Odvikavanje Vlade da troši nezarađeno samo je najava stezanja kaiša u javnoj potrošnji za 2005. godinu. MMF ne odustaje u nameri da natera Vladu da parama svih poreskih obveznika obezbedi nova radna mesta za građane Srbije
PROGURAO REBALANS: Mlađan Dinkić
Posle deset dana političkog trgovanja sa socijalistima, Vlada Srbije uspela je da kroz Skupštinu u utorak progura Predlog rebalansa budžeta kojim se deficit (manjak) u državnoj kasi sa planiranih 45,3 milijarde smanjuje na 32,7 milijardi dinara. Prema usvojenom rebalansu, neće se menjati planirani budžetski prihod u ovoj godini od 329,3 milijarde, ali će rashodi morati da se skrešu sa 374,6 na 362 milijarde dinara.
Prihvatanjem da neće trošiti ono što nema, Vlada je, po sopstvenom priznanju, postigla još jedan „veliki uspeh“, koji se ogleda u tome što je konačno prihvatila sve ono što je od nje tražio Međunarodni monetarni fond. Istina, sa tričavih pet meseci zakašnjenja koji su u očima MMF-a ostavili veoma loš utisak o jednom ministarskom kabinetu čija je praktična demagogija u obrnutoj srazmeri sa proklamovanim reformskim opredeljenjem.
Ministar finansija Mlađan Dinkić hvalio se pred poslanicima kako je rebalans budžeta zapravo još jedan Vladin reformski zakon, ali je ostao dužan odgovora na pitanje zašto taj „reformski zakon“ nije usvojen u maju, kako je tražio Međunarodni monetarni fond. Već u junu, na jednoj od pres konferencija, ministar Dinkić tvrdio je da zahtev MMF-a, odnosno trošenje nepostojećih para, i ne mora da prođe kroz parlamentarnu verifikaciju.
I tada je, naime, srpska vlada znala da će morati da prihvati zahtev međunarodnih finansijskih institucija i smanji izdatke za javnu potrošnju. Trebalo je, međutim, samo izvesno vreme, dok ne prođu predsednički i lokalni izbori, glumiti tvrdu patriotsku liniju i ne prihvatati zahteve MMF-a. Jer, budžet je zgodno mogao da posluži i kao kasica iz koje se finansira predizborna kampanja partija vladajuće koalicije. Nosilo se džakovima, nije da nije, u propala preduzeća za plate, delilo se kapom i šakom za zarade budžetskih korisnika, a nije se štedelo i na promocije pojedinih ministara i njihovih stranaka kad je trebalo fascinirati narod velikim uspesima Vlade.
Tako se najavljeni razvojni budžet iz marta meseca, koji je trebalo građanima Srbije da donese nova radna mesta, pretvorio letos u „kasicu-prasicu“ iz koje je svaki ministar uzimao koliko je mislio da mu treba za predizbornu kampanju po sistemu „nema se, može se“. I na kraju, u oktobru kad je vladajuća koalicija poražena na predsedničkim i lokalnim izborima, Vlada se odlučila da smanji državne troškove i da za samo osam meseci od razvojnog napravi socijalni budžet i time dokaže da se ne snalazi u upravljanju javnim finansijama.
Misija MMF-a krajem septembra nezadovoljna je napustila Beograd posle neuspešnih pregovora sa predstavnicima Vlade i Centralne banke, koji su po već ustaljenom običaju pokušali i taj incident da predstave kao još jednu „našu pobedu“. Vlastima u Beogradu ostavljena je samo jedna mogućnost – da prekinu sa finansiranjem populizma iz zajedničke (državne) kase koju pune svi poreski obveznici i da taj novac Vlada najzad usmeri u razvoj i investicije kako bi bilo više radnih mesta i posla za građane Srbije.
I ekspertima MMF-a jasno je da je ova godina izgubljena za Srbiju i da od budžeta koji bi podsticao razvoj nema ništa. Tvrdi stav koji Misija MMF-a zastupa u pregovorima manje je pokušaj da se Vlada Srbije zaustavi u rasipničkoj nameri da sve, pa i nepostojeće, pare potroši za kupovinu socijalnog mira i lagodnog opstanka na vlasti, a mnogo više nagoveštaj tvrdih zahteva za iduću godinu. To što je Misija MMF-a na septembarskim pregovorima u Beogradu najavila da neće priznati ništa drugo osim deset milijardi dinara budžetskog deficita za 2005. godinu, pokazuje da svetski monetarci znaju da, srpski rečeno, u Beogradu imaju posla s raspikućama. I sve je postalo potpuno jasno kad su srpski pregovarači na ponudu MMF-a od deset milijardi dozvoljenog budžetskog deficita za iduću godinu odlučno rekli „njet“. Bio je to samo još jedan signal da će dogodine biti vanrednih parlamentarnih izbora.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!