivna voda sa kolovoza koja konstantno kvasi noseću konstrukciju objekta.“ Slivanje vode sa kolovoza uzrok je i „izrazite degradacije betona, ogoljavanja i korozije armature na glavnoj i prilaznoj konstrukciji.“ Zatim: „odbojna ograda duž kolovoza izvijena je i iskrivljena na dužini od po deset do petnaest metara“, što je ocenjeno kao posledica udara vozila. Veća oštećenja ograde duž pešačke staze takođe su okarakterisana kao posledica udara vozila. Mnoga oštećenja konstrukcije posledica su korozije ili udara NATO šrapnela, ali ima i mesta na kojima je loše izvedeno betoniranje.
Direktor Republičke direkcije za puteve Branko Jocić kaže u izjavi za „Vreme“ da je tačno da su delovi mosta nagriženi korozijom, ali da „to ne znači da će most pasti“. On je najavio da će tender za popravku postojećeg i izgradnju novog mosta kod Beške biti raspisan tokom narednih dana. Na tenderu će se 13 kompanija takmičiti za realizaciju posla koji će biti finansiran kreditom Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Direktor kancelarije EBRD-a u Beogradu Ulf Hindstrom za „Vreme“ kaže da je bord direktora ove banke već odobrio kredit u iznosu od 72,5 miliona evra za izgradnju novog, sanaciju postojećeg mosta i dovršetak autoputa prema Novom Sadu. Ugovor o ovom zajmu, koji će građani Srbije otplaćivati tokom narednih 15 godina, biće potpisan na skupštini EBRD-a u Beogradu, 21 maja.
Kako smo nezvanično saznali u Direkciji za puteve, predstavnici EBRD-a zahtevali su razdvajanje tenderske dokumentacije. Predstavnici vlade planirali su da četiri velika posla (generalni projekti sanacije postojećeg i izgradnje novog mosta i realizacija ovih projekata) dodele jednom izvođaču, što je „daleko od evropske prakse“, kako kaže naš izvor. Direkcija za puteve se odlučila na ovakav potez u nameri da izbegne eventualne međunarodne parnice zbog neregularnosti konkursa za Prošireni generalni projekat, koji je održan 2002. godine, o čemu je „Vreme“ pisalo u 739. broju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!