Bogoljubovi biznismeni okupili se i, ko izistinski, osnovali, ispotpisivali, razmenili, izljubili, i na kraju uslikali. Ako bude ko u Bogoljuba, biće tu zvanja, znanja, i svega ostalog
PRIVATNICI NA OKUP: Bogoljub Karić
Poziv beše u koverti, na beloj ‘artiji, Pozivamo vas da prisustvujete osnivanju Regionalnog odbora za Kolubarski okrug Udruženja industrijalaca i preduzetnika Srbije i Crne Gore, u potpisu predsednik udruženja Bogoljub Karić, vreme, prošli petak, mesto, velika sala SO Valjevo.
Ispred opštine, pa u zakazano vreme, biše neki ljudi u poslu dočeka Karić Bogoljuba. Bi još ljudi u holu opštine, na spratu, pred velikom salom, istim poslom. U velikoj sali isto toliko ljudi, većina aktivista, članova, funkcionera Karićeve Snage, u ulozi biznismena. Na stolovima stotine politarskih flašica Vujić vode, predsednički sto obeležen imenima, zna se ko sedi u prvom, ko u drugom, trećem redu. Ima socijalista, jednih i drugih, radikala, novosrbijanaca, koji upravljaju opštinom, i ostalih biznismena od te sorte. Podeliše dnevni red, u zaglavlju Institut za razvoj malih i srednjih preduzeća, adresa, telefon, sajt, mejl, sedma tačka, sve velika slova, KOKTEL…
PREPOZNAVANjEČOVEKA: Na vrata banu Karić Bogoljub, biznismenski doteran, biznismenski nazva dobar dan svima. Predsednik opštine Tomić NS Jovan ustupi mu mesto po sredini, Karić jašta nego zahvali, nametnu se tema o foteljama, vidiš koliko je to, nije čudo što se vlast odnarodila, oni će da sede na drvenim, svoj doprinos dade i jedan iz sale, garant biznismen, sad će oni da sednu, pa u fotelje. Posle takvog neformalnog uvoda javi se jedna imena Edita, sa titulu generalni direktor Instituta MSP. Srpskim jezikom, sa svojim naglaskom, izjavi da je izuzetno počastvovana, što joj je pružena prilika, vidi se da se to pripremilo, pomenu bogatu i burnu istoriju Valjeva, reče da su ovde i danas najistaknutiji preduzetnici Kolubarskog okruga, reče i da su počastvovani prisustvom predsednika opštine, sa posebnim poštovanjem pozdravi gospodina Bogoljuba Karića, predsednika Udruženja industrijalaca i preduzetnika Srbije i Crne Gore, koje je nedavno postalo članica, kako reče, Konfederacije evropskih asocijacija malih i srednjih preduzeća…
Karić Bogoljub, u tamnom odelu koje je diskretno otvarala na belo košulja, diskretno klimnu i nastavi da diskretno izučava, čak diskretno podvlači, materijal pred njim. Javi se, pa prozvan, predsednik opštine, Gospodine Kariću, dobro došli u Valjevo, Valjevo zna da prepozna pravog čoveka… Za govornicu izađe jedan predstavljen kao Radovan Lacković, predsednik zemljoradničkih zadruga za Mačvu i Kolubaru, posebno mu je drago, što će on, kao Radovan, da potpiše to sa Bogoljubom…
Onda gospođica Lidija, generalni menadžer sekretarijata Udruženja, a uz pomoć laptopa, spikera, naspramnog zida, prezentira put i razvoj Udruženja koje broji 60.000 članova, među kojima su, i to kolektivno, Srpski domaćini generala Jove Čekovića. Pa onaj što ga predstaviše kao zadrugara uze da potpisuje, rekoše sporazum o poslovnoj saradnji, na šta se i Bogoljub overi. Ko izistinski, potpisaše, razmeniše one fascikle, čestitaše, dovatiše se, izaplaudiraše… Gospođica Lidija pročita da je Upravni odbor Udruženja, na 63. sednici, na osnovu čl. 33, tačka 5, jednoglasno doneo odluku o formiranju Regionalnog odbora za Kolubarski okrug, predsednik g. Rakić Mile, potpredsednik g. Novaković Divna, koja je, da dodamo, predsednik Opštinskog odbora Karićeve partije, te, da ‘l zbog toga il’ zbog frizure, opštinski menadžer. Gospođica Lidija pročita da je odluku potpis’o predsednik Bogoljub, reč dobi predsednik Mile, poznatiji po nadimku Ćuskija (vidi rečnike, najbolje Vukov), koji pripremljeno reče, Ja bih pre svega pozdravio predsednika našeg udruženja g. Bogoljuba Karića… Mile dobi aplauz, zadrugar odobri, Bogoljub pozdravi, gospođica Lidija najavi g. Bogoljuba Karića, predsednika Udruženja industrijalaca, predsednika BK univerziteta, jednog od… Bogoljub je prekide rečima da ima toga još, ali sve zaradio i zaslužio, jer oni koji se bave privatnim biznisom samo tako mogu do zvanja, znanja i svega ostalog…
KOMEBUDZAŠTO: Kako nego onda Bogoljub pređe na teme, pozdravi gradonačelnika, zatraži veliki aplauz, pozdravi sve, eto primljeni, kao udruženje, u Evropsku uniju, mnogi radili da se to ne desi, ali rad, trud i fakta pokazali da to mora da se potvrdi. Pa nastavi, baš analitički, sa svi padeži, sa sav postojeći pravopis, potpisivanje sporazuma ima simboliku koja je značajna, mi hoćemo da srpski proizvod, naš, bude na trpezama evropskim i celog sveta, da li je to u obliku hrane, ili je metalni proizvod, to je manje važno…
Ispriča za večeru sa Panićem, pohvali ministra Velju, pa Ilića, koji se mnogo angažuje, reče i da je bio kod Berluskonija, pohvali i Berluskonija, to što su priznati, pa kao Udruženje, od EU-a je velika stvar, ali nije to ostvareno preko veze, jok, oni došli kod njega, rekli da je kod nas velika korupcija, naročito u Vladi, i da EU traži institucije, poput Udruženja, da ih ojača i preko njih obezbedi biznis svojim privrednicima u našoj zemlji… Reče i da Udruženje, da on, ima viziju, cilj je da se imovina ne rasprodaje budzašto, može budzašto ali domaćinima našim, koji će, kad ojačaju, da kupuju po inostranstvu, Koštunica to razume…
I šta još, hoće da se vrati dostojanstvo seljaku, kad nekom kažeš seljak, to pogubno, seća se u školi, u Peći, kažeš mu seljak, on potone ispod klupe, čim mu se kaže, Ćuti, seljaku jedan, gotovo je, u sekundi je prop’o, a tom srpskom seljaku treba spomenik napraviti, himnu otpevati, jer ta mudrost, ta brazda, to je ono što ovu zemlju drži… Onaj zadrugar vidno odobrava, i predsednik Mile nadimka Ćuskija saglasan, sve teče jednoglasno, Bogoljub završava, Mene najvažnije da pokušamo, nas u svetu prihvataju, hvala velika, velika hvala… Oko Bogoljuba gungula, takoreći jagma, svi hoće da ga dofate, a Bogoljub stane, pa se biznismenski, s obe ruke, razmenjuje, slika, sa svoji biznismeni.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!