Nakon višegodišnjeg blefiranja došli smo do tačke u kojoj budućnost cele zemlje počiva na ramenima jednog penzionisanog generala. Može li se Mladić nagovoriti da se preda
GDE JE I KO GA ŠTITI: Ratko Mladić
General Ratko Mladić, bivši komandant vojske Republike Srpske, našao se u ponedeljak 19. jula u trostrukoj žiži. Najpre, Mladić je bio glavna (mada ne i jedina) tema u razgovorima generalnog sekretara NATO-a Japa de Hopa Shefera sa najvišim saveznim funkcionerima tokom posete Beogradu. Istovremeno, u Vašingtonu, novoizabrani predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je posle sastanka sa ambasadorom SAD za ratne zločine Pjerom Rišarom Prosperom da slučaj Mladić ostaje glavna prepreka u odnosima Beograda i Vašingtona. I konačno, u ponedeljak je američki nedeljnik „Tajm“ objavio kraći članak, delo autora ovog teksta, o tome da srpske vlasti vode tajne pregovore sa Mladićem ne bi li ga ubedile da se preda, a u zamenu mu obećavaju da će mu finansirati odbranu i materijalno zbrinuti porodicu.
Članak u „Tajmu“, zasnovan na dva nezavisna izvora koja su insistirala na anonimnosti, doveo je predstavnike vlasti u nelagodnu situaciju. Jedni su, kao ministar policije Dragan Jočić i ministar pravde Zoran Stojković, rekli da ništa ne znaju o toj priči. Drugi, kao ministar odbrane Prvoslav Davinić i ministar spoljnih poslova Vuk Drašković, nisu ni potvrdili ni demantovali navode iz „Tajma“, ali su nagovestili da se na ovom planu ipak nešto dešava. Ovu reakciju najbolje je ilustrovao Drašković, koji je na novinarsko pitanje o tekstu iz „Tajma“ najpre rekao da o tome „zvanično ne zna ništa“, a na potpitanje „a nezvanično?“ odbrusio: „E, to nezvanično neću da komentarišem.“
LOJALNOSTIPOSLEDICE: Priča o generalu Mladiću, međutim, mnogo je komplikovanija i ozbiljnija od šturog teksta u „Tajmu“ i kratkotrajne čaršijske bure koja se oko njega digla. Istina je da je general Mladić već godinama u Srbiji i da je još uvek gotovo izvesno ovde; istina je da od Vojske još prima generalsku penziju (oko 48.000 dinara), koja mu se isplaćuje preko supruge. I na kraju, istina je da se Mladiću iz Beograda, sa raznih nivoa i preko nekoliko posrednika, ovih dana poručuje da bi i za njega i za Vojsku i za Srbiju najbolje bilo da sebe učini dostupnim organima Haškog tribunala.
Izvor „Vremena“ upućen u detalje Mladićevog složenog odnosa sa državom, a naročito sa Vojskom, tvrdi da se general neposredno nakon primene vojnog dela Dejtonskog sporazuma povukao u Srbiju i da je odmah stavljen pod punu zaštitu nadležnih organa Uprave bezbednosti VJ, današnje Vojno-bezbednosne agencije (VBA). Sve dok ga niko nije ozbiljno tražio, Mladić je sasvim neskriveno boravio u svojoj kući na Banjici (poklon jednog privatnika), i čak povremeno odlazio na utakmice. Stvari su se polako menjale u meri u kojoj je međunarodni pritisak na Beograd rastao, a naročito posle 5. oktobra i nakon što je na onaj Vidovdan u Hag otputovao Milošević. Skidanje Miloševića sa međunarodne poternice automatski je pomerilo Mladića, ali i Radovana Karadžića na vrh liste najtraženijih. General je izmešten na diskretniju lokaciju (tačnije na niz lokacija), daleko od Beograda, a bliže granici sa Bosnom i Crnom Gorom, kako bi u slučaju potrebe mogao biti prebačen na drugu stranu. Kontraobaveštajnu zaštitu, međutim, zadržao je sve dok na čelo Ministarstva odbrane nije došao Boris Tadić.
Tadić je kao ministar odbrane izdao formalnu zapovest kojom je svim pripadnicima vojske naredio da svaku informaciju o bilo kom haškom optuženiku, pa i Mladiću, moraju smesta da prijave starešinama ili policiji. To je generalu onemogućilo službenu zaštitu, ali je zadržao neslužbenu. „Mladić je uvek bio lojalan vojnik i mnogi osećaju da tu lojalnost treba uzvratiti, kakva god naređenja stizala sa vrha“, kaže naš izvor. „Tadićeva naredba nikada nije sprovedena do kraja.“ Ovde treba naglasiti da Mladićevo lično obezbeđenje – grupa momaka koje je okupio još za vreme rata u Bosni – nikada nije predstavljala problem. Reč je o manje vidljivom širem prstenu zaštite koji čine profesionalni operativci.
JAJARSKIPOKER: U međuvremenu, međutim, pritisak međunarodne zajednice na SCG povećao se na nepodnošljivu meru, a sasvim nedvosmislene poruke na tu temu doneo je pre par nedelja američki državni podsekretar Mark Grosman. Grosman je našim vlastima predočio tri osnovna scenarija u vezi s Mladićem: prvi scenario uključuje da do kraja leta general otputuje u Hag, što bi značilo potpunu normalizaciju sa Vašingtonom, ekspresan ulazak u Partnerstvo za mir, pa čak i mogućnost da SCG za par godina dostigne Hrvatsku u evroatlantskim integracijama. Druga mogućnost je da u Hag u istom roku otputuju trojica od četiri generala koji su optuženi u oktobru prošle godine (Pavković, Lazarević, Lukić), u kom slučaju bi Beogradu bilo ostavljeno dodatnih šest meseci da reši problem Mladića. I konačno, ukoliko se ni Mladić ni pomenuta trojka ne bi pojavili u Hagu, od jeseni bi sledilo ozbiljno zaoštravanje odnosa sa celom međunarodnom zajednicom i dugoročno zatvaranje Srbije u ekonomski i politički karantin. Identične poruke dobija ovih dana Boris Tadić na susretima sa zvaničnicima u Vašingtonu.
Beograd se tako, na oba nivoa vlasti – republičkom i saveznom – našao pred usredsređenim pritiskom da na brzinu rešava problem koji je dugo zabašurivao. Fraze koje su do sada papagajski ponavljane („Ne znamo gde je, ali znamo da nije kod nas“) više ni kod koga ne prolaze i sada se koristi nova floskula („Činimo sve što je u našoj moći…“). U praksi, ovo se svodi na nagovaranje Mladića da se sam preda i svima skine brigu s vrata. „Najbolje bi bilo kada bi se Mladić pojavio u Republici Srpskoj i dobrovoljno predao tamnošnjoj policiji“, kaže izvor „Vremena“. „Tako bi Srbija mogla da kaže da on nikada nije ni bio ovde, smanjio bi se i međunarodni pritisak na Republiku Srpsku, a usrećilo bi i visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Pedija Ešdauna.“ Poruke prema Mladiću idu preko više kanala: kroz neformalne bezbednosne strukture koje ga još uvek štite, ali i preko jednog dela sveštenstva za koji se smatra da je blizak haškim beguncima.
Da li će ovi napori uspeti, ni naši najobavešteniji izvori nisu u stanju da prognoziraju. Verovatno nikada u istoriji Srbije sudbina zemlje nije toliko zavisila od lične odluke jednog čoveka. To, međutim, nije zasluga ni generala Mladića ni aktuelnog rukovodstva, već jedne kontinuirane politike koja bi se najbolje mogla opisati kao jajarska, a koja je starija i od ove i od prethodne vlade. Reč je o tome da je država, blefirajući godinama međunarodnu zajednicu o tome gde bi Mladić mogao biti, dozvolila da ulozi u toj partiji pokera porastu do apsurdnog nivoa, a sada, nespremna da otvori karte, pokušava da nađe način da elegantno šmugne od stola.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.