Pozorište
Mart je mesec za pozorišne premijere
Smatra se da je interesovanje za pozorište najveće u martu. Na primer u utorak, samo u jednom danu, biće dve premijere, prošle nedelje ih je samo u Beogradu bilo tri od kojih dve opet u istom danu…
Anahrona stvarnost
Atelje 212; režija: Ljubomir Draškić; uloge: Petar Kralj, Tanja Bošković, Aljoša Vučković…
Molijerov komad Građanin plemić pripada jednom neobičnom, danas gotovo nepoznatom, a u 17. veku veoma popularnom žanru – komediji–baletu (comédie-ballet). Kao što može da se pretpostavi, glavna odlika ovog žanra nalazi se u tome što su radnju prekidali kraći baletski divertismani; njihova uloga bila je prevashodno dekorativna i oni su, kao takvi, zadovoljavali ukus aristokratije koja je bila naklonjena ležernoj, neobaveznoj i spektakularnoj zabavi.
Bilo je potrebno napraviti ovo kratko podsećanje na školsko određenje komedije-baleta zato što se čini da je u predstavi Građanin plemić Ateljea 212, reditelj Ljubomir Draškić upravo želeo da ispita scenske mogućnosti ovog specifičnog žanra. Rad na žanru ogledao se, osim u komponovanju razvijenih muzičko-plesnih deonica (muzika Zorana Obrenovića i koreografija Anđelije Todorović), i u konceptu glumačke igre u kojoj se dosledno insistiralo na veoma stilizovanim rešenjima. Ova stilizacija se ogledala u geometrijski svedenom mizanscenu (recimo, u sceni susreta Kovijela i Kleonta s njihovim draganama, Lusilom i Nikolijom), fizički naglašenoj igri s puno gegova (padanje, prevrtanje, pijano posrtanje, nevešti nakloni) i svojevrsnom „ospoljavanju“ nekih unutrašnjih stanja. Ova poslednja odlika mogla bi da deluje kao oblik one vrlo problematične, „pokazivačke“ glume da nije bila opravdana konceptom naglašene persiflaže u kojoj likovi kao da postaju marionete.
Sve uloge u predstavi bile su postavljene u ovakvim žanrovsko-stilskim okvirima, a njihov efekat je varirao u zavisnosti od scenske veštine, ležernosti i šarma svakog pojedinačnog glumca. Spomenute osobine bile su najzastupljenije u igri Petra Kralja koji je tumačio glavnog junaka, pokondirenog i lakovernog građanina Žurdena.
Međutim, ovo spominjanje karakternih (ili tipskih) odlika dramskog lika upućuje nas na jednu specifičnost predstave Građanin plemić Ateljea 212; u njoj, naime, nema nikakve dramske izoštrenosti, likovi se svode na krajnje ovlašne i uopštene skice, a središnja tema komada – pokondirenost građanstva koje želi da se uzdigne do aristokratskih atributa – gubi se u scenskom preispitivanju formalnih odlika jednog neobičnog žanra. Čak i ako u potpunosti prihvatimo taj rediteljev naglašeno „formalistički“ koncept, ostaje činjenica da Molijerov komad nudi, u svojim žanrovskim okvirima, galeriju zanimljivih komičkih tipova: pored pokondirenog građanina, tu su i lukave koristoljubive aristokrate, uobraženi poznavaoci raznih veština, pametna, odlučna i energična subreta, itd. Ovi dramski potencijali u predstavi nisu dovoljno iskorišćeni.
Scenografija Vladislava Lalickog sa zidom u ogledalima u kojima se ogleda publika možda bi mogla da se protumači kao rediteljev „modernizatorski“ zahvat, kao njegov stav da je tema pokondirenosti večna, da se ona odnosi i na sadašnje (malo)građane koji se nalaze i među pozorišnim gledoacima. Međutim, sve i da je ovo tumačenje tačno, sve i da zanemarimo uopštenost ovakvog stava, ostaje činjenica da dotično rediteljsko-scenografsko rešenje nema nikakvo uporište u scenskoj akciji; naprotiv, scenskom akcijom dominira samo želja da se stvori komički efekat koji će zabaviti publiku.
Zabavljačke tendencije su sasvim legitimne, pogotovu ako se u njima ne prepoznaje podilaženje najjeftinijem estradnom ukusu. U predstavi Građanin plemić Ateljea 212 se, sasvim sigurno, ne oseća taj estradni ukus, ali se zato oseća nešto drugo – izrazita umetnička anahronost. Nju posebno potencira činjenica da predstava nije izvedena u nekom muzičkom pozorištu, već u teatru koji je oduvek razvijao savremeni dramski i pozorišni izraz. Iako se može imati razumevanja za repertoarski potez, kojim se na veliku scenu ovog pozorišta vraćaju poznati reditelj i glumci (Tatjana Bošković i Aljoša Vučković) koje dugo nismo imali prilike da gledamo, ipak ostaje utisak da ovakvi umetnički kompromisi ne potiru problem repertoarske dezorijentacije Ateljea 212 – naprotiv.
Smatra se da je interesovanje za pozorište najveće u martu. Na primer u utorak, samo u jednom danu, biće dve premijere, prošle nedelje ih je samo u Beogradu bilo tri od kojih dve opet u istom danu…
Rešeni su svi imovinsko-pravni odnosi, završen je tender, izabran je izvođač radova, a pre nedelju dana je sve postalo pravosnažno jer je potpisan ugovor sa izvođačem, rekla je danas Maša Mihailović direktorka pozorišta „Boška Buhe“ koje devet godina čeka da počne rekonstrukcija zgrade
Rimski vodovod, grobnice i sarkofazi sa lokaliteta „Antički Singidunum“ su upakovani i sklonjeni na sigurno, da sačekaju završetak gradnje podzemne garaže u Vlajkovićevoj ulici, kako bi bili postavljeni u arheo-park
Jugoslovenska kinoteka obeležava dolazeći stoti rođendan Miodraga Petrovića Čkalje izložbom o njegovim ulogama i radio i televizijskim emisijama zbog kojih su ulice ostajale prazne
Tokom najnovijeg gostovanja u Beogradu, veliki reditelj, koreograf i vizuelni umetnik promovisaće knjigu za koju kaže da je samo priručnik ne i metod. Knjigu je objavio Institut za umetničku igru, čijim će studentima Fabr biti gostujući profesor
Intervju: Sead Spahović, advokat
Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve