Branislav Uskoković je u centar pažnje došao u trenutku kada je bio uhapšen sa grupom svojih poslovnih saradnika krajem januara 2002. godine. Ispostavilo se da je ovaj službenik državne firme Elektrodistribucija Beograd, sa svojom najbližom porodicom (tri kćeri, supruga i zetovi, plus nasleđene nekretnine od sestre Milke) napabirčio dvadesetak ekskluzivnih vila, stanova i poslovnih prostora, uglavnom na opštini Vračar
NA PARIŠKOJ ADRESI: Branislav Uskoković
Nekadašnji direktor Elektrodistribucije Beograd Branislav Uskoković nije uhapšen, ali je protiv njega podignuta optužnica od strane Okružnog javnog tužilaštva u prestonici za dela zloupotrebe službenog položaja, nesavesnog poslovanja i falsifikovanja.
Sa njim su se u paketu našli i poslovni partneri: Stojan Lakovski, vlasnik preduzeća TLT Inženjering, Slobodan Marković, vlasnik preduzeća Kongrad, Miodrag Bulatović, vlasnik preduzeća IPTUM Šumadija i Jovan Cimeša, Uskokovićev savetnik za ekonomsko-finansijske poslove iz doba njegovog rukovođenja EDB-om.
Prema optužnici, od 1997. do 1998. godine Stojan Lakovski, Miodrag Bulatović i Slobodan Marković sklopili su sa Uskokovićem, kao predstavnikom Elektrodistribucije ugovor o remontu gradskog osvetljenja i izgradnji trafo-stanica, a za to nije postojao niti tehničko niti ekonomsko opravdanje. Istragom je utvrđeno da je radove obavio EDB, sa svojim ljudima i svojim materijalom, a na račune pomenutih preduzeća uplaćeno je tadašnjih 11.118.913,14 dinara (KZ RS čl. 242). Novac je prebačen sa računa EDB-a. Deo je iskorišćen za izgradnju kuća Uskokovićevih kćeri, a deo je pripao i vlasnicima partnerskih preduzeća. Dalje, Uskoković je optužen da je nesavesnim poslovanjem (KZ RS čl. 136) oštetio preduzeće za tačno 25.754.763,77 dinara. On je, prema optužnici, nabavio šest kamiona marke „fap“ i isto toliko dizalica tipa „palfinger“ mada one nisu bile kompatibilne sa kamionima. Preduzeću Imex trejd uplatio je, kao direktor EDB-a, 1.147.290 dinara za elektrokablove koji nikada nisu bili isporučeni. Takođe se petorici optuženih stavlja na teret da su falsifikovali isprave i sačinjavali lažne fakture i ugovore na osnovu kojih su se vršile isplate sa računa EDB-a.
Branislav Uskoković je u centar pažnje došao u trenutku kada je bio uhapšen sa grupom svojih poslovnih saradnika krajem januara 2002. godine. Ispostavilo se da je ovaj službenik državne firme Elektrodistribucija Beograd, sa svojom najbližom porodicom (tri kćeri, supruga i zetovi, plus nasleđene nekretnine od sestre Milke) napabirčio dvadesetak ekskluzivnih vila, stanova i poslovnih prostora, uglavnom na opštini Vračar. Njegovo hapšenje je bilo sjajna vest za policiju i Ministarstvo energetike koje je u to doba već bilo omraženo kod građana zbog permanentnog „ispravljanja dispariteta cena“. Komisija Nezavisnog sindikata EDB-a je dugotrajnim radom, pregledom dokumentacije utvrdila brojne nepravilnosti, slučaj je došao pred Upravu za privredni kriminal i Branislav Uskoković je bio uhapšen, a protv njega su podnete brojne krivične prijave. Stvar je preuzeo istražni sudija, Uskoković je zadržan u pritvoru četrdesetak dana zbog straha da bi na slobodi mogao da omete tok istrage. Javnost se ponadala da će se konačno krenuti u odlučniji obračun sa ljudima koji su se silno obogatili za Miloševićevog vakta. Pet minuta „crne“ medijske slave za Branislava Uskokovića brzo je prošlo i slučaj je bio zaboravljen, kao i kuće, stanovi, poslovi i poslovni prostori.
Danas, gotovo godinu i po dana docnije kada je optužnica podignuta, advokat Nebojša Pavlović, zastupnik Branislava Uskokovića, u razgovoru za „Vreme“ kaže da se njegov klijent trenutno nalazi u Parizu, u stanu svoje najmlađe ćerke Jelene (27) i da će doći nazad u Beograd. „Opis dela u optužnici ne odgovara činjeničnom stanju“, stav je branioca Pavlovića. On kaže da je, na neki način, Uskoković žrtva medijske kampanje koja se protiv njega vodila, kao i ljudi iz Sindikata koji su se ostrvili i na njega i na tužilaštvo. Prema njegovim rečima, Uskoković je otišao iz zemlje jer je ozlojeđen na sudske organe koji su valjda podlegli pritisku javnosti i nekih ljudi iz politike koji štite one koji zaista uzimaju velike pare od Elektrodistribucije. On priznaje da je čudno imati toliko nekretnina u vlasništvu, ali naglašava da su Uskokovićevi zetovi bogati ljudi koji su u inostranstvu zaradili novac i ovde ga investirali. Pavlović pominje sumu od nekoliko miliona maraka. S druge strane, tržišna vrednost samo nekih vila koje glase na porodicu Uskoković, poput onih u Petrogradskoj, Topolskoj, Božidara Adžije i Kičevskoj ulici, verovatno prevazilazi pomenutu svotu. Za deset godina na čelu EDB-a, prema podacima iz dokumentacije ovog preduzeća, ukupna primanja Uskoković Branislava ne prelaze 50.000 evra. Prema predviđanjima advokata Pavlovića, suđenje bi trebalo da počne na jesen i on veruje da će sudija Cvijović iz Četvrtog opštinskog suda tražiti dodatnu istragu jer ona, prema Pavloviću, nije sprovedena kako valja.
Čitav slučaj je konačno dospeo do suda i naredni dani će pokazati ko je sve i na koje načine uzimao novac iz kase EDB-a. Branilac Branislava Uskokovića tvrdi da tu ima još nekih ljudi koji su se još više okoristili od optuženog i da će se sve to videti na suđenju. Opet, Uskoković boravi u Parizu dok je u zemlji za njim raspisana poternica. Pavlović ne veruje da će biti stavljen na poternicu Interpola jer „nije optužen za delo za koje se ide na Interpolovu listu traženih ljudi“. Činjenica da Uskoković baštini toliko nekretnina sa svojom porodicom biće predmet istrage poreskih organa, jer se država neće baviti poreklom imovine. Advokat Pavlović smatra da će se na suđenju sve pokazati i da njegov klijent u regularnim uslovima ne može biti optužen jer je, kako tvrdi „sve to tanko“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!