Svako malo, aproksimativno na šest meseci, pripadnici SFOR-a i međunarodne policije izvedu taktičko-pokaznu vežbu hvatanja dr Karadžića. Dosadašnja nastojanja su se pokazala kao neuspešna, pa se pristupilo novoj taktici: prekidanju finansijskih kanala koji omogućuju pristojan život ovom beguncu
KARADŽIĆ: Negde sa telohraniteljima
„Nikada ga neće naći jer je Radovan već ušao u gusle“ poentirao je onomad na jednoj beogradskoj televizili beogradski slikar i boem Momo Kapor kazujući o svom ratnom i literarnom drugu Radovanu Karadžiću. Gde se krije, ko ga čuva i ko finansira egzil ovog haškog optuženika i dalje je misterija kojom se očevidno bave samo istražni organi „međunarodne zajednice“ stacionirani u susednoj BiH. Svako malo, aproksimativno na šest meseci, pripadnici SFOR-a i međunarodne policije izvedu taktičko-pokaznu vežbu hvatanja dr Karadžića. Dosadašnja nastojanja su se pokazala kao neuspešna, pa se pristupilo novoj taktici. Vođeni pretpostavkom da neko iz same BiH finansira dugogodišnji egzil pomenutog neuropsihijatra i pesnika, međunarodni organi su, pod vođstvom visokog predstavnika međunarodne zajednice Pedija Ešdauna, proteklog vikenda munjevitom akcijom upali u prostorije svih važnijih institucija Republike Srpske. Sve pod firmom „razbijanja mreže pružanja finansijske podrške Radovanu Karadžiću“ međunarodne vojne snage su izvršile helikopterski desant na Pale u cilju prikupljanja kompromitujuće dokumentacije protiv predsednika opštine Srpsko Sarajevo Milovana Bijelice. Pretpostavlja se da ovaj preduzetnik i prvak SDS-a krši norme Dejtonskog sporazuma time što pruža materijalnu potporu plandovanju Radovana Karadžića koji je pred Haškim tribunalom optužen za ratne zločine. U isto vreme talasalo se i u zgradi Narodne skupštine RS u Banjaluci kao i u zgradi Generalštaba Vojske RS smeštenoj u kasarni „Vrbas“, opština Banja Luka.
Pre toga je Ešdaun doneo ukaz kojim se zamrzavaju računi pretpostavljnih „Karadžićevih jataka“, preduzetnika Momčila Mandića i Milovana Bijelice, kao i firme Manko oil i Privredne banke RS. „Oni su stavljeni pod finansijski karantin“, saopštio je visoki predstavnik i zatražio od zemalja u regionu da se pridruže ovoj akciji time što će obustaviti poslovnu saradnju sa ovim „privrednim subjektima“. Bijelica je ukazom visokog predstavnika smenjen sa položaja Opštinskog vijeća Srpskog Sarajeva i do daljnjeg mu je zabranjeno vršenje bilo kakvih javnih funkcija. Takođe, Mandić i Bijelica kao i pomenuti „privredni subjekti“ stavljeni su pod predsednički nalog od strane SAD, što znači da neće moći da vrše transakcije koje bi mogle da uključe bilo kakvu instituciju iz SAD. Slične su mere onomad bile preduzete protiv brojnih preduzetnika i političara iz Srbije u doba vladavine „nenarodnog režima“ Slobodana Miloševića, ali za sada niko nije trpeo krivične posledice niti mu je poništen neki račun otvoren u inostranstvu.
U trenutku kada haška tužiteljica Karla del Ponte saopštava da se Radovan Karadžić krije u manastiru Ostrog, a demanti dolaze sa najviših političko-policijskih pozicija u Crnoj Gori, Ešdaun obrazlaže akciju na terenu jednostavnom željom da se problemu dolaska do optuženog pristupi na nov način: „Smatram da će preduzimanje ovih mera otežati Karadžiću, kako da se krije tako i da beži. Ove mere predstavljaju i upozorenje ostalima koji pomažu Karadžiću da izbegne hapšenje“, prenelo je sarajevsko „Oslobođenje“. Akcija sprovedena u Republici Srpskoj trebalo bi da znači novi početak u cilju definitivnog izvođenja Radovana Karadžića pred lice pravde.
Oglasili su se i osumnjičeni Mandić i Bijelica. Obojica demantuju bilo kakvu umešanost u poslove finansiranja egzila Radovana Karadžića. Kako prenose banjalučke „Nezavisne novine“, Mandić je rezignirano poručio da su njegove simpatije na strani ratnog vođe bosanskih Srba i dodao: „Američka administracija bi trebalo da proveri što sumnjaju u mene i da me ostave na miru.“ Bijelica tvrdi da sa čitavom situacijom nema nikakve veze, da nema nikakvu firmu, da sve što je radio podleže sudu javnosti i da se sa Radovanom nije sreo od 1998. godine kada se ovaj „povukao u ilegalu“. Kako kaže, za njega su dosadašnje akcije međunarodnih snaga, izvođene po Romaniji, Ozrenu i Ćelebićima, samo dovele do toga da se „međunarodne institucije brukaju“.
Momčilo Mandić je inače vlasnik Privredne banke Sarajevo, sponzora beogradskog rukometnog kluba Partizan, a u njegovom vlasništvu se nalazi i poznata benzinska pumpa u Beogradu – Dejton. Za Pedija Ešdauna oni nisu nikakvi „javni radnici i preduzetnici“ već je „Bijelica Karadžićev glasnik u spoljnom svetu, a Mandić dobro poznati ratni profiter“.
Sarajevski mediji čitav događaj odobravaju i skreću pažnju da je trebalo i ranije raditi u tom pravcu, naročito kada se ima u vidu da je počelo i razotkrivanje mahinacija u poslovanju brojnih bosanskohercegovačkih elektroprivreda. Sedam i kusur godina posle Dejtonskog sporazuma koji je Bosni doneo jednu vrstu „mirnog stanja“ situacija se u pravcu sređivanja pomera nesigurnim i malim koracima. S druge strane, sagovornik „Vremena“ iz Banjaluke kaže da niko nije posebno obratio pažnju na ono što se dogodilo i da slične akcije „međunarodnih snaga“ odavno, još od smene demokratski izabranog predsednika RS Nikole Poplašena, nisu stvar koja bi poremetila život običnih ljudi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.