Vrh stranke se obavezao da Miloševića prihvati za nosioca liste i prvog kandidata za poslanika, zatim da će izbor poslanika obaviti u dogovoru s njim lično a da će lista odražavati jedinstvo SPS-a i Slobode, i da će zato na listu kandidata takođe, po njegovoj želji, staviti i sedam članova udruženja Sloboda. Od svega je na kraju ispalo da je Milošević poslužio kao nosilac liste
JEDAN OD PRETENDENATA NA PARTIJSKI PRESTO: Ivica Dačić
Odluka nadležnih u zatvoru u Ševeningnu da za još trideset dana produže telefonsku izolaciju najpoznatijih haških pritvorenika Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja (ovome drugom upravo je zabranjena i poseta supruge), kako ne bi mogli da do daljnjeg utiču na političke prilike u zemlji, sjajno je legla Miloševićevim socijalistima. Naravno, ako su još njegovi.
U prostorijama SPS-a na Studentskom trgu ovih dana su ionako strepeli šta će biti kada zazvoni telefon iz Haga i Milošević izdiktira listu kandidata za poslanike na kojoj bi se obavezno našla i imena bar pet-šest članova udruženja Sloboda, poput Bogoljuba Bjelice ili Uroša Šuvakovića. Pošto su telefoni zaćutali, članovi GO-a stranke odlučili su da urade po svom i sastavili spisak budućih poslanika na kome nema ni Slobodana Miloševića niti njegovih iz Slobode. Za njih su u SPS-u ionako verovali da bi mogli da odigraju prilično sumnjivu ulogu – šef bi ih izgurao na listu socijalista, a onda bi oni, prvom prilikom, mogli da odvoje svoju poslaničku grupu i budu rezervni Slobini socijalisti za slučaj da oni „originalni“ ne poslašuju baš svaku direktivu ih Haga. Socijalista je u prošlom sazivu skupštine bilo 37, da bi im kasnije Bane Ivković otkinuo sedam poslanika i osnovao sopstvenu stranku. Sada su spali na 22 mandata i žrtvovanje u ime Slobode jednostavno nije prošlo na sednici vrha stranke. Miloševićevi kandidati nisu dobili ni jedan jedini glas. Izabrani poslanici unapred su potpisali ostavke za slučaj da napuste stranku, a predviđa se čak i mogućnost da svojom imovinom garantuju da neće prelaziti u druge partije.
Ovoj demokratski donetoj odluci SPS-a Milošević će sasvim sigurno gledati pod postavu i nije isključeno da, kada telefoni prorade, prva vest iz Haga bude – najpoznatiji zatvorenik iz Ševeningena odriče se socijalista i osniva novu stranku. Pri tom bi mogao da se požali i da je vrh stranke na decembarskim izborima zloupotrebio njegovo ime kada ga je pozvao da predvodi stranačku listu za izbore. U pismu koje je poslato 30. novembra na ševeningensku adresu (pošto je prethodno od Milutina Mrkonjića i Dragana Hadži Antića stigla informacija šta šef poručuje iz Haga), vrh stranke se obavezao da Miloševića prihvati za nosioca liste i prvog kandidata za poslanika, zatim da će izbor poslanika obaviti u dogovoru s njim lično a da će lista odražavati jedinstvo SPS-a i Slobode, i da će zato na listu kandidata takođe, po njegovoj želji, staviti i sedam članova udruženja Sloboda. Od svega je na kraju ispalo da je Milošević poslužio kao nosilac liste, što su u startu mnogi procenili kao nov dokaz o nesposobnosti socijalista da se postepeno emancipuju od njegovog lika i dela. Odluku da sastave listu poslanika protiv njegove volje neki bi sada mogli da ocene i ovako – pošto su shvatili da se na Miloševiću više ne može previše zaraditi (stranka je ocenila da je nešto manje od osvojenih 300.000 glasova neuspeh), socijalisti su najzad zaključili da put ka modernoj evropskoj levici nikako ne može da vodi preko Haga, pa su dojučerašnjem šefu okrenuli leđa.
Ostalo je da se još vidi kako će Milošević reagovati na ovo – a sad adio. Neki od stranačkih funkcionera sigurni su da mu odluke GO-a neće biti po volji, ali se nadaju da sukoba neće biti, tim pre što je SPS spreman da, kako kažu, na svaki način podrži njegovu „pravednu borbu za istinu“ koju vodi u Hagu. Procenjuje se da će Miloševiću bez poslaničke grupe Sloboda ipak biti neuporedivo teže da pocepa SPS, ili osniva novu stranku.
Jedan od stranačkih funkcionera ubeđen je da će se, kada telefoni ponovo prorade, dogoditi isto ono što se dogodilo i posle poslednjeg partijskog kongresa koji je bio protiv Miloševićeve volje. „Prvo će da oćuti neko vreme, a onda će da nazove i pita – drugovi, kako je, šta se radi?“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.