Odvikavanje Vlade da troši nezarađeno samo je najava stezanja kaiša u javnoj potrošnji za 2005. godinu. MMF ne odustaje u nameri da natera Vladu da parama svih poreskih obveznika obezbedi nova radna mesta za građane Srbije
PROGURAO REBALANS: Mlađan Dinkić
Posle deset dana političkog trgovanja sa socijalistima, Vlada Srbije uspela je da kroz Skupštinu u utorak progura Predlog rebalansa budžeta kojim se deficit (manjak) u državnoj kasi sa planiranih 45,3 milijarde smanjuje na 32,7 milijardi dinara. Prema usvojenom rebalansu, neće se menjati planirani budžetski prihod u ovoj godini od 329,3 milijarde, ali će rashodi morati da se skrešu sa 374,6 na 362 milijarde dinara.
Prihvatanjem da neće trošiti ono što nema, Vlada je, po sopstvenom priznanju, postigla još jedan „veliki uspeh“, koji se ogleda u tome što je konačno prihvatila sve ono što je od nje tražio Međunarodni monetarni fond. Istina, sa tričavih pet meseci zakašnjenja koji su u očima MMF-a ostavili veoma loš utisak o jednom ministarskom kabinetu čija je praktična demagogija u obrnutoj srazmeri sa proklamovanim reformskim opredeljenjem.
Ministar finansija Mlađan Dinkić hvalio se pred poslanicima kako je rebalans budžeta zapravo još jedan Vladin reformski zakon, ali je ostao dužan odgovora na pitanje zašto taj „reformski zakon“ nije usvojen u maju, kako je tražio Međunarodni monetarni fond. Već u junu, na jednoj od pres konferencija, ministar Dinkić tvrdio je da zahtev MMF-a, odnosno trošenje nepostojećih para, i ne mora da prođe kroz parlamentarnu verifikaciju.
I tada je, naime, srpska vlada znala da će morati da prihvati zahtev međunarodnih finansijskih institucija i smanji izdatke za javnu potrošnju. Trebalo je, međutim, samo izvesno vreme, dok ne prođu predsednički i lokalni izbori, glumiti tvrdu patriotsku liniju i ne prihvatati zahteve MMF-a. Jer, budžet je zgodno mogao da posluži i kao kasica iz koje se finansira predizborna kampanja partija vladajuće koalicije. Nosilo se džakovima, nije da nije, u propala preduzeća za plate, delilo se kapom i šakom za zarade budžetskih korisnika, a nije se štedelo i na promocije pojedinih ministara i njihovih stranaka kad je trebalo fascinirati narod velikim uspesima Vlade.
Tako se najavljeni razvojni budžet iz marta meseca, koji je trebalo građanima Srbije da donese nova radna mesta, pretvorio letos u „kasicu-prasicu“ iz koje je svaki ministar uzimao koliko je mislio da mu treba za predizbornu kampanju po sistemu „nema se, može se“. I na kraju, u oktobru kad je vladajuća koalicija poražena na predsedničkim i lokalnim izborima, Vlada se odlučila da smanji državne troškove i da za samo osam meseci od razvojnog napravi socijalni budžet i time dokaže da se ne snalazi u upravljanju javnim finansijama.
Misija MMF-a krajem septembra nezadovoljna je napustila Beograd posle neuspešnih pregovora sa predstavnicima Vlade i Centralne banke, koji su po već ustaljenom običaju pokušali i taj incident da predstave kao još jednu „našu pobedu“. Vlastima u Beogradu ostavljena je samo jedna mogućnost – da prekinu sa finansiranjem populizma iz zajedničke (državne) kase koju pune svi poreski obveznici i da taj novac Vlada najzad usmeri u razvoj i investicije kako bi bilo više radnih mesta i posla za građane Srbije.
I ekspertima MMF-a jasno je da je ova godina izgubljena za Srbiju i da od budžeta koji bi podsticao razvoj nema ništa. Tvrdi stav koji Misija MMF-a zastupa u pregovorima manje je pokušaj da se Vlada Srbije zaustavi u rasipničkoj nameri da sve, pa i nepostojeće, pare potroši za kupovinu socijalnog mira i lagodnog opstanka na vlasti, a mnogo više nagoveštaj tvrdih zahteva za iduću godinu. To što je Misija MMF-a na septembarskim pregovorima u Beogradu najavila da neće priznati ništa drugo osim deset milijardi dinara budžetskog deficita za 2005. godinu, pokazuje da svetski monetarci znaju da, srpski rečeno, u Beogradu imaju posla s raspikućama. I sve je postalo potpuno jasno kad su srpski pregovarači na ponudu MMF-a od deset milijardi dozvoljenog budžetskog deficita za iduću godinu odlučno rekli „njet“. Bio je to samo još jedan signal da će dogodine biti vanrednih parlamentarnih izbora.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!