Mirjana Novaković: Strahinjegovsluga; Dramatizacija i režija: Kokan Mladenović; Igraju: Predrag Ejdus, Nataša Ninković, Nenad Jezdić, Mladen Andrejević i dr.; Produkcija: Belef i Atelje 212
STRAH I NJEGOV SLUGA: Prizor sa Kalemegdana
Na ovogodišnjem Belefu ostvarena je dugogodišnja želja da se živopisni prostori Kalemegdana iskoriste kao lokacija za ambijentalne pozorišne projekte (što ne znači da takvih poduhvata nije bilo i ranije, ali su oni bili srazmerno retki). Reditelj Kokan Mladenović je shodno ambijentu beogradske tvrđave odabgao i odgovarajući tekst kao polazište za predstavu; radnja romana Strahinjegovsluga Mirjane Novaković odvija se upravo na Kalemegdanu, u Beogradu i njegovoj okolini, za vreme kratkotrajne austrijske vladavine u XVIII veku. Ova njegova sveprisutnost – s bedemima, tajnim prolazima, kapijama, palatama, čaršijom i okolnim selima – čini da je Beograd glavni junak knjige.
Međutim, posle ovog snažnog početnog impulsa, projekat dramatizacije romana Strahinjegovsluga nailazi na ozbiljne izazove. Glavni problem jeste kako da se dramaturški zgusne polifonična struktura romana, koja sadrži nekoliko pripovedačkih tokova, napetu i do paroksizma razuđenu pseudokriminalističku radnju, ironično preplitanje bogate istorijske, folklorne i književne građe. Kokan Mladenović, kao autor dramatizacije, nije uspeo da zaokruži razgovetnu dramsku priču, ali je zato ponudio više nego razgovetnu poantu. Za razliku od romana, u dramatizaciji je kraj vrlo izričit: vampiri za kojima svi tragaju ne postoje, oni su izmišljeni da bi se skrenula pažnja s političkih manipulacija, i sâm đavo ispada žrtva ove igre. Dakle, tamo gde caruju pokvareni političari (svejedno je da li su austrijski, turski ili srpski) i đavo je malo dete; ovo je i suviše jasna poruka, a uz to i banalna, za priču koja teško da nas je jasno vodila u bilo kom pravcu.
Dodatni problem predstave nalazi se u tretmanu humora koji je, inače, stalno prisutan u romanu, najčešće u vidu finog verbalnog paradoksa. U predstavi žanr nije bio dosledno postavljen, tako da su glumačka rešenja lutala u rasponu od preovlađujuće ozbiljnih, u slučaju Nataše Ninković (princeza Marija Avgusta) i, posebno, Srđana Timarova (Vuk Isakovič), do naglašeno parodičnih u slučaju Miodraga Krivokapića (princ Aleksandar) i, posebno, Nenada Jezdića (sluga Novak); u oba slučaja, bila je znatno narušena ta fina ironija kojom se roman odlikuje. Predrag Ejdus je igrao đavola koristeći se katalogom svojih davno isprobanih komičarskih sredstava za dočaravanje dijaboličnih kreatura, dok je jedno od retkih, žanrovski i dramski zaokruženih ostvarenja ponudio Mladen Andrejević u komičnoj ulozi otmenog, nadobudnog i kukavnog barona Šmidlina.
Ova izrazita neusklađenost je, prevashodno, rediteljev propust; čini se da se i ovog puta, kao i mnogo puta do sada, Kokan Mladenović više posvetio spektakularno-ludičkim aspektima predstave, nego temeljnom dramskom i žanrovskom uobličavanju glumačke igre. Zato predstava Strahinjegovsluga, nastala u koprodukciji Ateleja 212 i Belefa, možda može da šarmira autentičnim ambijentom (prostor ispod Zindan kapije) i scenama jahanja, maskenbala i vatrometa, ali ostaje nedorečena i na planu teatarske forme i na planu značenja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!