Da podsetimo: iz izveštaja Državne bezbednosti o praćenju Slavka Ćuruvije i Branke Prpe na dan 11. aprila 1999. jasno se vidi da su njih dvoje bili pod bliskim i foto i video dokumentovanim nadzorom do neposredno pred atentat; ima indicija da su radnici Državne bezbednosti videli trenutak izvršenja tog zločina. U svakom slučaju znali su i znaju šta se i kako desilo
KO SU NAREDBODAVCI A KO IZVRŠIOCI UBISTVA: Slavko Ćuruvija
U utorak su Specijalno tužilaštvo i Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala slavodobitno saopštili da imaju svedoka koji je „precizno identifikovao“ ubice Slavka Ćuruvije, izdavača i urednika „Evropljanina“ i „Dnevnog telegrafa“. Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. oko 12:30 u ulazu u zgradu u kojoj je stanovao, u ulici Ive Lole Ribara 35. Ubistvu je prisustvovala njegova žena Branka Prpa, koja je tom prilikom lakše povređena udarcem pištoljem u glavu. U saopštenju Specijalnog tužilaštva i UBPOK-a ne navode se identiteti svedoka i počinilaca.
U prvim reakcijama Rajko Danilović, advokat porodice Ćuruvija i Slavkov brat Jovo izneli su neke primedbe na ovo saopštenje. Rajko Danilović smatra da je to veliki, mada zakasneli, korak i pita se: da li je svedok prepoznao počinioce sa slika ili u suočenju? Jovo Ćuruvija nije optimistički nastrojen: njega brine to što se ovakva vest javlja baš usred predizborne kampanje iako je bilo načina da se do počinilaca dođe i ranije.
Da podsetimo: iz izveštaja Državne bezbednosti o praćenju Slavka Ćuruvije i Branke Prpe na dan 11. aprila 1999. jasno se vidi da su njih dvoje bili pod bliskim i foto i video dokumentovanim nadzorom do neposredno pred atentat; ima indicija da su radnici Državne bezbednosti videli trenutak izvršenja tog zločina. U svakom slučaju znali su i znaju šta se i kako desilo. Jovo Ćuruvija je u pravu kad kaže da se to moglo rasvetliti i ranije: trebalo je poći do dežurnog u centru veze Beogradskog centra RDB-a i pitati ga ko mu je rekao da prenese na teren naredbu o prekidu praćenja Slavka Ćuruvije; očigledno je da bi taj neko imao šta da kaže o razlozima za prekid nadzora. Nije poznato da li su ta pitanja ikad bila postavljena, iako se po elementarnoj logici, nameću sama po sebi, ali to nije usamljen slučaj… Sada ostaje da čekamo na dramski rasplet u odgovarajućem trenutku predizborne kampanje, pa da se vidi jesu li počinioci možda nedostupni vlastima, bilo da su mrtvi ili u bekstvu…
Nije to jedino moguće iznenađenje usred predizborne kampanje: već nedeljama se po beogradskim redakcijama povlači priča da su identifikovani naručilac i počinilac ubistva novinara „Večernjih novosti“ iz Jagodine Milana Pantića. Počinilac je, po toj priči, bio unajmljen da Milana Pantića prebije i „nauči pameti“, ali je preterao i naneo mu smrtonosne povrede; onda je pobegao u inostranstvo, gde je počinio krivično delo i bio uhapšen i osuđen na podugačku kaznu. Nekako je identifikovan (pominje se poternica Interpola), ali je dokazni postupak zapeo: treba ga nagovoriti da ispriča za zapisnik svoju verziju i sam sebe poveže sa navodnim naručiocem, koji je – kako se priča – važno lice u lokalnom političkom životu. Ta konstrukcija će se teško sagraditi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!