Kad je glumac, govoreći reči prvog srpskog popečitelja policije Jakova Nenadovića rekao, "Od prvog dana moradoh se posvetiti izmeni pandurske službe, jer su izmene cele države to od mene iskale", Karić nije bio u dilemi da, dok Jakova sluša, u Dušana treba da gleda
Tačno 20. januara, na Jovanjdan, kada je Srbija, daleke 1811, dobila prvog popečitelja vnutrenih dela, obeležen je Dan ministarstva unutrašnjih poslova. Šta reći, ministar Dušan Mihajlović novogodišnje, u poruci pripadnicima službe, rek’o, ostvarene su pozitivne tendencije, značajan napredak na poboljšanju javne bezbednosti i približavanju policije građanima, broj otkrivenih krivičnih dela privrednog kriminala u porastu, broj žrtava nasilja, a posebno žrtava saobraćajnih udesa u padu. Jošte, policija depolitizovana, modernija i organizovanija.
Najmodernija policijska stanica u Srbiji
Najbolji primer novih tendencija, treba li reći evropskih, pruža jedan od najboljih sekretarijata u Srbiji, treba li ponoviti, valjevski. Izvanredan u osnovnim, još izvanredniji u vannastavnim aktivnostima. Policijske novine, hor policajaca, policajci na biciklima, sutra na konjima, i šta još ne, samo su deo aktivnosti koje su u službi približavanja policije građanima. Takve, pa aktivnosti, kulminirale su događajima upriličenim povodom otvaranja nove zgrade sekretarijata. Sve pod geslom Nedajdatepobedizlo, negopobedizlodobrim, pa u organizaciji policije bio koncert Stefana Milenkovića, gostovala Jugoslovenska kinoteka, bila i pozorišna predstava. Sve bilo izvanredno i najizvanrednije, jedino neko, zna se ko, tendenciozno napisao da su se Valjevci obrukali na koncertu: na sceni kvarcna peć, publika ustala pre bisa… Ali i to prevaziđeno, mama Stefanova po imenu Lidija javno rekla da će joj koncert ostati u najdužem sećanju i uspomeni, istina, privatno se, zna se kome, poverila da nije doživela veći blam.
SLIKAPEJZAŽA: Ali, da se vratimo temi, pa novoj zgradi policije. Otvaranje zakazano za 18. januar, na Krstovdan, ali Crkva rekla da nije zgodno, pa datum pomeren na 19, dan pred Dan policije. Nekoliko dana pre Dana policije novu zgradu lično osveštao vladika Lavrentije, poručio da ovo mesto bude mesto koje će doneti mir i spokojstvo. Načelnik policije pukovnik Milan Janković odgovorio i na dobijenu ikonu uzvratio, da se poslužimo nadahnutom lokalnom TV poslenicom, slikom pejzaža.
Dušan Mihajlović ispred počasnog stroja policajaca na biciklama
Ajmo pravo na temu. Bogojavljenje,19. januar. Zgrada i izdaleka veelika, priđeš, na zaštitnoj ogradi plakati sa programom proslave, orkestar policije, hor policije, to na bini, velika policijska značka od stiropora, veliki transparent „Otvorena vrata“, veliko ozvučenje, prema ulazu veliki na sivo itison, vežba se koračnica, Policijaslužinarodu, policijabranislobodu… Šta reći, zgrada velika, mešavina stilova i materijala, mermer, metal, staklo, belo, žuto, sivo… Levo od ulaza red policijskih automobila, sve sam fijat, pežo, micubiši.
Pristižu funkcioneri, gosti, saradnici, policajci ih raspoređuju. Eto i slikara sa Uba, novodemokrata, nosi dve slike, koje, Valjeva. Uto kolona policije, marševskim korakom, prvo uniformisana lica, muški sa šapkama, ženski sa šeširićima, pa policajci u civilu, pa policajci u trenerkama, pa policajci džudisti, pa policajci ronioci, pa policajci, i policajke, biciklisti. Pade komanda, mirno, nadesno ravnajs. To nastavi da pristiže, lično načelnik kriminalističke policije Ranđelović imena Srbislav, lično general sa žutom pločicom Simić. Pojavi se i lično vladika Lavrentije u društvu svoga đakona u zift ofarbanog, do njega lično novodemokrata Siniša Mitrović, zamenik šefa poslaničkog kluba DOS-a u republičkoj skupštini.
Hor i orkestar odoše pa se vratiše, jedan policajac efikasno delova u pravcu crnog i žutog kučeta, kad eto ti lično ministra Mihajlovića, pa iz Brankovine, gde je položio venac prvom srpskom popečitelju policije Jakovu Nenadoviću. Ministar krenu pored stroja policije, sve do biciklista, pa se vrati, stade po sredini stroja, Gospodopolicajciistarešine, zdravo, zdravo. Pade komanda, mirno, na mestu voljno, ministar se pozdravi sa načelnikom valjevske policije Jankovićem, koji je zamrzao svoje novodemokratsko članstvo. U pratnji načelnika, i generala Sretena bez žute pločice Lukića, ministar krenu prema vladici Lavrentiju, upita se, redno. Krenu orkestar, krenu hor valjevske policije, Policijaslužinarodu, policijabranislobodu, horovođistkinja pristojna, za gledati, novodemokratkinja u uniformi policije sa tri zvezdice, Putempravde, putemmira, plavačeta, plavačetamaršira.
PRVAPLATA: Prisutni stali naspram događaja, eno, baš nekako blizu ministra, prvo Bogoljub Karić, do njega predsednik Komercijalne banke Ljubomir Mihailović. Bogoljub stao u stav mirno, temeljan, dolamica, kragna opšivena krznom, brkovi, kosa nekako previše smeđa. Istupi glumac – ovo će ispasti tendeciozno, i on novodemokrata – u uniformi ustanika, pa stade da govori monolog Jakova Nenadovića. Poštosam1811. potpisaozakletvuKarađorđiju, takoizvaničnobudempostavljenzaministravnutrenihdela. ValjevskunahijupredamsinusvomeJevremu, ajasafamilijomodemuBeograd. Odprvogadana, primivšimnogobrojneposloveidužnosti, moradohsesavposvetitiizmenipandurskeslužbe, jersuizmeneceledržavetoodmeneiskale. Šta je ovo, prošlost, sadašnjost, osmo čulo, Jakova slušaš, u Dušana gledaš. Još kad se ču, Svesamčiniozaraddvestvari, zaradinteresanarodamogizaradinteresazemljemojeSrbije, znalo se da je to kraj, poenta. Pa normalno da bi aplauz, Bogoljub aplaudira i gleda u Dušana, njemu sve jasno. Pa normalno da je hor otpevao OjSrbijomilamati.
Onda se desi voditeljica, inače profesionalni spiker, u komplet policijskoj uniformi plus šeširić, reče o Nenadovićima, da je bivša zgrada srušena u NATO bombardovanju, da je temeljac za novu zgradu položen 7. maja 2000, ne reče da ga položi pokojni Vlajko Stojiljković. Reče i da je projekat nove zgrade bez luksuza i ekskluzive, u konvencionalnom stilu na neki način, da se svi raduju što su tu ministar Mihajlović, zamenik Milić, pomoćnik Lukić, pomoćnika još, načelnika, pukovnika, komandanata, a sa nama je i direktor Komercijalne banke Mihailović, dragigostBogoljubKarić, Bracanović iz BIA, savetnik ministra i šef kabineta pukovnik Ivan Đorđević… Vidimo savetnik na korak iza ministra, zelen šešir, zelen kaput, šal malo odudara, ali rukavice, a naročito dugmići i zulufi u odgovarajućoj boji.
Samo što voditeljica pozdravi predstavnike političkih partija i nevladinih organizacija, istupi načelnik policije Janković u civilu i kaputu. Reče se i zamoli ministra da se i on reče. Izađe Dušan Mihajlović, izvadi ‘artiju, pa belu, iz desnog džepa, pročita da ima dosta razloga za zadovoljstvo. Drago mu što je građevina završena, drago mu i što pripada vladi koja je pomogla projekat, i još mu drago što je na čelu ministarstva koje raspolaže kompleksom od 5600 kvadrata. Posebno uzbuđenje mu izaziva činjenica da nova zgrada zamenjuje staru, u kojoj je počeo svoj radni vek i primio prvu platu, od koje je rešio sve svoje egzistencijalne probleme, stan, nameštaj, auto, vikendica. Onda se vrati u prošlost, citira novinara Peru Todorovića, ko ne zna iz prošlog, odnosno pretprošlog veka – drž’ se potpisniče ako misliš da nekad budeš citiran. Naravno, ministar je rekao koju i o dometima službe, manje je kriminala, manje je ubistava, silovanja, nijedno dete nije poginulo dolazeći i odlazeći iz naših škola. Rek’o i o zlu terorizma i pozvao predsednika opštine, koji nije novodemokrata, da zajednički preseku vrpcu.
STVARNOLEPOIODLIČNO: Presekoše i uđoše. Bogoljub prvi čestita, zavedoše goste za prvu krivinu, kad tamo, šalter Komercijalne banke, ministar povika, gde je onaj Mihailović, eto ti Mihailovića. Pa produžiše pored šaltera, kompjutera, službenica, doteraše do zida, pa se vratiše, Ljubomir komentariše, stvarno lepo, Bogoljub podržava, odlično. Popeše se na sprat, stvarno lepo, kaže bankar Ljuba, jeste, slaže se Bogoljub. Popeše se na drugi sprat, pa na još jedan, kancelarije, sve sâm kvalitet, stolice na vrćenje, stolovi sa ulazom u njih, Bogoljub vadi mobilni, displej ko televizor, izlaže svoju filozofiju, sve srpske porodice treba obnoviti, bez toga nema države, mnogo lepo, tera bankar svoje. Kad, eto posluženja, eto pršute, eto pića, prostorija vazdan, na jedna vrata uđeš, na druga izađeš, ima velika sala, ima mala sala, ima domala, ima dovelika.
Vidimo da Bogoljub odlazi, pitamo otkud on, on je ovde kod gospodina Vidoja Vujića, predsednika Udruženja industrijalaca, tu je u delegaciji poslovnih ljudi koja prisustvuje otvaranju ovog lepog objekta, tu je i gospodin Ljuba, jedan od finansijera ove investicije, oni sad idu svojim poslom, na osvećenje Vidojeve fabrike vode. Vratimo se, na najviši sprat, u najveću salu, švedski sto, svega, i sitnih kolača, general Lukić se raspremio, sinula Lukić pločica na desnoj strani. Ministar do zida, do njega jedan novodemokrata, što je u nekoliko nevladinih organizacija, i drugi novodemokrata što upravlja sindikatom Nezavisnost. Vidimo tu su i novodemokrata što je savezni sekretar sporta, kao i novodemokrata što je ministar turizma. Jedan baš bio u poverljivom razgovoru sa ministrom, Rade Petrović, sad u Čikagu, stari istraživač, još dok je Dušan to bio, juče bio kod guvernera Roda Blagojevića, danas kod Dušana, žena mu neće verovati.
Eto i ćevapa, toplih, za njih zaduženo odeljenje iz Vrnjačke Banje, za sitne kolače Beograd, za papričice biće Leskovac, ili pre Vranje, služba celu svečanost pokriva svojim kadrovima. Kad ministar iseče veliku i belu tortu, šef kabineta i pukovnik dozvoli susret sa novinarima. Novinari uzeše da pitaju, ministar da odgovara, o terorizmu, bezbednosti građana, nijedno školsko dete nije izgubilo život idući i vraćajući se iz škole, reče ministar i o Ćuruviji Jovi, Moldavkama, kad ga reporter „Vremena“ upita otkud dragi gospodin Karić, ministar sadržajno odgovori, svaki gost je dobrodošao, te da ovo nije jedina svečanost i jedini događaj u Valjevu.
Tragom odgovora odemo u Petnicu gde je biznismen Vidoje Vujić osveštavo fabriku vode. Osveštavanje obavio lično vladika Lavrentije, prisutni lično Bogoljub, bankar Ljuba, generali policije. Samo što je vladika obavestio da je Vidoje oformio Fond za treće dete, iz koga nagrađuje porodilje, Bogoljub, po sopstvenim rečima, prekršio protokol, mor’o, to je nešto najsvetlije i najveće što je za svojih 49 godina, koje je napunio na Bogojavljenje, video. I čestita i izljubi Vidoja, tri puta i glasno. Pa se poslužiše, pa sa švedskog stola, kakvog, i od ptice mleka, žablji bataci, jastog, kakav jastog, original.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.