Nemački avioprevoznik uveo je još pet letova iz Beograda. Manfred Fok, predstavnik Lufthanze za Jugoslaviju, kaže da je kompanija zadovoljna uslugama koje ovde dobija i da kao mušterija to redovno plaća
NE KUPUJEMO JAT: Manfred Fok
Pored postojećih sedam nedeljnih letova iz Beograda, nemačka aviokompanija Lufthanza najavila je da od 25. marta uvodi još pet letova – reč je o ranom jutarnjem polasku za Minhen svim danima izuzev ponedeljkom i sredom. Da bi se ovaj let organizovao, bilo je neophodno da posada i avioni Lufthanze dobiju dozvolu za noćni boravak u Beogradu. Tako je, u sklopu „otvaranja Jugoslavije prema Evropi i svetu na svim poljima“, Luftahanza prva strana aviokompanija koja je dobila ovakvu dozvolu. Prva posle deset godina pauze.
Ova vest, koja bi do pre samo par meseci privukla veliku pažnju javnosti, ostala je, međutim, u senci vesti koju je u februaru objavio jedan beogradski dnevnik, a u kojoj je Lufthanza navedena kao najverovatniji kupac Jugoslovenskog aerotransporta. Iako je rukovodstvo nemačkog avioprevoznika to demantovalo, priča je, kako to već biva, ostala. „U toj priči nema ničeg istinitog. Strategija naše kompanije nije da kupuje druge kompanije, niti njihove akcije. Naša strategija je da održimo dobre poslovne odnose sa kompanijama koje imaju interese približne našim“, kaže u razgovoru za „Vreme“ Manfred Fok, predstavnik Lufthanze za Jugoslaviju. Prema njegovim rečima, pre objavljivanja spornog teksta, predstavnici Lufthanze imali su s predstavnicima JAT-a dva sastanka, koje je neko možda protumačio kao dogovore o kupoprodaji, a koji su u stvari bili posvećeni određivanju rasporeda letova i rezervacionom sistemu jugoslovenskog prevoznika.
MANFREDFOK: Mi smo JAT-u ponudili rezervacioni sistem, ali još ne znam da li je ponuda prihvaćena. Manje aviokompanije nemaju mogućnosti za sopstveni rezervacioni sistem, i u tom smislu uobičajena je njihova saradnja sa većim prevoznicima.
Naš sistem ima, na primer, slovenačka Adria, tako da o eventualnoj kontroli možete da pitate njih (smeh). Naravno, nikakva kontrola nije moguća. Uostalom, za njom nema ni potrebe – zašto bismo mi uopšte bili zainteresovani da kontrolišemo JAT-ove aktivnosti?
Koliko mi je poznato, stav upravnog tela Star alijanse jeste da je trenutni broj članova (15) optimalno rešenje. Naravno, uvek postoji mogućnost da se alijansi priključi još nekoliko kompanija, ali nema potrebe za većim širenjem. Naime, važno je da se sa članovima alijanse može sarađivati i ako niste član – dobar primer su slovenački i hrvatski avioprevoznici. Inače, Star je pre svega marketing asocijacija, čiji je cilj bio samo da se radi lakšeg organizovanja letova avioprevoznici nekako udruže. Rezervacioni sistem ne može mnogo da utiče na ulazak u članstvo, pošto ni trenutni članovi ne koriste identične sisteme.
Moramo pomalo da rizikujemo jer bez rizika nijedan posao ne može da opstane. Istina je da su troškovi veliki: boravak posade, parking, tehničke usluge… sve to mnogo košta i možda ćemo u početku imati neki manjak. Uostalom, već smo imali slučajeve da se noćni boravci nisu isplatili – sličan let iz Hararea morali smo zbog toga da ukinemo. Ukoliko avioni budu puni, to će se isplatiti. Pošto na osnovu dosadašnjeg iskustva znamo da je ovde i ranije nedostajao ovakav jutarnji polazak, odnosno polazak na neku destinaciju sa koje putnici istog dana mogu da otputuju na konačno odredište, ja sam optimista.
Bilo bi vrlo lepo kad bismo uspeli da snizimo cene ili omogućimo neku vrstu plaćanja na rate za jugoslovenske letove, ali u tom slučaju ne bismo imali nikakav profit. Uostalom, i troškovi koje mi imamo ovde nisu ništa niži nego bilo gde u svetu. S druge strane, naše cene su vrlo razumne, na šta ukazuje i činjenica da su nam avioni uglavnom puni. Treba imati u vidu i činjenicu da se i u drugim slučajevima u matičnoj zemlji kupi svega 25 odsto karata, dok 75 odsto bude kupljeno u drugim zemljama. Verovatno će tako biti i u Jugoslaviji.
Mi nikada nismo poslovali u Crnoj Gori, iako za to imamo sve uslove: aerodromi u Podgorici i Tivtu vrlo su dobro opremljeni, a na osnovu ugovora Nemačke i Jugoslavije o avio-saobraćaju, imamo pravo da letimo u Crnu Goru. Međutim, potražnja nije dovoljno velika. Crna Gora u turističkom smislu još nije dovoljno atraktivna, iako sam siguran da će postati. Čim potražnja bude dovoljna da se popuni bar jedan let nedeljno, siguran sam da će čarter kompanija Condor, čiji smo suvlasnici, biti zainteresovana. Potrebno je ipak neko vreme za povratak reputacije u turističkom smislu – posle rata taj problem imala je i Hrvatska.
Mi smo u Srbiji neprekidno od 1967. godine; čak i u vreme bombardovanja naša kancelarija je radila u Beogradu. Dakle, nikad se nismo osećali nesigurno. Jedina promena jeste to što smo dobili pravo na dodatne letove, koje smo ranije bezuspešno tražili. Što se ostalog tiče, ni do sada nije bilo nikakvih problema. Imamo veoma dobru saradnju sa JAT-om i zadovoljni smo servisnim uslugama koje nam pruža. Mi smo mušterije koje plaćaju usluge, a usluga je onakva kakvu smo tražili. Tako je sada, a tako je bilo i nekad.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!