Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
"Vi niste zaštitili srpski narod, vi ste okaljali obraz srpskom narodu. Vi ste napravili nesreću hrvatskom, muslimanskom i, na kraju, srpskom narodu". Suština Babićevog svedočenja svodi se na Miloševićev kažiprst u čijem su pravcu, po tvrdnjama ovog svedoka, išle sve najvažnije odluke iz ratnih vremena
Posle višemesečnog pominjanja u pretpretresnim dokumentima Haškog tribunala pod šifrom svedok C-036, zatim desetodnevnog svedočenja pod novim imenom C-061 i maksimalnim merama zaštite, do sada svakako najvažniji insajder na suđenju bivšem predsedniku SRJ Slobodanu Miloševiću rešio je da se najzad vrati svom pravom imenu i prezimenu. Iz sasvim razumljivih razloga, povratak ovog svedoka sopstvenom imenu nije bio praćen i povratkom nekadašnjeg načina razmišljanja koji ga je svojevremeno i promovisao u lidere pobunjenih Srba u Hrvatskoj i učinio jednim od najznačajnijih svedoka na ovom sudskom procesu. Uz to ime svojevremeno je obavezno išla i reputacija „kninskog jastreba“.
Stresavši, dakle, sa sebe šifru C-061, na koju se povremeno saplitao i sam sudija Mej, kao i skremblovan lik i glas s TV ekrana, iza uklonjenog paravana u glavnoj haškoj sudnici jedanaestog dana svedočenja pojavio se Milan Babić, nekadašnji premijer Republike Srpske Krajine. Zapravo, svedok čiji je identitet za malo koga bio tajna i prethodnih deset dana njegovog svedočenja u Hagu.
RAZLOZI: Babić, koji je potencijalno i sam haški optuženik odlučio je (kako je to objasnio u sudnici) da se vrati sopstvenom imenu iz nekoliko razloga – da bi odgovorio na javne optužbe koje mu je upućivao optuženi Milošević, da bi upozorio na pretnje koje su tokom svedočenja upućivane njegovoj porodici, da bi doprineo međunacionalnom pomirenju Srba i Hrvata i, naposletku, zbog činjenice da je besmisleno skrivati se iza šifre C-061 u trenutku kada su pojedini mediji već objavili njegovo ime. Jedne dnevne novine zaista su uz izveštaj sa suđenja objavile i sliku Milana Babića zagrljenog s borcima novoformirane vojne jedinice „Petar Mrkonjić“. A neposredno pre toga u sudnici bilo je pomenuto da je upravo zaštićeni svedok C-061 odlučio da za vreme rata u RSK formira jedinicu pod ovakvim imenom.
Tog poslednjeg dana svedočenja s imenom, likom i glasom, Milan Babić je uglavnom gledao ispred sebe pokušavajući da uzvrati na Miloševićeve poruge kako ga je uvek smatrao „najobičnijom bitangom“ ili „jedinim Tuđmanovim džokerom“. U trenutku kada je obojici isticalo vreme u sudnici, Babić je najzad pogledao prema optuženom, uperio u njega prst i povišenim tonom rekao: „Vi niste zaštitili srpski narod, vi ste okaljali obraz srpskom narodu. Vi ste napravili nesreću hrvatskom, muslimanskom i, na kraju, srpskom narodu“. Suština Babićevog svedočenja svodi se, inače, na jedan drugi prst, zapravo Miloševićev kažiprst u čijem su pravcu, po tvrdnjama ovog svedoka, išle sve najvažnije odluke iz ratnih vremena. Milošević je, svedočio je Babić, naredio „okupaciju“ Hrvatske 1991. godine, zloupotrebio JNA, rasterao hrvatsko stanovništvo van granica države koju je tada pravio, upravljao svim i svačim preko DB-a i svojih ljudi, slao Srbima u Hrvatskoj oružje i novac, da bi ih na kraju ostavio na cedilu. Od svih ovih optužbi Milošević se uglavnom branio podsećanjem da Babić nikada nije bio nikakav „golub mira“, kako se danas predstavlja. U sudnici je pokazao i veliki broj telegrama (stara navika) u kojima su nekadašnji Babićevi bliski saradnici (Borislav Mikelić, David Rastović, Marko Dobrojević, Ilija Đujić…) tvrdili da svedok C-061 danas ne govori istinu ili da se slabo seća. Milošević se pri tom pozvao i na jedan izveštaj Marka Guldinga, izaslanika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, koji je posle posete Beogradu, Zagrebu i Kninu referisao da su, osim Franje Tuđmana i Milana Babića, svi najvažniji politički igrači u regionu spremni da prihvate Vensov mirovni plan.
ODUŠEVLJENJE: Haško svedočenje Milana Babića, čoveka koji je pre rata i ulaska u politiku bio zubar u Kninu (danas navodno gaji kokoške negde u okolini Zemuna), izazvao je pravu provalu oduševljenja u u Zagrebu. Nekadašnji Tuđmanov savetnik Slaven Letica smatrao je čak da je reč o tako važnom svedočenju zbog koga je vredelo zakazati hitnu sednicu Sabora. U komentaru objavljenom u jednom zagrebačkom dnevnom listu tvrdi se da je Babić
dokazao kako se u Hrvatskoj svojevremeno nije dogodio „autentični ustanak zbog narušavanja srpskih prava, nego su Milošević i JNA izazvali rat s ciljem rušenja ondašnje hrvatske vlasti i zadržavanja Hrvatske ili nekih njenih delova u Jugoslaviji“. Autor teksta konstatuje takođe da je Babićevo svedočenje presudno za međunarodni legitimitet Hrvatske i da formalno oslobađa ovu državu od krivice za izbijanje rata u bivšoj Jugoslaviji. Svedočenje bivšeg premijera RSK moglo bi da ima veliku važnost i u nekim budućim haškim procesima protiv pojedinih hrvatskih generala, s obzirom na izjavu ovog svedoka da je „ono što su Hrvati uradili tokom ‘Bljeska’ i ‘Oluje’ identično onome što su srpske snage uradile 1990. godine“. Ovakvim svedočenjem Milan Babić se, bar što se njega tiče, svakako približio „pomirenju“ s hrvatskom štampom koja ga je pre desetak godina opisivala kao zubara monstruma, čoveka koji je navodno u Kninu „pacijentima Hrvatima namerno vadio zdrave zube“.
Sam optuženi bio je možda delimično i u pravu kada je tvrdio da se Milan Babić kao političar u ratnim godinama često ponašao kao „Tuđmanov džoker“. S tim što je, naravno, zaboravio da doda kako je taj „džoker“ izvučen upravo iz Miloševićevog kninskog špila.
Ako bi oko ove teze još i moglo da bude nekog sporenja, oko one da je Milan Babić dosad najjača karta koju je u ovom sudskom procesu potegao tužilac Džefri Najs sporenja nema.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve