Sve je počelo oko 20 časova kada je grupa od oko 200 mladića sa šajkačama na glavama, crnim zastavama i transparentom „Šljivančanin heroj“ došla u centar grada gde je uveliko pristizalo nekoliko stotina Novosađana. Uz skandiranja „Srbija, Srbija“ i „Ubij, zakolji da Hrvat ne postoji“, grupa mladića, koje su okarakterisali kao opasni momci sa Veternika, povela je proslavu na drugačiji način.
Nakon pola sata skandiranja i navijanja otpočeli su neredi kada je manje od deset policajaca, među kojima je bilo i policajki, pokušalo da „opasne momke“ ukloni sa bine koja se nalazila ispred Gradske kuće na kojoj se tada pojavio prvi grafit – „Čanak ustaša“. Malobrojni policajci pokušali su da umire huligane, ali im to zbog nedovoljne opremljenosti, s obzirom na to da su bili u pitanju pozornici, nije pošlo za rukom.
Prvenstveno je stradao jedan od štandova manifestacije Exit, koji svojom marketinškom kampanjom promioviše otvaranje ka Evropi i svetu, a koga su huligani bukvalno zapalili i uz pretnje oterali devojke promoterke.
…i horizontalni pucanj policije
Tada je muzika, emitovana sa Gradske kuće, prekinuta, nakon čega su ka njoj poletele kamenice i flaše. I tada nastade haos.
Razularena masa je počela da kida asfalt, lomi izloge okolnih prodavnica, ali i klupe koje su im služile za probijanje vrata Gradske kuće i izloga. Kamenice su poletele ka policajcima koji su bili isterani sa Trga u pravcu Srpskog narodnog pozorišta.
Celokupna ograda rekonstrukcije topolovoda u centru grada postala je oružje huligana. Čak su i rovovi toplovoda služili za formiranje prave ratne zone.
Napadi na policiju usledili su u nekoliko talasa pored Mekdonalds restorana kada je policija bila prinuđena da upotrebi oružje.
Nekoliko hitaca ispaljeno je u vazduh, a kako se vidi na snimcima televizije Apolo, jedan od policajaca je pucao i u masu. Huligani su ustuknuli, ali su neki od njih u krvi ostali na zemlji. Jedan metak se zario i u zid obližnjeg stana u Balzakovoj ulici.
Istražni sudija Okružnog suda u Novom sadu Miroslav Alimpić naredio je hitno balističko veštačenje zrna izvađenog iz leđa Mladena Tokina iz Veternika s obzirom na to da još nije utvrđeno kako je zadobio ustrelnu ranu u desnu slabinu.
Mladen je dopremljen na Institut za hirurgiju gde je hitno operisan i prebačen na intenzivnu negu jer se i dalje nalazi u stanju životne opasnosti. Sa njim je na hirurgiju dovezen i Mihajlo Mihajlović (1983), koji je stigao s prelomima gornje i donje vilice i potresom mozga. Pored njih na hirurgiji je zbrinuto još 12 pacijenata.
Na opasku upućenu policiji zašto ne pozivaju pojačanje odgovoreno nam je: „Nemamo ga, jer nismo očekivali ovako nešto!“
S obzirom na to da je policija ostala zatečena, poput putara koje iznenađuje sneg u januaru, bili su prinuđeni da ostanu po strani dok su huligani razbijali Gradsku kuću, Vojvođansku banku, Mekdonalds restoran, kao i prodavnice iz kojih su iznosili sve što su stigli. I sve to pod sloganom napisanim crvenim sprejom na zgradi Vojvođanske banke: „Ovo je za Vukovar“, uz potpis „V. Šljivančanin“.
Policijsko pojačanje je stiglo tek oko pola deset nakon čega je Trg zauzela četa interventne policije za koju su zvaničnici policije kasnije saopštili da je brojala sto policajaca iako potpisnik ovih redova nije stekao utisak o tolikoj brojnosti.
Huligani su potisnuti sa tri strane tako da su podeljeni u više grupa od kojih je najbučnija prešla na Bulevar Mihajla Pupina gde je u potpunosti blokirala saobraćaj. Tu grupu policija nije dalje pokušavala da razbije, ali se žestoko obračunala sa huliganima potisnutim u Zmaj Jovinu ulicu.
Interesantno je da se pripadnici žandarmerije nisu pojavljivali jer su, prema rečima policijskih zvaničnika, vikend provodili izvan Novog Sada, dok su njihove kolege iz interventne organizovale poteru po gradu. Naime, tokom večeri dolazilo je do sukobljavanja huligana i policije i u širem delu grada.
Bilans povređenih policajaca je 19, a četvorici od njih je ukazana pomoć na urgentnoj hirurgiji.
Epilog priče su osude događaja koje stižu sa svih strana, a naročito od političkih stranaka od kojih je Liga socijaldemokrata Vojvodine direktno optužila Srpsku radikalnu stranku za organizovanje „Kristalne noći“ koja je, prema njihovim rečima, pokazatelj da naše društvo srlja u fašizam. S druge strane, ni policija nije bila pošteđena kritika, a naročito zbog činjenice da je upravo u Novom Sadu u policiju uloženo mnogo kako bi grad stekao titulu najbezbednijeg grada u okruženju.
Sudeći prema nedeljnoj kristalnoj noći, očigledno je da će kampanje i iluzija Novosađana o svom bezbednom gradu i gradu kulture ostati samo misaona imenica.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!