Šta je moguća pozadina optužbi iz Ministarstva energetike da je EPS oštetio državu
ARGUMENTI ETF-a: Vojin Lazarević, Svetislav Bulatović, Džejms Naj i vuk Hamović
Ko se greje (grejao) na struju dobro pamti zimu 2001/2002. Dugi niz ledenih dana u decembru i januaru predstavljao je pravu „elementarnu nepogodu“ za kućne budžete i malo ko danas toga želi da se priseća. Međutim, ovih dana je Ministarstvo energetike i rudarstva izašlo u javnost sa podacima da je Elektroprivreda Srbije upravo tih dana sklopila navodno dva nepovoljna posla sa londonskim kompanijama za distribuciju električne energije, EFT (Energy Financing Team) i Interfejs. Radilo se o preradi mazuta, kupljenog u NIS-u, u struju koja je potom isporučena (izvezena) pomenutim dobavljačima za dalju prodaju na tržištu. Ministarstvo tvrdi da je mazut prodat jeftino, a da je prerada u Termoelektrani-toplani u Novom Sadu urađena praktično bez nadoknade, narodski rečeno – za džabe. Šteta po EPS meri se na oko dva miliona evra, dok se gubitak NIS-a procenjuje na četiri do deset miliona evra, zbog različitih cena na tržištu.
U EPS-u ne spore da preradom nisu pokriveni svi troškovi (plate radnika, na primer), ali je po njima bilo benefita. Novi Sad je te zime imao grejanje, a nešto mazuta je preteklo zbog boljeg iskorišćenja sistema od dogovorenog. Inače, za EPS je mazut te zime bio preskupo gorivo, jer ga Ministarstvo finansija nije oslobodilo poreza od 20 odsto. EFT, kao strana firma, taj problem nije imao, pa je mogao da ponudi konkurentnu, nižu cenu struje. EPS je iste zime u nekoliko navrata kupovao struju od EFT-a, ali tvrde da se nije radilo o „novosadskoj“ struji. Zbog cele gužve Upravni odbor EPS-a formirao je komisiju koja bi do narednog ponedeljka trebalo da se izjasni o mišljenju Ministarstva.
Inače, Ministarstvu je cela stvar postala interesantna nakon upozorenja međunarodnih inspektora iz Republike Srpske da je tamo bilo nekog sumnjivog poslovanja sa EFT-om te je zatražilo od EPS-a izveštaj o saradnji sa ovom firmom. Izveštaj je dostavljen u martu, ali ga je Ministarstvo analiziralo čak pet meseci, odnosno do pre neki dan, što zamenik ministra Slobodan Ružić objašnjava radom „na nekoliko fundamentalnih stvari za budućnost energetike ove zemlje“ i „rešavanjem kriznih situacija“ u međuvremenu.
Iako je Slobodan Ružić u više navrata izjavio da nema ništa protiv trgovine strujom niti protiv kompanije EFT, već da ga zanima poslovanje EPS-a, predstavnici EFT-a osetili su se prozvanim i izašli su u javnost sa svojom pričom. Oni tvrde da su poslovi sa EPS-om bili obostrano korisni, da je EPS-u struja često prodavana ispod aktuelne tržišne cene, što objašnjavaju dobrom politikom planiranja u EPS-u, odnosno pravovremenim ugovaranjem uvoza struje. Takođe, tvrde da je NIS-ov mazut čak bio malo skuplji od drugih ponuda, ali su ga uzeli jer im je ceo posao na kraju bio isplativ.
No, otkako je ova priča krenula, iz EPS-a kao da ih se klone. Tako da je izvršni direktor EFT-a dr Svetislav Bulatović najavio da od utorka 19. avgusta ova kompanija neće više pozajmljivati struju EPS-u, dok će dosadašnje pozajmice, 180 miliona kilovat-sati samo u julu i avgustu ove godine, morati da im se (EFT-u) vrate ili plate (7,4 miliona evra) do 1. septembra. U EPS-u kažu da to neće uticati na snabdevanje Srbije strujom, kao i da su spremni da sa EFT-om razgovaraju o dugovima.
Oni koji se smatraju obaveštenim veruju da je uzrok pokretanja ovog pitanja ambicija Ministarstva da izvrši promene u rukovodstvu Elektroprivrede Srbije. Slobodan Ružić je takvu odluku prebacio na vladu, ali nije bio naročito ubedljiv kada je pitan zašto ceo slučaj nije najpre istražen interno (Ministarstvo je nadređeno EPS-u i u svakodnevnom su kontaktu), već se odmah izišlo u javnost. Ohrabrujuća je njegova tvrdnja da je to primer javnosti u radu, samo je u to malo teško poverovati. Ne bi se javnost mnogo „ženirala“ i da ju je obavestio da je, eventualno, utvrđena odgovornost i krivci kažnjeni, bez cele ove predigre.
Možda ova priča, uprkos avgustovskoj letargiji, ne bi izazvala toliku pažnju da Srbija ne beleži katastrofalne rezultate u proizvodnji struje zbog suše. Struja se mora uvoziti, a ponuda nije bogzna kakva. Manjak struje postoji u celoj Evropi, a srpski elektroenergetski sistem je takav da Srbija struju može da kupuje samo u regionu gde ETF ima izuzetne pozicije. Predstavnici ETF-a upozoravaju da ovaj slučaj može izazvati veće nepoverenje prema EPS-u kod ostalih dobavljača, što znači višu cenu i nepovoljne uslove plaćanja i vraćanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!