Javnost Ukrajine je podeljena: jedni tvrde da je ministar Kravčenko izvršio samoubistvo, dok su drugi sigurni da je reč o "staroj školi" rešavanja državnih pitanja
RASPLET ILI ZAPLET: Sahrana ministra Kravčenka
Prošlog petka u svojoj vikendici nedaleko od Kijeva pronađen je mrtav bivši ministar unutrašnjih poslova Ukrajine Jurij Kravčenko, koji je trebalo da bude krunski svedok u slučaju ubistva novinara Georgija Gongadzea.
Prema prvim rezultatima istrage, bivši ministar unutrašnjih poslova Jurij Kravčenko izvršio je samoubistvo u svojoj vikendici, dači, pored Kijeva u kojoj je sa porodicom provodio vreme nakon predsedničkih izbora i promene vlasti ishodovane „narandžastom revolucijom“. Istog dana, samo sat pre nego što su organi reda pronašli mrtvo telo sa dva hica ispaljena u glavu, Kravčenko je trebalo da dâ izjavu državnom tužiocu Ukrajine u vezi sa ubistvom novinara Georgija Gongadzea. Novinar Gongadze stradao je pod čudnim okolnostima krajem 2000. godine, a za njegovo ubistvo više puta su optuživani režim i bezbednosne strukture bliske bivšem ukrajinskom predsedniku Leonidu Kučmi. Javnost Ukrajine je podeljena: jedni tvrde da je ministar Kravčenko izvršio samoubistvo, dok su drugi sigurni da je reč o „staroj školi“ rešavanja državnih pitanja.
CEDUljICA: Pored tela bivšeg ministra unutrašnjih poslova Jurija Kravčenka pronađena je ceduljica na kojoj je on, navodno, neposredno pre nego što je digao ruku na sebe napisao nekoliko rečenica. Na ceduljici je pisalo da Kravčenko „nije odgovoran za smrt novinara Gongadzea“ i da je „postao žrtva intriga bivšeg predsednika Leonida Kučme i njegovih ljudi“.
Nestanak i ubistvo ukrajinskog novinara (gruzijskog porekla) Georgija Gongadzea pre pet godina uzburkalo je ukrajinsku i svetsku javnost, a nekoliko meseci nakon njegovog surovog ubistva tadašnji lider opozicije Oleksandar Moroz obelodanio je pred parlamentom snimke koji ukazuju na dirketnu umešanost u ubistvo novinara Gongadzea kijevske „vrhuške“ iz okruženja Leonida Kučme. U medijima je tada ministar Jurij Kravčenko bio optužen kao nalogodavac za ubistvo Gongadzea. Bivšeg predsednika je, navodno, tajno snimio šef njegovog obezbeđenja major Mikola Meljničenko, koji je ubrzo nakon „skandala sa kasetom“ napustio zemlju i dobio politički azil u Sjedinjenim Državama. Na trakama, čija ekspertiza za autentičnost još uvek traje, snimljene su stotine sati razgovora Leonida Kučme i ljudi iz vlasti, a na nekim mestima uočljive su pripreme za pritisak na novinara Gongadzea. Glas sličan Kravčenkovom na trakama govori da je „spreman da reši probleme sa novinarom“. Georgij Gongadze bio je urednik internet izdanja „Ukrajinska pravda“ i poznat je kao novinar oštrog pera i kritičar režima Leonida Kučme. Slučaj prisluškivanja ukrajinskog predsednika nazvan je tada u svetskim medijima kao „Kučma gejt“, po uzoru na poznati američki Votergejt. Tokom prethodnih pet godina istraga nije dala očekivane rezultate o ubistvu novinara. Posle narandžastog prevrata u Kijevu, novoizabrani predsednik Viktor Juščenko izjavio je da „zna ko su ubice Georgija Gongadzea i da su nove vlasti obavezne da pronađu odgovorne“. Kako je pokazala stručna medicinska ekspertiza, na Viktora Juščenka takođe je pokušan atentat navodnim trovanjem hranom neposredno pre predsedničkih izbora prošle jeseni. Smrt Georgija Gongadzea izazvala je na neki način ujedinjenje opozicije i početak studentskih demonstracija u Ukrajini 2001. godine.
DVAHICA: Bivši ministar unutrašnjih poslova Jurij Kravčenko bio je ključna osoba u istrazi ubistva Georgija Gongadzea. Posle njegove tragične smrti, od „krunskih svedoka“ kijevskih intriga ostao je samo bivši šef obezbeđenja predsednika Kučme, major Mikola Meljničenko, koji je „odgovoran“ za snimanje čitave afere. To što je, navodno, ministar Kravčenko ispalio hice sebi u glavu kod mnogih je izazvalo nedvosmislenu reakciju, ali ukrajinski medicinski stručnjaci tvrde da su takva samoubistva moguća… Na sahrani Kravčenka primećen je mali broj političara, među kojima je bio i bivši predsednik Leonid Kučma. Kučma se odmah nakon navodnog samoubistva ministra Kravčenka vratio u Kijev sa dvomesečnog odmora u Karlovim Varima da bi, kako kaže, „bio na raspolaganju ukrajinskom tužilaštvu“. On je odbacio bilo kakvu umešanost u smrt eksministra unutrašnjih poslova.
Advokat supruge pokojnog novinara Gongadzea Andrij Fedur ne veruje da je Kravčenko izvršio samoubistvo jer, kako on kaže, „jednostavno nije imao povoda za to“. Advokat porodice Gongadze tvrdi da je to „ubistvo inscenirano kao samoubistvo“. Fedur tvrdi da je za tragičnu Kravčenkovu smrt direktno odgovoran glavni državni tužilac Ukrajine koji nije u dovoljnoj meri brinuo o bezbednosti toliko važnog svedoka.
Predsednik Ukrajine Viktor Juščenko zamolio je javnost da ne zloupotrebljava tragičnu smrt političara i novinara u predizborne i senzacionalističke svrhe. Juščenko je pristalica onih koji tvrde da se Kravčenko ubio, te da je – kako kaže Juščenko – „on imao izbor da prepusti slučaj istrazi ili da sam sebi presudi“. Analitičari su podeljeni u tvrdnjama oko dalje istrage ubistva Georgija Gongadzea: jedni kažu da je istraga ubistva novinara posle Kravčenkove smrti znatno otežana, dok drugi smatraju da će ubice Gongadzea i bez iskaza ministra unutrašnjih poslova biti izvedene pred lice pravde u najskorije vreme.
Jurij Kravčenko je stradao dan pre svog 54. rođendana. On je bio ministar unutrašnjih poslova u vladi u kojoj je premijer 1999. godine bio sadašnji predsednik Viktor Juščenko. Premijer Juščenko je tada Jurija Kravčenka smatrao jednim od „najmanje kriminalizovanih ministara“ i pored toga što su mediji tvrdili suprotno. Kravčenko su oduvek smatrali „Kučminim čovekom“. On je bio na čelu Hersonske oblasti i državne poreske uprave. Nikad nije dao nijedan intervju.
Misteriozna smrt nezavisnih i opozicionih novinara, kao i reformskih političara česta je pojava na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza. U Gruziji je pre mesec dana od trovanja gasom stradao premejer Zuraba Žvaniju, dok je početkom marta u Azerbejdžanu ubijen urednik časopisa „Monitor“ Elmar Gusejinov, koji je bio oštar kritičar vlasti i predsednika Azerbejdžana Iljhama Alijeva.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedavno mi je jedna beogradska novinarka u privatnom razgovoru rekla da mi se, zbog onoga što se sada dešava sa narodom u Gazi, oduzima svako pravo da bilo kome držim moralne lekcije. Ali zamislite da su hiljade raketa koje su ispaljene na Izrael od početka rata došle do svog cilja i ubile daleko veći broj Izraelaca. Da li bih onda imala više prava da iznesem svoje mišljenje
Na mestu nekadašnjeg atinskog aerodroma, gde su svojevremeno prodefilovali milioni ljudi, pronađene su bombe zaostale od Nemaca u Drugom svetskom ratu. Ni hiljade sportista, kao ni izbeglica koje su kasnije ovuda prošle, nisu ni slutile da opasnost vreba ispod tla. Tek je izgradnja „Atine na vodi” otkopala tone ekspozivnih naprava
Od danas se ulazak u Veneciju plaća pet evra. „Važno nam je da grad bude manje preopterećen, i to bi trebalo više da odvrati od dolaska dnevnih turista nekog određenog dana“, objašnjava gradonačelnik jednog od najposećenijih evropskih gradova, dok građanske inicijative smatraju da ulaznica od pet evra neće popraviti kvalitet života Venecijanaca
Nemački glavni grad otkupio je još oko 4.500 stanova. Ali, Berlin i dalje „drže“ veliki fondovi koji daju nekretnine u najam – imaju čak 800.000 stanova. A kirije su odavno nesnosne
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!