Kriminal ne podnosi prazninu, kao ni priroda. Gde ima para u crnom opticaju, biće i ubistava; ubistva su u tom svetu oblik platnog prometa
POSTOJI LI VEZA: Optuženi Zvezdan Jovanović…
Prošlonedeljno ubistvo generalnog sekretara Fudbalskog saveza Jugoslavije Branka Bulatovića dramatično je podsetilo na vremena za koja smo mislili da su iza nas. Nešto pre toga ubijen je Kujo Kriještorac, za koga se ispostavilo da je jedan od svedoka u suđenju zaverenicima za ubistvo Zorana Đinđića. Bez obzira na sve razlike, ono što spaja ova dva slučaja jeste način izvršenja: profesionalan i hladan, poznat od ranije, bez tragova i dobro planiran, sa svim šansama da ubistva ostanu nerasvetljena sve do neke nove Sablje, kada će neki svedok saradnik propevati da bi spasao sebe.
…i mesto ubistva svedoka Kuje Kriještorca
Ljudi se u Srbiji inače ubijaju kao što je bilo i biće uvek i svuda. Druga je stvar, međutim, kad se iz „rukopisa“ ubistva vide dobra organizacija, obaveštajna priprema, skupa logistika, dobro isplanirana taktika i pažljivo zametanje tragova. To je onda nešto drugo: to je ili kriminal kao industrijska grana – ili nastavak politike drugim sredstvima. Način izvršenja sam po sebi ukazuje na verovatne motive; to je prva pouka poslednjih četrnaest godina istorije Srbije. Druga pouka je da su ratovi i sistematska kriminalizacija društva proizveli dovoljno hladnokrvnih profesionalnih ubica da ih preostane i posle akcije Sablja. Ne samo ubica, nego i poslodavaca. Beogradska kriminalna scena davno je opisana kao „mala bara, mnogo krokodila“. Broj krokodila neko vreme je bio rezultat prirodne selekcije, uz lovočuvarske usluge Državne bezbednosti u odstreljivanju štetočina i uopšte nadzora nad tim revirom. „Komarci se najbolje iskorenjuju tako što se isuši močvara“, kao što je govorio jedan bivši šef izraelske službe bezbednosti. U ovom slučaju to znači da je uočena korelacija između količine novca u crnom opticaju i veličine i snage organizovanog kriminala. Nekontrolisani novac iz trgovine narkoticima, masovnog šverca strateških, akciznih i kritičnih roba, otmica, pljački, privilegovane neoporezovane trgovine, korupcije, kladionica itd. sladak je i opasan novac. Sladak zato što je proizvod visokih profitnih stopa i što nije oporezovan; opasan iz istih razloga. Taj novac teži legalizaciji kroz „pranje novca“, ali i reprodukciji kroz iste kriminalne investicijske cikluse, jer su profitne stope tu najviše. Politička ekonomija, jednom reči.
Pošto je reč o slobodnom tržištu Hobsovog tipa (svi protiv svih), konkurencija je poprimala neuobičajene razmere, uprkos pokušajima regulatornog tela (Državne bezbednosti) da se uspostave barem neka elementarna pravila. Na takvim tržištima akteri teže monopolima, kao što je poznato; američkim mafijaškim korporacijama trebalo je pola veka i mnogo mrtvih samo da razdele teritorije i industrijske grane između sebe. Ovaj naš period prvobitne akumulacije kapitala trajao je tek trinaestak godina kad je naglo i privremeno zaustavljen pre godinu dana. U bari je nastala praznina, a kriminal prazninu ne trpi, kao ni priroda. Mali krokodili pojavili su se ispod svog kamenja i počeli da rastu; veliki krokodili došli su iz drugih, prenaseljenih baruština. Situacija, naravno, nije bila onako sjajna kao za Miloševićeve vlade: policija i BIA počele su da sarađuju i da koriste prednost stečenu akcijom Sablja, što se vidi i iz povećanog broja zaplena narkotika u poslednjih godinu dana, između ostalog. Pitanje je, naravno, kao i obično: koliko je prošlo? Ali, to je pitanje večno. Ono „sušenje močvare“, međutim, važniji je segment priče – na duži rok. Što je više novca u opticaju pod kontrolom i u legalnim tokovima, to je manje manevarskog prostora ostavljeno organizovanom kriminalu. Tu je uloga poreskih organa od najvećeg značaja i nije slučajno što američka Služba unutrašnjih prihoda (IRS) proverava potrošnju građana u odnosu na njihove deklarisane prihode. Jednostavno rečeno: možete uspešno da ukradete ako ste vešti, ali morate jako da pazite kako ćete ukradeno da trošite. Da je takva logika bila na snazi u Srbiji, mnogi bi ostali živi, a mnogi bi dopali zatvora na vreme.
Da se vratimo na povode ovih razmatranja: Kujo Kriještorac ubijen je stručno i vešto; imao je problema sa reketašima, doduše, prema policiji motiv za ubistvo još nije jasan, ali je – ovako ili onako – objektivna posledica bila dopunsko zastrašivanje svedoka u suđenju zbog ubistva Zorana Đinđića. Branko Bulatović je složeniji slučaj: profesionalni fudbal u nas i u Evropi notorno je poznat po ogromnim parama koje u njemu cirkulišu na razne načine i po pranju novca na veliko.
Ako je parlamentu i vladi stvarno stalo da se organizovani kriminal svede i zadrži u nekim razumnim i podnošljivim razmerama, poreska politika biće neizbežno sredstvo. Policija bi takođe morala da svoju analitiku organizovanog kriminala podigne na nivo mnogo viši od sadašnje puke statistike i da počne da izvodi upravo političko-ekonomske zaključke.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.