U dokumentu u koji je "Vreme" imalo uvid stoji da je Obaveštajna uprava RDB-a sačinila spisak od 170 najuspešnijih direktora društvenih i privatnih firmi u SR Jugoslaviji koje raspolažu najvećim kapitalom: "Cilj je da se preko ovih direktora – milom ili silom obezbede sredstva za finansiranje specijalne jedinice (JSO) i njihovih specijalnih operacija"
SRCE TAME: Baza JSO-a u Kuli; snimci sa proslave Jedinice 4. maja 1997. (gore)
Prilikom oružane pobune u novembru 2001, pripadnici Jedinice za specijalne operacije blokirali su autoput nakinđureni uniformama, maskama, dugim i kratkim oružjem, hamerima… Stigli su iz svog centra u Kuli. Kako im je tada bilo od interesa da se prikažu kao „patriote“ i „div junaci“, novinari su imali priliku da budu uvedeni u deo njihovih prostorija. Na očevice je spomen-soba sa mapom ratnog puta Jedinice, zaplenjenim oružjem i fotografijama palih pripadnika ostavila najjači utisak: opisali su je kao mešavinu mauzoleja i stanice Gestapoa. Šira javnost je tada prvi put zavirila u poslove JSO-a i njenog centra u Kuli.
Šta se, međutim, znalo od ranije – onaj, naravno, ko Treba Da Zna? „Vreme“ je bilo u prilici da ostvari uvid u nekoliko relevantnih dokumenata iz 1996. i 1997. koji se bave smeštanjem Jedinice (u to vreme pod nazivom Jedinica za antiteroristička dejstva – JATD) u bazu u Kuli – do tada derutni prihvatni centar za izbeglice.
FORMIRANjE: U prvom od dokumenata u kome se govori o osnivanju JSO-a kaže se da njeno jezgro predstavlja specijalna jedinica Resora Državne bezbednosti „Vukovi“, koja je pod neposrednom komandom Franka Simatovića Frenkija, načelnika obaveštajne uprave RDB-a.
„Ova jedinica bila je angažovana od početka rata na prostorima RSK i RS. U njoj se nalazi i jedan broj vrlo problematičnih lica, ubica, pljačkaša i sklonih terorizmu.“
STRANAČKA LEGITIMACIJA „OVLAŠĆENJE: Imalac ove legitimacije ovlašćen je da u slučajevima predviđenim zakonom legitimiše građanina i da ga privede nadležnom organu, da uđe u tuđi stan i druge prostorije, da se zadrži u njima i da izvrši pretresanje bez naredbe nadležnog organa, da nosi vatreno oružje i da ga upotrebi, da se služi tuđim saobraćajnim sredstvom i sredstvom veze radi hvatanja izvršioca krivičnog dela“
Dalje se navodi da je 4. maja 1996. na smotri u Kuli, kojoj je prisustvovao rukovodeći kadar RDB-a i MUP-a, JSO zvanično dobio svoj naziv. Predviđa se da bude opremljena po svim principima vojne organizacije: „Biće obuhvaćena sva tri vida, kao i VJ, i pojedini rodovi (KOV – pešadija, artiljerija, veza, padobranci, alpinisti, RV i PVO – avio i helikopterska eskadrila, RM – ronilačka jedinica i službe – sanitetska, tehnička služba). U toku je izbor modela uniformi (zimska i letnja). Opredelili su se da osnovni model bude uniforma RM. Planiraju nabavku 1000 komada ovih uniformi. Paralelno s tim naručena je izrada dugmadi za uniforme (6000) komada i šapke (2000 komada), kopče za ešarpu po istom modelu kao i VJ; amblem „vuk“ za šapku (1000 komada) i oznake činova na reverima i rukavima (pešadiju – 1000 komada, artiljerija 500, veza 100, padobranci – 100, vazduhoplovci – 200, ronioci – 100, alpinisti 100, tehnička služba 300 i sanitetska služba – 60).“
Procena je, stoji u ovom dokumentu, da je za izradu uniformi i oznaka potrebno oko 500.000 DEM, ali da pare nisu nikakav problem i da će sve biti plaćeno u gotovom – bez poreza.
POREKLOIFINANSIRANjE: U drugom dokumentu u koji je „Vreme“ imalo uvid navodi se da je od početka rata 1991. bio angažovan „jedan broj paravojnih jedinica koje su bile (i ostale) na neposrednoj vezi RDB-a i MUP-a Srbije ili su bile angažovane pod maskom specijalnih jedinica RDB-a odnosno MUP-a. To se posebno odnosi na SDG Željka Ražnatovića Arkana (o ovlašćenjima ovih ljudi vidi okvir „Legitimacija“ jednog pripadnika Stranke srpskog jedinstva), spec. jedinicu MUP-a pod komandom samozvanog pukovnika Vasilija Mijovića, spec. jedinica „Crvene beretke“ pod komandom Žike Ivanovića, zv. Crnogorac, paravojna jedinica Medić Slobodana, zv. Boca. Sve navedene jedinice su sa kompletnim naoružanjem i opremom (vozila, intendantska oprema i sl.) prebačene na teritoriju R.Srbije ili je ta akcija u toku“.
Dalje se navodi da ove jedinice neće ući kompletno u sastav JSO-a, već da će pojedinci iz njih biti angažovani po drugim „specijalnim zadacima“ – uterivanje dugova, pljačka, šverc, likvidacije nepoželjnih svedoka i slično: „U prilog tome je i činjenica da je sastav ovih jedinica najvećim delom na okupu i da su već ugrađeni u „biznis“, razne privatne agencije (za obezbeđenje, detektivske agencije, telohranitelji i slično). Kao bitno, istaknuto je da je reč o „profesionalnim ubicama, teroristima, legionarima okorelim u zločinima i da su spremni za novac za izvršenje i najokorelijih terorističkih akcija. U prilog tome ističe se činjenica većeg broja nerazjašnjenih ubistava kao rezultat međusobnih obračuna mafije i neizmirenih dugova po osnovu „biznisa““. Kao jedan od pojedinaca označenih da deluje iz „ilegale“ – a u ovom kontekstu – imenovan je i Zvezdan Jovanović.
U trećem dokumentu u koji je „Vreme“ imalo uvid stoji da je Obaveštajna uprava RDB-a sačinila spisak od 170 najuspešnijih direktora društvenih i privatnih firmi u SR Jugoslaviji koje raspolažu najvećim kapitalom: „Cilj je da se preko ovih direktora – milom ili silom obezbede sredstva za finansiranje specijalne jedinice (JSO) i njihovih specijalnih operacija“.
Centri RDB-a bili su zaduženi da na svojoj teritoriji „pokrivaju“, „prate i brinu“ o uspešnim firmama i rukovodećem kadru. Predviđeno je da se firmama koje budu dobrovoljno izdvajale novac za finansiranje navedenih aktivnosti uruče posebne pismene pohvale“.
U ovom dokumentu dalje stoji da je pod pokroviteljstvom vrha RDB-a,
Jovice Stanišića i Franka Simatovića i uz logističku pomoć tadašnjeg direktora Carine Mihalja Kertesa „zaokružen proces međusobnog povezivanja mafije, ratnih profitera, nokomponovanih „biznismena“ i klasičnih kriminalaca od većeg „ugleda““. Kao „biznisi“ označeni su šverc droge, iznošenje deviza iz zemlje itd.
BODEŽIIPLAKETE: Konačno, sledi četvrti dokument u koji je „Vreme“ imalo uvid pod naslovom „Dodela priznanja zaslužnim iz MUP-a i RDB-a R. Srbije i drugih struktura (4. maj i 13. maj 1996. godine)“.
Po odluci rukovodstva RDB-a i MUP-a Srbije u povodu 4. maja o.g. (polaganje venca u Centru u Kuli na spomenik Radoslavu Kostiću, poginulom pripadniku (funkcioneru) RDB i specijalnih jedinica, poginuo u AP ZB (Autonomna pokrajina Zapadana Bosna Fikreta Abdića – op. red.) i 13. maja o.g. Dana organa i službi bezbednosti dodeljena su različita priznanja ili će biti uručena i to: specijalni bodeži u hrastovoj kutiji za hrabrost (6 lica) i za zasluge (7) lica – spisak broj 1.
– Plakete i spomen znak (znak JSO „Vukovi“) – oko 90 pripadnika – spiskovi broj 2 i 3.
– Posebno urađene velike plakete za zasluge i luksuzno izrađeni bodeži (posrebrena i pozlaćena drška, zlatni prored u dršci) – 12 lica. Uručena je samo jedna plaketa i bodež predsedniku R. Srbije, povodom 13. maja o.g., pripremljeno za još 4 lica – po spisku broj 4.
Tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević – iz nekog razloga – nije se 1996. pojavio u Kuli. Kako je izgledalo sledeće godine, videlo se na snimcima koji su emitovani na njegovom suđenju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!