Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Nagovešteni nastavak rasplitanja "seks afere" u Crnoj Gori, potpomognut delovanjem međunarodnih organizacija, neće pomoći ovoj republici da promeni sliku "plemenske države". U Crnoj Gori još nema opcije koja bi ozbiljno mogla da uzdrma trinaestogodišnju vladavinu Mila Đukanovića
Prošle nedelje predstavnici misije OEBS-a i Saveta Evrope u Beogradu uručili su crnogorskom prvom ministru Milu Đukanoviću i njegovom potpredsedniku Draganu Đuroviću kovertu u kojoj se nalazi izveštaj ovih organizacija povodom „slučaja Moldavke S.Č.“, odnosno povodom afere trgovine ljudima u Crnoj Gori. Dugo očekivani izveštaj, koji sadrži preporuke za dalje delovanje u ovom slučaju, konačno se našao pred Milom Đukanovićem koji je poslednjih dana, od trenutka kada je beogradski tabloid „Arena“ objavio deo iskaza Moldavke S.Č., bio prepoznat od nekih krugova kao jedan od učesnika u raznoraznim orgijama koje su po Crnoj Gori organizovali velikaši. Formalno-pravno čitav slučaj je okončan još početkom septembra, kada je istekao rok da devojka iz Moldavije sa svojim advokatima pokrene proces protiv četvorice okrivljenih: Zorana Piperovića, Irfana Kurpejovića, Ekrema Jasavića i Bajrama Orahovca. Tri meseca ranije podgorički tužilac Zoran Radonjić odustao je od podizanja optužnice zbog nedostatka dokaza.
Da bi se pokazala kao partner međunarodnih organizacija, Vlada Crne Gore je sama pozvala eksperte iz OEBS-a da pregledaju čitav slučaj još jednom i da se sami uvere da li je postupano po zakonu. Sličnoj je stvari pribegao nekadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević u jeku zimskih demonstracija 1996–97. godine, pa je po preporuci „Gonzalesove komisije“ skarabudžen lex specialis ne bi li pravi rezultati izbora bili priznati. Kako je objavljeno da je crnogorska vlada dobila izveštaj, telefoni su počeli da zvone u misiji OEBS-a u Beogradu. Portparol misije Rori Kin u izjavi za „Vreme“ kaže da je sada nemoguće objaviti pojedinosti izveštaja, da je to neka vrsta internog dokumenta koji sadrži preporuke Vladi Crne Gore u smislu razrešenja desetomesečne afere. On dodaje da vlastima nije postavljen precizan rok do kada treba da se oglase povodom izveštaja, ali da svi očekuju da to bude što pre. U isto vreme se iz Beča oglasila Helga Konrad, predsedavajuća Ureda za borbu protiv trgovine ljudima pri Paktu za stabilnost Jugoistočne Evrope, koja je izrazila nezadovoljstvo zbog načina na koji je slučaj okončan u Crnoj Gori i najavila da će se, na neki način, insistirati na suđenju na kome bi trebalo da se utvrdi istina. Podgorički dnevnik „Dan“ objavio je prošle nedelje da je pretnja crnogorskoj administraciji stigla i iz Stejt departmenta, koji je ove godine rešavanje problema trgovine ljudima stavio na vrh liste svojih prioriteta i za šta ove godine izdvaja sto miliona dolara. Potpredsednik crnogorske vlade Dragan Đurović je demantovao da su stigle bilo kakve pretnje sankcijama Crnoj Gori iz SAD. Ponovio je više puta izrečen stav da je trgovina ljudima jedan od glavnih prioriteta delovanja vlasti u Crnoj Gori i da će ova republika slediti sve sugestije koje dolaze od relevantnih organizacija. Priroda borbe vlasti u Crnoj Gori protiv ove vrste organizovanog kriminala ipak ostaje u domenu deklarativnog, jer je propuštena gotovo istorijska prilika da se s tim problemom raskrsti kada je slučaj Moldavke S.Č. okončan stavljanjem ad akta zbog navodnog nepostojanja dokaza.
Delovi jezive ispovesti devojke iz Moldavije koji su izneti pred javnost pokazuju strahotu položaja „trafikovanih“ žena, a sa druge strane ogroman stepen korumpiranosti unutar same vladajuće administracije u Crnoj Gori. Samo objavljivanje izjave glavne potencijalne svedokinje u slučaju pokazalo je da je dokumenta neko iz tužilaštva prosledio novinarima, a način na koji je priča objavljena suprotan je elementarnoj novinarskoj etici. Tokom istražnog postupka koji je vodila Ana Vuković, istražni sudija iz Podgorice, sa svih strana je vršen pritisak da se slučaj okonča jer je navodno politički isfabrikovan, odnosno da se još jače udari na sam vrh vlasti. Nepostojanje valjanih institucija uslovilo je da se tragedija „trafikovanih“ osoba potisne u drugi plan pred naletom sirove političke realnosti. Ana Vuković je još u junu i vašem novinaru potvrdila da smatra da je i te kako postojalo dokaznog materijala za podizanje optužnice, ali da je to posao tužilaštva, odnosno Zorana Radonjića. Aktivistkinja podgoričkog NVO-a Sigurna ženska kuća Ljiljana Raičević u izjavi za „Vreme“ ponavlja da je bilo jasno da od procesa nema ništa čim je slučaj došao u ruke pomenutog tužioca. Sve i dalje ostaje na nivou poslovice „znaš me znam te“. Politički oponenti Mila Đukanovića još ne pokazuju dovoljno snage da se na pravi način organizuju u borbi protiv Vlade Crne Gore, a da ne predstavljaju valjanu alternativu postojećem režimu govori i činjenica da ih je misija OEBS-a zaobišla u trenutku kada je ekspertski izveštaj sačinjen i prosleđen samo na jednu adresu. Dok predstavnici međunarodnih organizacija ponavljaju da je koverat sa izveštajem namenjen samo za vladinu upotrebu, ostaje nejasno, formalno gledano, zašto sa nalazima i preporukama nije upoznata bar osoba koja je vodila istražni postupak.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve