Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Šta je rečeno na iznenadnoj konferenciji DSS-a za štampu i šta je bilo posle
U utorak popodne Demokratska stranka Srbije priredila je u Narodnoj skupštini iznenadnu konferenciju za novinare u nameri da podupre i ilustruje ponovljene tvrdnje Vojislava Koštunice da se „zna ko je Duću i Kuma izvadio iz pritvora“ i da se „zna ko je i kada išao u Šilerovu ulicu“. Glavna zvezda tog događaja bio je izvesni Slavomir Banđur, koji se legitimisao kao radnik beogradskog Okružnog zatvora, poznatijeg kao CZ. G. Banđur ispričao je novinarima da su Čedomir Jovanović, ali i Milorad Ulemek Luković Legija posećivali u Centralnom zatvoru Dušana Duću Spasojevića i Milorada Kuma Lukovića. Kaže da su se te posete odvijale uveče i navodi svedoke iz redova stražarskog osoblja CZ-a; kaže i da postoje kopije knjige poseta, napravljene upravo za slučaj da tu ispadne neki problem kasnije. Pitanja novinara, nažalost, nisu bila dopuštena ovom prilikom, a Banđur nije bio dovoljno precizan kad je o datumima reč. Rekao je još i da je odlazio u Šilerovu ulicu posle toga – da mu Duća pomogne oko stana – pa je, kaže, tamo sreo Čedu Jovanovića, a jednom prilikom video i kako odande izlazi premijer Đinđić.
Može se, međutim, zaključiti da je reč o letu 2001, jer su tada Duća i Kum sedeli u CZ-u posle ekstradicije iz Francuske, a po delu otmice Miškovića iz Delte. Ta je istraga kasnije otišla u slivnik iz razloga forenzičkih (nestala sporna dlaka za DNK analizu), pa je nadležni sud pustio celu grupu ekstradiranu iz Francuske, iako DSS i Koštunica uporno tvrde da ih je pustio maltene Čeda Jovanović sam.
Na toj pres-konferenciji sedeli su pored Banđura i šef poslaničke grupe DSS-a Dejan Mihajlov, član Odbora za bezbednost Dragan Jočić (DSS) i advokat Đorđe Mamula (DSS), veoma srećni i zadovoljni. G. Jočić je objasnio da je ovaj događaj „u funkciji pomoći u rasvetljavanju relevantnih činjenica oko ubistva premijera Zorana Đinđića“, ali pitanja ipak nisu bila dozvoljena.
Imperija je uzvratila udarac smesta: prvo je premijer Živković, samo pola sata kasnije, u skupštinskom hodniku Banđurove tvrdnje opisao kao „priču čoveka koji je imao stambeni problem i koji ga je rešavao na loš način“, tj. preko Duće Spasojevića. Premijer se ogradio da nije čuo celu izjavu, ali da mu se to čini „veoma neozbiljnom“ pričom „da bi je Demokratska stranka, kao ozbiljna stranka, komentarisala“. Demokratska stranka, međutim, sopstvenu je „ozbiljnost“ shvatila drugačije, pa je sat vremena kasnije izdala saopštenje u kome kaže da će tužiti Vojislava Koštunicu „kao odgovorno lice“; Slavomira Banđura nazvala je „osuđivanim džeparošem“ čije izjave služe „da se omete istraga o ubistvu našeg predsednika“. „Na sudu ćemo Koštunici pružiti priliku da dokaže tvrdnje koje je u njegovo ime danas, blateći Zorana (Đinđića), Čedu (Jovanovića) i nas, iznosio osuđivani džeparoš“, kaže se u saopštenju.
Onda je, sat i po posle toga, zakazana vanredna konferencija za štampu Vlade; najavljeni su ministar pravde Vladan Batić i potpredsednik Vlade Čedomir Jovanović. Batić nije pominjao „džeparoša“ (uostalom, odakle džeparoš koji prolazi kroz evidenciju u službi Ministarstva pravde kao zatvorski čuvar?), ali je pominjao prekršajne prijave i disciplinske postupke, ne specifikujući prekršaje, kao i krivičnu prijavi za ovo danas. Kaže da je sve to zbog nekog stana Ministarstva u koji se Banđur uselio bespravno, pa je trebalo sutra da ga odatle izbace. Batić je podelio novinarima pisanu izjavu bivšeg policajca Zorana Vukojevića Vuka, koji sedi u pritvoru kao saradnik i telohranitelj pokojnog Duće Spasojevića; Vuk piše da je Banđur dolazio više puta u Šilerovu posle puštanja Duće iz pritvora, „prvi put u julu 2001.“, da je od Duće „dobijao novac, po 200–500 maraka“, na ime usluga (poruke, novine, hrana, cigarete itd.) koje mu je činio u zatvoru. Ministar Batić nazvao je tada Banđura „plaćenikom“ Spasojevića. Tako imamo reč jednog navodno korumpiranog tamničara protiv reči jednog navodno korumpiranog policajca koji sedi u pritvoru. Ministar Batić bio je indigniran: „Ni ohladio se u grobu nije (Đinđić), a neki ljudi kojima je on pomogao da se nalaze na mestima na kojima se nalaze skrnave ga bez pardona, bez morala, bez stida“; ministar nije precizirao na koga misli.
Podeljena je i izjava tadašnjeg upravnika CZ-a Dragiše Blanuše, koji piše da je g. Jovanović tri puta bio u CZ-u: dvaput oko slučaja Slobodana Miloševića, a jednom da primi knjigu Dragiše Blanuše o Miloševićevom tamnovanju tamo.
Čedomir Jovanović izjavio je da Banđura nikada nije video niti da želi da komentariše njegove tvrdnje: „Neću ni da pokušavam da branim samoga sebe, ili da odgovaram na one tvrdnje plaćenika zemunskog klana koji su ubili mog prijatelja, predsednika stranke i premijera.“ Jovanović je, međutim, osetio potrebu da doda i sledeće reči: „Zoran Đinđić lišen je života 12. marta, ali je ubijen mnogo pre toga politikom koju je vodio i promovisao Vojislav Koštunica, koji je kriminalizovao prošlogodišnju predizbornu kampanju i u prisustvu kriminalaca govorio da bi Vladu Srbije trebalo obaliti.“
Već se vidi kakve će optužbe početi da pljušte: DSS će optužiti DS za prisluškivanje (to ionako pričaju godinama); DS će optužiti DSS za gnusno klevetanje itd. (tužba se, navodno, već piše); Slavomir Banđur biće suspendovan i tužen za već šta se budu setili. I tako dalje i u tom pravcu.
Ima tu, međutim, još nešto osim nervoze, neusklađenih reagovanja, potezanja pokojnikovog imena bez konkretne potrebe i opšte razdraženosti. Naime, početkom maja 2003. godine izvesnim dnevnim novinama faksom je iz Opštine Čačak prosleđeno pismo „Stražarskog osoblja“ CZ-a (bez imena), koje je verovatno pristiglo Velji Iliću. U tom pismu navodi se, između ostalog, i:
– da je „12. 07. 2001. Čeda Jovanović posetio Spasojevića;… prisutni: upravnik i načelnik“;
– da su se takve posete ponovile još i 13. jula, 15. jula i 7. avgusta iza ponoći;
– da je g. Jovanović posetio Mileta Lukovića Kuma 27. septembra.
U pismu se navodi i spisak svedoka na te okolnosti; među njima su i upravnik Blanuša, načelnik straže Lalović, šest vođa smena straže (uključujući i Dragutina Jadranina, pomenutog u utorak na čuvenoj pres-konferenciji DSS-a), čuvari, čovek koji vodi knjigu poseta itd.; kao spisak ličnosti u Šekspirovoj drami.
Te dnevne novine koje su gornje pismo (u kom ima još sočnijih detalja) objavile nisu bile ni zabranjene ni tužene.
Izjava Banđura u velikoj meri naliči na sadržaj pomenutog pisma i ne može se isključiti da on spada u autore. Činjenica je da je on izašao javno da pod sopstvenim imenom kaže šta je imao reći. Činjenica je takođe da je od pojave tog pisma DSS eskalirao napade na Vladu i potezanje priče „ko je bio u Šilerovoj i ko je pustio Duću i Kuma?“. Lordmer Čačka, g. Ilić, čini se da ima ulogu u toj drami, takođe.
U svakom slučaju, slede tužakanja i parničenja od kojih će nam se život smučiti.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve