Sve je još prilično neizvesno oko Mobtela i Karićevog posla sa Alfa grupom – jer ne znamo ko ugovara prodaju, šta se prodaje, po kojoj ceni, a problematično je i da li je ceo posao, ovako kako je započeo, u skladu sa našim zakonima, licencom i osnivačkim ugovoronm Mobtela, ma kakve on druge mane imao. Razumljivo je jedino to da su Karići motivisani da "unovče" kapital koji su stvorili onako kako su ga stvorili
RUSKI PARTNER: Halo Moskva
Kao što je to dosad uvek bio slučaj sa beogradskim Mobtelom, tako je i vest koju je 4. marta lansirala Karićeva kompanija – da je zaključila ugovor o prodaji BK trejda iz Moskve (osnivača Mobtela, u ortakluku sa Poštom Srbije) velikoj ruskoj Alfa grupi i da je tim povodom toga dana održan sastanak sa srpskim premijerom dr Vojislavom Koštunicom i nadležnim ministrima, na inicijativu ruskog ambasadora u Beogradu Aleksandra Aleksejeva – ponudila je javnosti više nedoumica i pitanja nego informacija.
Kad je reč o onome što trenutno deluje da je jasno, sastanak je doista inicirao ruski ambasador Aleksejev. On je praktično i predvodio delegaciju u kojoj su bili Bogoljub Karić, kao predstavnik BK trejda, i Igor Cukanov, prvi čovek Central invest grupe, ruske konsultantske i brokerske firme, koji je Koštinici i nadležnim ministrima Velji Iliću i Predragu Bubalu predstavljen kao predstavnik Alfa grupe. Izgleda, takođe, izvesno da je Cukanov tom prilikom „usmeno“ obavestio domaćine da je Alfa grupa kupila BK trejd od Karića.
Prema ministru Bubalu, koji kaže da je tada prvi put čuo ovu informaciju, on je na to izneo da o strukturi vlasništva nad Mobtelom (čiji neki udeo spada u imovinu BK trejda) postoje različiti stavovi Vlade i BK grupe i da se o tom pitanju vodi spor i pred arbitražnim sudom u Cirihu, te da po okončanju spora Vlada planira da raspiše tender za prodaju svog dela u ovoj kompaniji. Deluje prilično uverljivo i vest da je Cukanov tom prilikom ponudio da se deo cene BK trejda, koji je navodno sporan, deponuje na poseban račun, dok se spor ne okonča. I tu je izgleda kraj onoga što deluje izvesno.
Da vidimo šta sve nije izvesno i koja se pitanja i nedoumice odmah otvaraju. Prvo što nema jasan odgovor jeste elementarno pitanje – ko su ugovorne strane u poslu o kojem se razgovaralo na najvišem nivou. To jest, da li je povod sastanku bio ugovor između Karića kao vlasnika BK trejda i Alfa grupe kao kupca, ili je druga ugovorna strana – spomenuta Central invest grupa, koju je tu predstavljao Cukanov? Nedoumicu oko tog pitanja pojačavaju izjave iz Alfa telekoma u Moskvi – da oni nisu kupili BK trejd, ali se taj demanti mora primiti s rezervom, s obzirom na to da je Gleb Fetisov, predsednik Alfa telekoma, početkom marta, baš pred spomenuti sastanak, boravio u Beogradu (prema „solidnom“ izvoru „Danasa“, od 7. marta).
Drugi problem koji se javlja oko ovog ugovora jeste taj što nije izvestan ni predmet ugovaranja, to jest ne zna se da li je u imovinu BK trejda koja se prodaje uračunat udeo u vlasništvu Mobtela od 51 odsto (kako je to zasad registrovano) ili udeo od 41,77 odsto (kako je ocenila komisija Vlade Srbije, zbog čega se vodi arbitražna parnica u Cirihu). Možda je u predmetu ugovaranja definisano da postoji sporni udeo od 9,33 odsto, ali je nejasno kako je u tom slučaju određena cena celog posla – jer se javlja mogućnost od najmanje tri kombinacije. Naime, u ekonomskoj istoriji bilo je uobičajeno da svaki procenat od kontrolnog paketa vlasništva (od 51 odsto) košta više od svakog procenta manjinskog paketa od 41,77 odsto, ako se ovaj tek kasnije nudi na prodaju – i tu je zapravo i „glavni feder“ celog ovog zamešateljstva. Razlika između cene ovih procenata nekada je tolika da onaj kome ostane blizu pola vlasništva, kada ostane na cedilu i prodaje svoj manjinski udeo, dobije i pet ili deset puta manje po procentu vlasništva nego onaj koji je prodavao većinski paket.
Vlada Srbije dobila bi relativno veoma malo od Mobtela i kod „najbolje cene“ Karićevog većinskog paketa, ako bi pristala da samo „spornih“ 9,33 odsto pridruži Karićima – jer se postavlja pitanje pošto bi i kome prodala preostalih 49 odsto vlasništva nad Mobtelom, kad ta odluka prođe zakonsku procuderu. Zato partneri koji ovako dele vlasništvo zbirno najbolje prolaze kada prodaju, istovremeno i udruženo, ceo paket vlasništva. Da li je o tome zapravo bila reč na sastanku kod Koštunice? Po vajkanju Velje Ilića u „Večernjim novostima“ (8. mart) moglo bi se zaključiti da jeste, ali o tome Bubalo ništa ne govori, kome se doista može verovati da je bio „zatečen“ temom razgovora na sastanku Koštunice sa Aksentijevom i drugovima. Da li je bio zatečen i premijer Koštunica?
Ako još ne znamo ko su bile ugovorne strane i šta je predmet ugovora o kome se razgovaralo kod premijera Koštunice, da bar vidimo da li se nešto može naslutiti o formuli za izračunavanje cene ovog posla, bez obzira što smo utvrdili da je ta cena puna varijabila. Ugovorno pravo kaže da cena ne mora biti zapisana u ugovor, ali ona mora biti odrediva. Naime, u našoj štampi odmah su se pojavile špekulacija da su Karići dobili milijardu dolara, zbog eventualne „pravne falinke“ njihovog udela u vlasništvu nad Mobtelom, umesto 1,4 milijarde dolara, koliko navodno vredi njihov kontrolni paket vlasništva.
S tim u vezi, među mnogim novinama koje su pisale o navodnoj prodaji Mobtela Alfa grupi, treba zapaziti napis u „Pregledu“ (7. mart), jer on navodi jedan „kroki“ nečega što bi se moglo nazvati „prospektom“ Mobtela (mada list ne navodi izvor podataka). Naime, u kratkoj tabeli, ovaj list navodi podatke o Mobtelu za 2004. godinu. Tu piše da je imovina Mobtela 18 milijardi dinara, da je prihod bio 15 milijardi dinara, dobit dve milijarde dinara, tržišno učešće 50 odsto, broj korisnika 1,9 miliona, pokrivenost teritorije 88 odsto, pokrivenost stanovništva 95 odsto – te da je „prodajna cena“ milijardu dolara.
U ovom „prospektu“ ima nekoliko zanimljivih stvari. Najviše pažnje privlači podatak o dobiti u 2004. godini od dve milijarde dinara, a to bi moglo da znači da je Mobtel takav profit, to jest profit najmanje tog nivoa, a verovatno i mnogo veći – imao i ranijih godina, kada je u svojim bilansima prikazivao da nema dobiti. No, ovaj podatak mogao bi biti i indicija moguće cene Mobtela na tržištu kapitala (ako se držimo prinosne metode). Ne ulazeći u tačan račun, taj podatak navodi na zaključak da bi cena celog Mobtela mogla biti i viša od dve milijarde dolara – ali to bi bilo ravno fantaziji. Jer, pri proceni šta vredi Mobtel morao bi se uzeti u obzir i niz drugih okolnosti: da su cene telekomunikacionih kompanija u svetu u padu već nekoliko godina; da je trgovina takvim kompanijama često uslovljena (geo)političkim interesima država prodavaca i kupaca; da su „troškovi“ obezbeđivanja potrebnih saglasnosti za legalizaciju transakcije kod nacionalnih vlasti obično znatni; da je za ovu godinu najavljena prodaja i treće licence za mobilnu telefoniju u Srbiji, što će verovatno oboriti cenu usluga ove vrste; da uskoro ističe važnost ugovorenog monopola na fiksnu telefoniju u Srbiji Javnog preduzeća PTT Srbija, što će izvanredno pojeftiniti cene usluga fiksne telefonije i tako joj vratiti konkurentnost u ovoj oblasti; da na cenu utiču i dugoročni ugovori firme koja se kupuje sa „parazitskim firmama“ oko nje, kao i opšte stanje konjunkture, standarda i navika stanovništva; itd.
Kako vidimo, sve je još prilično neizvesno oko Mobtela i Karićevog posla sa Alfa grupom – jer, ne znamo ko ugovara prodaju, šta se prodaje, po kojoj ceni, a problematično je i da li je ceo posao, ovako kako je započeo, u skladu sa našim zakonima, licencom i osnivačkim ugovorom Mobtela, ma kakve on druge mane imao (o tome posebno pišemo).
Razumljivo je jedino to da su Karići motivisani da „unovče“ kapital koji su stvorili onako kako su ga stvorili i promene polje delovanja, koje su već počeli da menjaju – i radi likvidnosti svih svojih političkih i statusnih projekata, i radi obezbeđenja sigurnosti svoga kapitala u nekoj budućoj, pravno civilizovanijoj Srbiji. O tome je već krenuo trač – da hoće da kupe JAT. I tu firmu, naime, pokriva Ministarstvo za kapitalne investicije. Premijeru Koštunici verovatno sve ovo ne pada suviše zgodno – s obzirom na staru priču da ni aktuelnu vladu nije mogao sastaviti sve dok Velji Iliću, Karićevom prijatelju, nije dao „super ministarstvo“ koje pokriva upravo one oblasti na koje državna administracija ima najviše upliva, a u njima se Karići osećaju kao riba u vodi. Jer, ono što je stvoreno „aranžmanima“, može i da padne kada oni popuste.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!