Zašto članovi Glavnog odbora moraju da ćute pre obraćanja predsednika stranke, a predsednik stranke ne saopštava odluke pre nego što o tome ne odluči GO, i ko će preseći taj začarani krug
ODLUKA NA GLAVNOM ODBORU: Vojislav Koštunica
Možda je Demokratska stranka Srbije gubitnik vanrednih parlamentarnih izbora, jer je u duelu za titulara nacionalnog dostojanstva poražena od Srpske radikalne stranke, ali Vojislav Koštunica nema razloga za nezadovoljstvo. Lider DSS-a ostvario je nedostižnu prednost u svojoj omiljenoj disciplini, stvaranju atmosfere tihe neizvesnosti. Ponovo od njega zavisi gotovo sve: vreme sazivanja konstitutivne skupštine, izbor mandatara nove vlade, sastav budućeg kabineta ali i to, da li će organi nove vlasti uopšte biti formirani ili će biti raspisani novi izbori. Ništa od toga se, naravno, ne može znati odmah. Potrebno je sačekati dok o svemu ne odluči Glavni odbor Demokratske stranke Srbije, i takva strategija mogla se naslutiti još od trenutka kada su otvorena vrata njihovog izbornog štaba u Pariskoj ulici.
Dok su se simpatizeri Srpske radikalne stranke lagano zagrevali uz četničke koračnice, a potom slavili uz podvriskivanje i topot iz kluba u neposrednom susedstvu, izveštačima iz DSS-a preostalo je jedino da zure u ekran televizora na kome je neko, kao u trenucima vrhunskog beznađa, vrteo kanale, šetajući prisutne s jednog programa na drugi, na kojima su se smenjivali čelnici drugih partija. Oni koji rukovode Demokratskom strankom Srbije bili su tokom čitave večeri u nekoj vrsti celibata prema iznošenju vlastitog mišljenja o ishodu izbora. Tog zaveta ćutanja bio je jedino pošteđen potpredsednik DSS-a Zoran Šami koji je iznosio preliminarne izborne rezultate, ali se i to svodilo na jezik brojki sve dok se, negde posle ponoći, nakon što su predsednici, potpredsednici, portparoli, sekretari, članovi i nosioci izbornih lista drugih partija rekli sve šta su mogli, nije pojavio sam Vojislav Koštunica.
Summasummarum, Srbija je bliža formiranju vlade nego novim izborima; za uspeh SRS-a najodgovornija je vladajuća politika u Srbiji, ali i strategija pritisaka međunarodne zajednice; DSS je prvi među demokratskim strankama u novom parlamentu uprkos svim iskušenjima. Ključnu dilemu, da li njegova stranka namerava da uđe u vladu ili da ostane u opoziciji, Koštunica je odlučno presekao rekavši da želi da zaustavi propadanje Srbije, a da se na to najviše može uticati sa vlasti. Naravno, sve će se znati nakon sastanka Glavnog odbora, jer o tome ne odlučuje jedan čovek, makar on bio i predsednik, već rukovodstvo stranke.
Jedino nije najjasnije zašto članovi Glavnog odbora moraju da ćute pre obraćanja predsednika stranke, a predsednik stranke ne saopštava odluke pre nego što o tome ne odluči GO, i ko će preseći taj začarani krug.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!