Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kablovska televizija dovela Irak u Loznicu, pa se sad gledaju govori i muzika. Mnogo interesantno, i mnogo veliko interesovanje, kaže gazda kablovske, zato što smo mnogo slični, muzika ista, samo što oni pevaju na arapskom, i imaju brkove, a Jana i Ćana na srpskom, i bez brkova
Poznato je koliko kriza sa Irakom opterećuje svet, napašće Amerika, neće, milioni protivnika rata protestuju u svetskim prestonicama. Naša državna zajednica, odnosno narod njezin, nešto se ne ističe u tim aktivnostima – valjda se to umorilo kad se protest protiv svetskih moćnika praktikovao iz sopstvenih razloga. Ali ima doprinosa, nešto sofisticiranijeg, ali, ima, slobodni srpski mediji javili da slobodni građani slobodne Loznice sve u šesnes’, pa preko kablovske televizije, gledaju irački program. Ajd’ na temu, šta ćeš, takav pos’o…
Krenusmo ka Drini, jerbo je Loznica na toj našoj kičmi. Već od Valjeva na delu ovaj naš patriotizam, vozač autobusa odvrnuo radio, pa ga samo lomi po krivinama: Srbin truli poruku vam šalje / ne možete vi ovako dalje. Videćete glave sijede / čija majka crnu vunu prede… To ne odujima: Ide mečka preko Trebevića / ona vozi Rašu Karadžića. Radovane, vrati nam se vrati / ne zna niko ko ti upravljati… Nije kaseta, objašnjava vozač, Radio „Čava“ Osečina, pa ga doda: Onaj sjebo što je trebo / tako mu se dalo. A ovi će razjebati sve što je ostalo…
PLAN RAZVOJA: Eto Loznice, centar, ‘ladno, sunce i vetar, čudo koliko je ljudi na ulicama, na svakom koraku zuji, d’vize, d’vize… ima i veeliki bilbord, ČISTI RAČUNI Nove demokratije, koja se već potpisuje kao Liberali Srbije, ono, zašto nemate stan kad ste ga platili. Naiđemo i na kolegu, dopisnika slobodnih srpskih novina, ne zna za iračku televiziju, pis’o, ali kratko, jasno, takav mu stil. Kažu njemu ozgo, iz redakcije, ošini to, raspiši, ali ne, zna on, samo koncizno, šta ima da zamara čitaoce… Reč po reč, ajd’ i o opštoj situaciji. Na vlasti DOS, socijalisti se uplašili pa prepustili većinu. Predsednik opštine demokrata, opštinske vlade socijaldemokrata Vuka Obradovića, i to ima, vladaju ko jedan. „Viskoza“, gigant je to bio, ne radi, bila akcija rušenja bespravno podignutih objekata, izbrojali šest hiljada srušili tri, tri komada. Katastrofa. Jeste, opština kupila opremu za televiziju, sad se emituju…
Ali ajde da se primaknemo temi. Tržni centar „Drina“, peti sprat, prostorije Kablovske televizuje Loznice, skraćeno KTL, tako nam reče vlasnik Milan Popović. Nađosmo na vratima „KTL“, iza vrata omanja dužna prostorija, dva stola, nekoliko stolica, plastično lonče za kafu, na zidu neki grafički crteži, reklo bi se plan razvoja mreže kablovske televizije. Vlasnik u četrdesetim, ali moderno podašišan, na raspolaganju. Sedi ispod planova razvoja, za slikanje obuče jaknu, saradnica mu predloži da ispred sebe stavi materijale, on odbi. Krenuli baš prvog maja prošle godine, korisnika mnogo, koliko, baš jako mnogo. Iračane uveo pre dvadesetak dana, dosta interesantno za dosta ljudi, kako zna, ima informacije sa terena. Ljude interesuju zbivanja u Iraku, to im blisko, i mi smo kroz to prošli. Kod kafe nas prekide stariji Lozničanin, ima problem, slika mu treperi, pa nestane, televizor samo nešto mumla, Popović ga uverava da je to do televizora, što kod njega ne mumla. Pitamo ima li on neki studio, tehniku, televizore, gde bi mogli da vidimo ono o čemu pričamo, kako da nema, ima mnogo jaku tehniku, ali sve je to u centrali, pa da pođemo, ne možemo, ključ kod tehničara a tehnika mu je prva liga.
IMAJU DžAMIJE I OSTALO: I on je u problemima, seli se sprat niže, u uslovnije prostorije, tu možemo da obavimo sledeći intervju. Uto uđe jedan krupan, Bosanac, pita se familijarno sa gazdom. Ovaj nastavlja, trenutno ima 28, do leta će imati 50 kanala, ovih dana, da bi dobili na kvalitetu slike, počinju da razvlače optičke kablove, TV Istanbul će on ovde da pusti. Šta još da kaže, interesovanje veliko, baš veliko, ima ih koji su protiv, ali su ljudi uglavnom za. Šta je još interesantno, poprilično se gleda iračka muzika, valjda što je to isto, dosta su nam bliski, jedina razlika što njihovi pevaju na arapskom, a Stoja, Jana i Ćana na srpskom, razlika je i što im svi pevači imaju brkove, inače, sve isto. Šteta što zbog ove situacije ne puštaju filmove, a imaju mnogo lepe filmove, sad se sve svodi na govore i muziku. Tu Bosanac upade sa pitanjem da li imaju mitinge na mostovima, Popović preču, najvažnije je da se gleda, ako hoće crnce, pustiće im crnce, iza ponoći redovno pušta porno filmove, u što se to gleda… Ima on i drugih aktivnosti, eto krajem meseca organizuje modnu reviju, bira mis, poziv otvoren.
Da vidimo šta kaže narod. Prilazimo trojici, jedan sa kapom ima kablovsku. Kako izvadismo diktafon, jok, ma anonimno, kak’i anonimno, da izgubi pos’o, drugi ga odobrovoljava, ovaj se nećka, ima Zagreb jedan, a Irak, ima, ništa ne razume, pa nije na našem jeziku, samo nešto pričaju, imaju džamije i ostalo, muziku nije vat’o. Onaj što ga hrabrio nema kablovsku, skupo, sto maraka i 190 dinara mesčna pretplata, otkud mu, tropa, svi propali, vidimo li koliko je ljudi na ulici. Ajd’ dalje, gde naći televizor, gde naći gledaoce. Kafana ima, kafića ima, bifea ima, televizora kad ima, ne rade. Setimo se prijatelja, posetimo, ima kablovsku, prebacuje na Iračku televiziju, crnokosa spikerka nešto čita, sa ‘artije, ko da je vest baš pristigla u studio. Onda bi i pesma, jedan brka zurli, reklo bi se, po spotu, po scenama, neku ljubavnu. Sloba pomaže, ima i informativni program, skupovi sa velikim Sadamovim slikama, koliko velikim, mnogo velikim, neko govori, ne vidi se ko, a kamera ide po masi i slikama…
Eto, svemu dođe kraj. Autobuska stanica, baš moderna, dva nivoa, sve poslovni prostor, bife Putnik, kafe Aleksandar, bife Fontana, STR Šile, bife VŽ, SUR Skala, kafe Montenegro, bife Valentino, bife Zorin, kafe Knjaz, SUR Sale, kafe Turist, SUR Lola, SUR Šampion, svuda Pink, nigde Sadama, iz svakog SUR-a (samostalna ugostiteljska radnja) zurli neka cura, Stoja li je, Jana li je, neka Ćana jeste.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve