Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Prošlo je petnaest uglavnom mučnih sezona otkad je Arsen Dedić, najvažniji kantautor jugoslovenskog prostora, poslednji put nastupao u Srbiji. Sledeće nedelje će u Beogradu nastupiti bar dve večeri, i to u dvorani Doma sindikata, gde je pre četiri decenije održao svoj prvi solistički koncert, i u Novom Sadu. Ovo što sledi je pregled Dedićeve karijere u poslednjih petnaest godina
Ponešto ipak naposletku dolazi na svoje čak i u našim sluđenim životima u Srbiji. Neizbežno opšte mesto za svakoga ko je u jugoslovenskom geografskom i životnom prostoru odrastao a danas ima bar 33 godine, svakako je i zadivljujući opus Arsena Dedića, nesumnjivo najboljeg i najvažnijeg kantautora te kulture. Narednog decembra navršiće se četiri pune decenije otkako je mladi Arsen održao svoj prvi solistički koncert, i to u tadašnjoj prestonici SFRJ, u zadugo prestižnoj dvorani Doma sindikata Jugoslavije (DSJ). Prošlo je i petnaest uglavnom mučnih sezona otkad je poslednji put nastupao u Beogradu, a sledeće nedelje će nastupiti bar dve večeri, i to baš u DSJ-u; tu su i novosadski koncert, i ogromno zanimanje publike i medija…
Uprkos neposrednom susedstvu Srbije i Hrvatske i naoko potpunom, neometanom prisustvu hrvatske pop produkcije ovde, svakojaka zakrivljenja u prijemu kod najšire publike – uključujući diskografske pirate, tabloide, licencna izdanja, gostujuće tezge… – zamagljuju i osnovne činjenice kao npr. da su Oliver Dragojević i Gibonni uz sve svoje hitove ipak postali prvenstveno jaki albumski izvođači. Nije onda nikakvo čudo da Dedića i njegove evergrin numere svi znaju, ali van najužeg kruga zakletih sledbenika slabo je ko svestan Arsenovih brojnih i značajnih radova posle raspada Jugoslavije. Poslednji put je u Beogradu viđen uživo dok je sa Zoranom Predinom (Lačni Franz) promovisao zajednički LP Svjedoci priče (1989, Diskoton, Sarajevo), Dedić je bio daleko najpristojniji – zapravo, jedini gospodin – u SHS trilingu kada im se na neprijatnom koncertu na MESAM- u Sava centru pridružio Bora Đorđević, koji je gostovao i na snimku (baš!) pesme Domovina.
Zatim se Arsen s probranom nekolicinom našao u unakrsnoj vatri nedovoljno veliki Srbin/dobar Hrvat, bio kadar na strašnu mestu opstojati i između dve bratske republike povukao se u porodičnu osamu u zagrebačkom stanu. Pri početku tog razdoblja Sarajevo je i njemu bilo izdavačko utočište (zbirka 101 pjesma, Svjetlost, 1990), a posle je u Hrvatskoj objavio bar još pola tuceta knjiga; krajem decenije (1999) na Splitskom ljetu je po njegovim pesmama postavljen balet Kuća pored mora. Preinačeni Croatia Records (nekadašnji Jugoton) za Arsena nije uradio ni upola koliko je mogao, i dok su razni dobijali luksuzne pakete svoje CD-obnovljene diskografije, na nove nosače sporo su prenošena njegova prva a klasična LP ostvarenja (Čovjek kao ja iz 1969, Arsen 2 iz 1971). Kompilacija Najbolje od Arsena (1969–1988) izašla je usred vremena nemilosti kad Dedićev album s novim numerama nije bio poželjan pod istom etiketom, a 1999. pojavio se i Herbar (moje starije i mlađe pjesme) na koji je Croatia uvrstila i po nekoliko pesama s Arsenovih izdanja objavljenih za druge kuće tokom te decenije.
U međuvremenu, odavde su ga napadali i sasvim neočekivano: Balašević u nekim intervjuima a Dušan Prelević najpodmuklije – groznom obradom O, mladosti koja je srećom brzo nestala niz slivnik „hitova“. Ništa manje štetno, očiti ali i uglađeniji pirati bavili su se pretežno starim Arsenikom.
ARSENAL: Kao ispravan čovek i veliki autor, Arsen se oglasio najpre albumom Tihi obrt (1993, za novog diskografa Orfej). Suvlji zvuk i sve ređi orkestarski aranžmani nisu iznenadili ljubitelje njegovih zapostavljanih LP-jeva još od trećeg (1973, dvostruki Homo Volans), preko Porodičnog stabla (1976) do Provincije i Kino Sloboda (1984, odnosno 1987, sve Jugoton). Raskošni gudački prelivi manje su prikladni u nužno jeftinijoj produkciji i takoreći porodičnoj manufakturi u kojoj se reaktivirala supruga Gabi a uveden je i jedinac Matija, nadareni džez pijanista školovan u Gracu. No, pre svega, nemoguće je izbeći teskobu raspolućenih osećanja, razdvojenosti ljubavnika, prijatelja, porodica… Majstorski uobličavajući preovlađujuću duhovnu klimu (nepogodu?) svojih obožavalaca u krhotinama Jugoslavije, Dedić je goruće probleme svih normalnih ljudi savršeno uzemljio u intimne Između nas rat je stao i Trg heroja, suprotstavivši im ironiju Mocartove godine. Opšta kultura, koja popularnoj muzici inače nedostaje, i dalje nenametljivo izbija iz ovakvih Arsenovih minijatura, pa ako iko s Balkana ima ičemu da se vrati, onda se ovaj „Pesnik povratka“ (po Igoru Mandiću) vratio još dublje u sebe, svojim voljenima, šansoni, mladosti… No taman kad se pecate da je to još jedno sentimentalno putovanje, nostalgična kazaljka od Majke hrabrosti trgne se do daljinskog upravljača i TV-erotike, a rame uz rame nađu se Dedić & Lupen.
Sledeći, takođe sumoran i snažan album je friclangovski naslovljen Ministarstvo straha (1997, Simbol Music/Cantus), i vrti se oko prolaznosti. Ponovo uglazbljivanje pokojeg hrvatskog pesnika, Tvoje tijelo – moja kuća i Lutka su ogoljavajuće lične, Čistim svoj život i Ruke klasično arsenovske, a basnolika Stari vuci briljira izopačenom osećajnošću među liderima i pastvom. Da čak ni neupućeni ne bi pomislili kako je tu reč o npr. formuli Dragan Stojnić + angažman, poučno je uporediti stvaralačku eksplicitnost Dedićevih Ratnih profitera s bilo kojim estradnim ispadom Bore Đorđevića, kao što je to uostalom moguće izvesti i s (ne)političkim ponašanjem dva drugara stara, Dedića i Bećkovića.
Prelazak u novi milenijum Arsenu i Dedićima verovatno su obeležile njegova teška bolesti i složene operacije, a CD Kinoteka (2002, Cantus) licencno i samozatajno je u Srbiji – u trapavoj kutiji – objavio RTV BK Telekom. Kvalitetne i zahtevne, Arsenove numere su decenijama začuđujuće retko obrađivane pa je njegov hod među izdavačima zgodan povod da on sam obnovi neka izvođenja. Kuća za ptice, Sve Te vodilo k meni, Mustaki, fascinacija filmovima odrastanja, oporost novih stihova… ništa novo, kao ni povratak zavičaju u Never More. Ali su zato tu Život se troši kao kreda, nežni džezirani aranžmani, monolog Spaliti zemlju praćen gudačima, kuhinjski zapis uz gitaru Paprena, neveseli kuplet Politika i ljubav. Neobični miks ovakvih veoma podsticajnih tačaka krunišu maestralna interpretacija Mrtvog lišća Kozme i Prevera i Poslednji tango u Đevrskama koji za zaleđinu Šibenika čini isto što i Stipišićeva Miss Croatia za dalmošku rivijeru, pa i Balaševićev Balkanski tango za trotoare Srbije devedesetih.
NOVE ČIPKE: Na zlu putu (2004, Croatia) nastavlja s gorkim ukusom, ali je i raznovrsniji u rasponu od klapske Što mi mater skuva do monološke Negve. Ko će bolje iskaze starog ženskara od Odgojile su me gore, i odanog supruga od Pjesma o Gabi Novak i Samo da ti noge nisu hladne? Neprikosnoveno je vladanje muzičkim i tekstualnim formama (npr. Prokleta jaketa), ironijom i toplim cinizmom… i u standardnim pesmama poput Lakše sam se odvikao i Vratit će se. Prvi depresivni utisak zamagliće i ovo će ostvarenje, da bi tek kroz vreme ono dobilo istinski sjaj, jer Dedić je u punoj autorskoj snazi.
Osim zdravstvenog i scenskog oporavka, u tekućem izvlačenju novopečeni asketa ima se mnogo čime pohvaliti: opet festivali, muzika namenjena filmu i pozorištu, nagrade – pregršt Porina, uključujući i onaj za životno delo, uz prateći omaž program; Goranov vijenac 2003. za poeziju i ukupni doprinos hrvatskoj književnosti – pa kompilacija Imena žena (2003, Croatia); svakako i Matijina svestrana karijera, s nizom gostovanja u Beogradu i Srbiji, itd. Prirodno će Arsen reći da mu je unučica Lu mnogo draža od svega ostalog zajedno, ali uspeh odličnog Gabinog povratničkog Pjesma je moj život (2002, Aquarius) mahom s njegovim pesmama u sinovljevim džezi aranžmanima nije mačji kašalj, dapače. Hrvatska pop scena ipak nije ni Josipin frizeraj ni Sevina kućna videoteka – gđa Novak-Dedić iz hladovine svoje kužine lagano je podsetila ko je Prva dama.
Povrh svega, siročadi sveta, ovaj post-YU vodič nije ni načeo apsolutno blago Arsenove diskografije – Ko ovo more platit – 20 šibenskih pjesama s klapama (1995, Croatia), no to je već druga priča.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve