Pored mnogih sličnosti, ipak postoji jedna ključna razlika između dva autora koji šalju svoje poruke sa bezbedne daljine: Radovan Karadžić je završio svoje bitke i sada pokušava da ostane na slobodi, dok se Mira Marković nada da će biti slobodna kako bi vodila nove bitke
PUBLIKA: Luka Karadžić i…
Dok mrzovoljni teoretičari gunđaju da su iscrpljene sve mogućnosti za nastanak novih žanrova, na ovdašnjoj literarnoj sceni upravo se rađa jedna posebna književna vrsta koju čine dela begunaca od domaćih i međunarodnih zakona. Zahvaljujući knjigama koje neumorno štampa u Srbiji, haški optuženik Radovan Karadžić već je uveliko postao domaći pisac, ali njega u stopu prati Mira Marković, koja je, nakon misterioznog prelaska u ilegalu, nastavila da objavljuje nove radove kod srpskih i crnogorskih izdavača. Da ne bude reč samo o prolaznom trendu, već pomalo bizarnoj konstanti savremene produkcije, pobrinula su se upravo ta dva vodeća autora ovog žanra. Na talasu novih izdanja koja su se pojavila uoči Beogradskog sajma knjiga, početkom nedelje isplivao je naslov Sačuvajteovuknjigu, dr Mire Marković (Montegraf), a odmah za njim i poveći roman Čudesnahronikanoći, dr Radovana Karadžića (Igam). Uz svu bliskost ovih autora koje dele samo neka ideološka razmimoilaženja, informacija o promociji Karadžićeve knjige, ipak je neprijatno prostrujala među posetiocima koji su došli na predstavljanje dela Mire Marković, jer im je to namah učinilo otužnim ukus zabranjenog voća koji su sasvim jasno mogli da osete malo pre toga dok su, kao na partijskom sastanku u vreme Zakona o zaštiti države, sedeli u sali Međunarodnog pres centra.
…Milica Gajić i Marko Junior
MILOVANjEKNjIGA: Za razliku od godina slave i moći, kada su knjige Mire Marković milovale ruke Aleksandra Tijanića, Čedomira Mirkovića i drugih, a obični posetioci visili u grozdovima u predvorju carstva povlašćenih, nova knjiga ove autorke predstavljena je ostacima julovske elite u krajnje kamernoj atmosferi, jer se nekadašnja masa obožavalaca svela na par tvrdokornih prvoboraca: Ljubišu Ristića, Vladimira Štambuka, Uroša Šuvakovića, Hadži Dragana Antića i Predraga Popovića, koji je objavljivao tekstove Mire Marković u „Nacionalu“ kada su joj ostali mediji okrenuli leđa. Da, beše tu i mali Marko sa samohranom majkom Milicom, što je valjda trebalo da gane ljude bez srca koji su raspisali poternicu za njegovim taticom i bakom, dok su deku odveli negde daleko, u jedan stari holandski zamak, gde ga muči zli vuk sa perikom.
Samo par stotina metara dalje, u jednoj od gradskih knjižara koja se pretvorila u deponiju brošurica o judeo-masonskim zaverama, truleži Zapada i nebeskoj nacionalnosti Srba, nekadašnjem „Komunistu“, a sada „Nikoli Pašiću“, na svetlo dana izneta je knjiga Čudesnahronikanoći, Radovana Karadžića. Nije tu bilo unuka, tetki i stričeva, došao je jedino Karadžićev brat Luka, gladeći pomalo rutinski svoje poveće brke. Za razliku od saborca po žanru Mire Marković, onaj koji je bio gospodar života i smrti u ratnoj Bosni, ni ranije nije osetio glamur moći. Umesto napadnog mirisa toaletnih vodica na telima bez lica koja su štitila julovsku matronu, Karadžića je na književnim promocijma delio od publike samo vonj uniformi njegovih telohranitelja, pomešan sa isparenjima tek namazanih vojničkih čizama. Firmirana garderoba nekadašnje srpske elite ipak nije bila dovoljna da odnese prevagu u značaju ova dva nesuđena pisca, tako da je sudbina Mire Marković postala lokalna stvar, dok Radovan Karadžić bije globalnu bitku, mada se takav utisak ne nameće na osnovu njihovih poslednjih knjiga.
ONLINE: Dok Mira Marković u najnovijem sočinjeniju Sačuvajteovuknjigu, izboru iz razgovora sa stranim i domaćim novinarima u periodu između 1999. i 2003. godine, galami protiv demonskog lica Zapada i „marionetske desnice koja je trenutno na vlasti“ u Srbiji, Radovan Karadžić uranja u bosanske teme, smeštajući radnju svog romanesknog prvenca u Srajevo sa početka osamdesetih godina prošlog veka. Ime njegovog alter ega Jakoba očito predstavlja direktnu aluziju na starozavetnog Jakob(v)a koji dosledno sledi svog Boga, dok je Crnković verovatno parafraza samog Karadžićevog prezimena, ali možda i pozdrav iz duboke šume Milanu Crnkoviću, predsedniku Udruženja građana Zajedno do istine, koje se zalaže za izdvajanje Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine, što je ostao Karadžićev nedosanjani san. Izgleda da se Radovan u teškoj osami okrenuo Bibliji što i nije loš znak, pripovedajući o zatvorskom ambijentu u kome su se našli Jakov i njegova supruga špansko-jevrejsko-srpskog porekla Žana u suton raspada Jugoslavije, pre nego što je pokuljao sav trulež, na kome će isplivati i sam Karadžić. Miroslav Toholj je ovaj rukopis dobio na dve diskete što govori da je njegov autor, na opštu radost članova Odbora za istinu o Radovanu Karadžiću i njihovih simpatizera, dobro i zdravo. Da ima vremena za pisanje romana od četiri stotine strana, to se još i moglo pretpostaviti, ali on očigledno ne čuči u nekoj blatnjavoj rupi kao što bi to mogli očekivati njegovi progonioci, već mirno sedi i radi online, uz sve pogodnosti kompjuterske ere.
AUTOBIOGRAFSKORASIPNIŠTVO: Za razliku od Karadžićevog autobiografskog rasipništva u kome se mogu prepoznati ugledne Sarajlije, Mira Marković škrto deli svoja sadašnja razmišljanja sa potencijalnim čitaocima, mada bi sigurno imala štošta da doda o onima koji su klečali pored njenog kanabea, održavajući se na javnim funkcijama i nakon što je poredak kome su verno služili otpravljen u slivnik istorije. Njenim intervjuima pridodate su samo propratne beleške, neka vrsta dodatnih objašnjenja koja kao da su istrgnuta sa stranica dnevnika, gde se opisuju okolnosti u kojima su pravljeni ti razgovori. Nema tu ničega što se već nije moglo videti i čuti, a sada ne bi ni imalo smisla onoga ko je poražen šutirati dok leži na zemlji, tim pre što je to karakterna crta ovdašnjih strvinara. No cinizam sa kojim osoba čija je reč vredela koliko i tuđi životi govori o „medijskoj demonizaciji“ i „stradanju“ svoje porodice, samo potvrđuje da su takvi ljudi mogli izgovorati stvari zbog kojih neki više nisu među živima.
Tu leži i ključna razlika između ova dva autora koji šalju svoje poruke sa bezbedne udaljenosti. Radovan Karadžić je završio svoje bitke i sada pokušava da ostane na slobodi, dok se Mira Marković nada da će biti slobodna kako bi vodila nove bitke. No uprkos tim disonantim namerama, obe knjige žudno očekuju police „Nikole Pašića“, gde leva i desna strana vaskolikog srpstva, bez neprirodnih granica koje bi ih delile, padaju jedna drugoj u saučesnički zagrljaj.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!