Ona galama u centru Beograda, u nedelju uveče, ono trubljenje, pištanje, zviždanje sa ponekim pucnjem i razbijenim staklom nisu bili socijalni bunt niti su bili neki protesti nezadovoljnih. Naprotiv, to je bilo iskazivanje zadovoljstva i nacionalnog ponosa jer su „plavi“ pobedili „karirane“ na evropskom šampionatu u loptanju u bazenu i to sa dva gola razlike.
Kao što nalažu red i običaj, uspostavljen pre otprilike deceniju i po, takozvano slavlje počelo je paradiranjem automobilima centralnim gradskim ulicama i okupljanjem pešaka na Trgu Republike, da bi malo kasnije bilo začinjeno kamenovanjem diplomatskog predstavništva poraženih, a na kraju krunisano tučama i pljačkom. Ako se ne računa višesatno, do duboko u noć, maltretiranje onih koji imaju tu nesreću da žive u centru Beograda, konačan rezultat ovog šenluka je jedan izvaljeni semafor, koja desetina okrvavljenih glavudža i nekoliko opljačkanih trafika, jedna kamenovana zgrada ambasade, trideset troje privedenih te otkazivanje ranije dogovorene diplomatske posete.
Do pred kraj utakmice bilo je neizvesno gde će „zabava“ početi i kako će se sve razvijati. Da je, primera radi, rezultat bio drugačiji, što se lako moglo dogoditi, „žurka“ bi zasigurno počela kod ambasade i verovatno tu i završila. I u drugom slučaju, ovom koji je već bio, sam tok događaja nije bilo teško predvideti, ali je bilo teško u pravom trenutku stići baš tamo gde se pravi događaj odvija, ako u ovako nečemu išta pravo postoji.
KOJEKO: Iskustvo je kazivalo da se ambasada ni na koji način nije mogla provući a nepoznanica je bila samo koliko budala još može da se skupi na jednom mestu i količina štete kojom će se zadovoljiti. Sada je to već poznato: negde ih je oko hiljadu a zadovoljili su se razbijanjem prozora, skidanjem grba i zastave zemlje kojoj ambasada pripada, kao i isticanjem domaće, te opskrbljivanjem pićem i cigaretama iz kiosaka preko puta. Neizvesno je bilo, takođe, kako će organi reda reagovati na ovakvo iskazivanje radosti posle nategnuto izvojevane sportske pobede. I to je sada poznato: mlako i kilavo.
Neko neupućen u balkansku zbilju mogao bi da zaključi da su dečaci na balkonu u stvari komunalni radnici koji skidaju neovlašćeno istaknute simbole, da zbog toga gomila okupljena ispred negoduje i da je policija tu da radnike, koji samo rade svoj posao, zaštiti od gneva okupljenih. Kada bi mu neko objasnio da je u pitanju ambasada susedne zemlje, da su oni na balkonu i ovi na ulici ista ekipa, a da je policija tu da nerede spreči, zasigurno bi bio zbunjen. Verovatno bi mu bilo jasno zašto policajci ne reaguju: malo ih je, tek dvadesetak. Teško bi, pak, mogao da razume zašto su pustili onu trojicu da se na balkon popnu, zašto ih nisu bar opomenuli da su na teritoriji jedne suverene evropske zemlje i da je njihova delatnost opisana u krivičnom zakonu. A kada bi još takvu zastavu video kako gori na Trgu Republike, na istom mestu gde je svirao gardijski orkestar, a video bi samo da je tamo bio, bio bi zaista zbunjen.
DELOIPOSLEDICE: Trojica junoša, naime, popeli su se na balkon preko ograde sa bočne strane prednjeg dvorišta ambasade koristeći vispreno nisko, na dohvat ruke, postavljen nosač sigurnosne kamere. Tu nisu mogli ući a da policajca sa šlemom, štitom i povećom palicom bar ramenom ne očešu. Dok su se ovi penjali, policajci su gledali samo ispred sebe. To su isto radili i dok su ovi otkidali grb i isticali drugu zastavu. Nije primećeno da se bilo kome od njih išta dogodilo kada su se sa plenom vratili, iako su i tada morali da prođu pored policije.
Te večeri uhapšeno je trideset troje izgrednika, podneseno je 25 prekršajnih i osam krivičnih prijava. Od toga šest „zbog ometanje službenog lica u vršenju dužnosti“ a dve zbog drske krađe. Junaci sa balkona i njihovo delo nisu pomenuti, uprkos tome što ih je na delu fotografisalo desetine foto-aparata i nekoliko televizijskih kamera.
O „veseljacima“ se zvanično kaže da oni i nisu pravi navijači, već „grupa huligana iz prepoznatljivog miljea“, obavezno uz pridev „pijanih“. Istina, podosta ih je na glavama imalo šajkače sa kokardama a bilo je i onih koji se nikako nisu uklapali u „navijački imidž“, više su delovali kao studenti iz građanskih, moglo bi se reći čak „starograđanskih“ porodica i nisu izgledali kao da su pijani. Moguće je da izgled vara jer su, uprkos pitomom izgledu, bacali kamenice. Trafike, međutim, nisu obijali. To su učinili oni radikalniji koji su se uklapali u navijački stereotip i bili nezadovoljni samo skidanjem i zamenom simbola na balkonu.
Gradski čelnici su sutradan, post festum, zapretili da „ako se ovako što ponovi, proslave ove vrste će biti zabranjene“. Istog dana, u ponedeljak uveče, posle „oficijelnog“ dela proslave, iz bašte beogradskog hotela Kasina, nasred srede Terazija orila se „rodoljubiva“ pesma: „Braćo Srbi spremite salate, biće mesa, klaćemo Hrvate … muške klati, decu silovati…“. Policije nije bilo ni od korova. Da jeste, rezultat od prethodnog dana u derbiju policija–huligani bio bi uvećan za još nekoliko, makar prekršajnih, ako ne i krivičnih prijava. Pobeda bi, u tom slučaju, bila potpuna.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!