Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
režija Anja Suša; igraju Jasmina Avramović, Nebojša Dugalić, Igor Đorđević, Branislav Trifunović i dr.; Belefova produkcija
Najambiciozniji projekat ovogodišnje Belefove pozorišne produkcije sigurno je predstava Antonije i Kleopatra. Ovakav status zasniva se na nekoliko osnovnih premisa ovog projekta: čuvena tragedija Vilijema Šekspira nikada nije igrana u našem pozorištu (osim u jednoj radikalnoj adaptaciji), ona je izuzetno zahtevna u pogledu organizacije prostora i glumačke podele (neki teatrolozi smatraju da je Kleopatra najsloženiji ženski lik u Šekspirovom delu), rediteljka Anja Suša nema iskustva u radu na dramskoj klasici, a opredelila se za veoma smeo i zaoštren koncept… U situaciji kada se naš teatar bezbedno ljuljuška između komercijalizacije i ziheraštva, ovakav programski i autorski izbor mora da dobije, bez obzira na konačan rezultat, jasnu i glasnu načelnu podršku.
Spomenuti problem prostorne organizacije (radnja tragedije dešava se na bezbroj lokacija) bio je otežan odlukom da se predstava igra na otvorenom, na Kalemegdanu. Rediteljka Suša i njena scenografkinja Zorana Petrov zaobišle su ovaj dodatni izazov tako što su predstavu koncipirale za zatvoreni prostor; scenografija se svodi na višespratnu konstrukciju, gde svaki nivo predstavlja jedno od glavnih mesta radnje (Rim, Mesina i Aleksandrija), dok se kao objedinjujući faktor javlja diskretna, bela dekoracija u vidu geografske karte Italije i Sredozemlja. Osim što omogućava pregledno i dinamično scensko kretanje, ovakva scenografija ostvaruje i funkciju na planu značenja: fizička razdvojenost ukazuje i na duhovnu razdvojenost, na sukob dva sveta – Rima i Egipta.
Ovaj civilizacijski sukob može se prepoznati u središtu rediteljskog koncepta, a takav koncept se pak nadovezuje na poznata šekspirološka razmatranja, po kojima se osnovna tenzija u tragediji Antonije i Kleopatra razvija između dioniskog načela (strast, čulnost, životnost, nemar), oličenog u Kleopatrinom Egiptu, i apolonskog načela (red, umerenost, racionalnost, pragmatičnost), oličenog u Oktavijanovom Rimu. U predstavi Anje Suše ova diferencijacija je dodatno podvučena znakovitim kostimskim i glumačkim rešenjima koja, doduše, bolje funkcionišu u prikazu Rima. Svi Rimljani su u savremenoj, elegantnoj beloj odeći (kostimografkinja Maja Mirković), što zajedno sa stilizovanom, statičnom i distanciranom igrom Gorana Jeftića (Mecena), Nikole Vujovića (Agripa) i veoma dobrog Igora Đorđevića (Oktavijan) jasno izražava hladnoću, sterilnost i surovost rimskog političkog pragmatizma. Ono što u prikazu ovog sveta ostaje veoma diskutabilno jeste to što je kostimskim i vlasuljarskim rešenjima sugerisana i nekakva dekadentnost; kakve veze ima dekadentnost s hladnim političkim pragmatizmom?
Rediteljskim i koreografskim rešenjima (autor Bojana Mladenović) predočeni su opuštenost, ležernost i hedonizam onog drugog, suprotstavljenog sveta – Kleopatrinog Egipta. Ali, taj prikaz ostaje samo na površini, na ikonografskom nivou, jer on ne nalazi utemeljenje u dramaturškim strukturama Šekspirove tragedije. Bilo je lakše prikazati svet Rima na sveden i znakovit način, jer njegovim predstavnicima, pa i samom Oktavijanu, Šekspir nije podario dramsku slojevitost. Nasuprot njima, likovi Kleopatre kao reprezenta hedonističkog Orijenta, i Antonija kao svojevoljne žrtve ove fatalne žene i njenog sveta, sazdani su od samih dramatičnih protivurečnosti koje su, u nekim scenama drame, toliko izražene da narušavaju čak i logiku priče (da li je Kleopatra izdala Antonija? Zašto mu šalje lažnu vest da je umrla?).
U sudaru zaoštrenog rediteljskog koncepta i složenih likova Antonija i Kleopatre najviše su stradali tumači ovih likova, Nebojša Dugalić i Jasmina Avramović. Njihova igra je bila nedovoljno dramski artikulisana, tako da se otvorilo i ono pitanje koje drama, uz sve svoje protivurečnosti, ipak ne postavlja: da li se ovo dvoje ljudi uopšte vole, da li su njihova osećanja prava? Dugalićev Antonio je u početku delovao frivolno i infantilno, da bi na kraju, u interpretaciji ovog lika, preovladao prenaglašen, lažan patos. Kleopatra Jasmine Avramović više se odlikovala divljačnom energijom varavarske kraljice nego hirovitim promenama raspoloženja jedne senzualne, ćudljive, strasne, smele i ranjive žene otmenog roda… Šteta je što dvoje glumaca nisu dobili jasnije rediteljske smernice, pošto je reč o darovitim umetnicima koji su, inače, vrlo tačna podela za uloge Antonija i Kleopatre.
Pored glavnih, najzanimljiviji lik u ovoj Šekspirovoj drami je sigurno Antonijev saborac Enobarb. Kao što je primetio naš vodeći šekspirolog Veselin Kostić, ovaj lik gotovo da ima ulogu antičkog hora, jer svojom pameću, dobrotom i ironijom osvetljava mračne sudbine junaka; u tumačenju Branislava Trifunovića, lik Enobarba je postavljen jednodimenzionalno, nagoveštene su samo njegova plemenitost i melanholija, dok je onaj lucidno-ironični aspekt ovog lika potpuno i neopravdano zapostavljen. Od tumača manjih uloga, izdvojili su se odlična Ksenija Zelenović kao nesrećna, stondirana lutka Oktavija i efektni Danijel Sič kao životan i hrabar vojnik Diomed, koji se jedino plaši svoje hirovite i nerazumne gospodarice… Na kraju treba još jednom istaći, bez ikakve potrebe da se iz bolećivosti ublaže izneti stavovi, da koncept radikalnog rediteljskog teatra s njegovim metaforičnim scenskim jezikom, koji promoviše projekat Antonije i Kleopatra, sigurno treba podržati, bez obzira na konkretne manjkavosti ove predstave.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve