Teško da postoji mnogo odrednica oko kojih bi većina odrasle populacije u Srbiji postigla konsenzus. Ipak, jedna je nesumnjiva: više od četiri petine odraslih (preko 15 godina) građana Srbije pije kafu. Ovo je rezultat najvećeg istraživanja koje je o fenomenu kafe i svemu što ga prati u oktobru 2002. godine sprovela agencija Strategic Marketing
Šta ste juče pili
Armija kafopija u Srbiji premašuje brojku od pet miliona duša. Ova populacija, bar kada je o ispijanju kafe reč, pokazuje priličnu dozu tradicionalizma. Što se navike o kojoj govorimo tiče, građanstvo u Srbiji mnogo je bliže početku šesnaestog veka, kada je u Beogradu otvorena prva kafana, nego čudima moderne tehnike. Čak 94 odsto konzumenata na pitanje „koju ste kafu pili juče“ odgovara da je pilo „tursku“. Ipak, kada već pominjemo naziv, valja priznati da se kafopijsko društvo u većini zalaže za preimenovanje tradicionalne „turske“ (27 odsto) u „crnu“ kafu (43 odsto). Posmatrano kroz redakcijski „presek“ u kome najmanja „šoljica“ za kafu premašuje zapreminu od 2 dl, zvučaće neverovatno, ali istraživanje pokazuje da 41,6 odsto kafopija koristi najmanje, tradicionalne šoljice za kafu. Tim najmanjim šoljicama obračunato, u Srbiji se dnevno popije u proseku čak 17.015.764 šoljice turske kafe.
Ko, gde, skim, kada
Blizu tri četvrtine (73 odsto) kafe koja se tokom jednog dana popije u Srbiji skuvana je i popijena kod kuće, i to u društvu ukućana (39 odsto). Najviše kafe pije mlađa i srednja generacija, prosečno oko četiri dnevno. U restoranima i kafićima popije se svega 3 odsto ukupne dnevne količine kafe, a na poslu, fakultetu i u školi 13 odsto.
Koliko šoljica kafe pijete
U dnevnoj potrošnji kafe postoje dve udarne tačke, lako objašnjive ako imamo u vidu jedno od najpoznatijih svojstava kofeina, glavnog sastojka kafe, koji stimuliše centralni nervni sistem. Najviše konzumenata kafu pije uz doručak (31 odsto), dok joj se 22 odsto predaje posle ručka. Jedanaest odsto onih koji u kafi uživaju uz večeru, kao i pet odsto onih koji joj se prepuštaju kasnije uveče kao da ne mare mnogo za upozorenje da kafa može dovesti do nesanice.
Jedan od zanimljivih rezultata istraživanja kaže da su za kupovinu kafe u Srbiji najčešće zadužene žene, u čak 83 odsto slučajeva. Uglavnom se kupuje količina veća od 100, do 200 grama (44 odsto slučajeva), dok se u 36 odsto slučajeva kupovina završava na 100 grama kafe, ili čak manje.
Vernidomaćimkafama
Kad je reč o markama kafe koje se u Srbiji kupuju, upadljiva je vernost domaćim markama. Na pitanje da li ste u prethodnih mesec dana pili strane marke turske kafe, tek 14 odsto ispitanika odgovorilo je potvrdno. Od stranih marki koje su ipak srkutali ispitanici Strategic Marketinga 27 odsto probalo je Alvorado, 21 odsto Bon campo, dok je jedna petina pila Franck.
Koju kafu pijemo
Davno je prošlo vreme kada je tržištem dominirala manje-više jedna marka domaće kafe, a kupovina kod potrošača izazivala eventualnu nedoumicu u pogledu količine koja se kupuje. Današnji konzumenti kafe suočavaju se sa zaista velikim izborom. Na pitanje ispitivača da nabroje marke crne kafe koje im padnu na pamet, najveći broj ispitanih (46 odsto) prvo je pomenuo Grand kafu. Na drugom mestu je Don kafa (23 odsto), treća je C kafa (10 odsto), a svaku od ostalih navedenih vrsta istaklo je u prvi plan manje od 2 odsto ispitanih. Na sličan način kotiraju se kafe i kada je reč o odgovoru na pitanje koju ste vrstu kafe pili juče. Prvoplasiranu kafu Grand Gold pilo je 43,7 odsto ispitanih, a drugoplasiranu Don skoro upola manje – 22,6 odsto. Kafe iz različitih privatnih pržionica zauzimaju treće mesto sa 12,6 odsto konzumenata, a na četvrtom mestu je C kafa (4 odsto). Rezultati istraživanja jasno pokazuju čvrstu vezu između potrošnje određene marke kafe i percepcije kvaliteta. Odgovori na pitanje koju marku turske kafe smatrate najkvalitetnijom ponovo izbacuju na prvo mesto Grand (47 odsto), drugoplasirana Don kafa ima 27 odsto, dok se C kafa još jednom našla na trećem mestu sa 12 odsto odgovora ispitanika.
Sećanje na reklame
Liderska pozicija osigurana je Grandu i kada je reč o reklamama. Od svih reklama za kafu, više od polovine ispitanih prvo se seti Grandove (55 odsto), na drugom mestu je ponovo Don kafa (27 odsto), dok reklama C kafe ponovo drži visoko treće mesto (7 odsto ispitanih). U vodeću trojku samo se jednom umetnula De nic kafa, i to kada je reč o ocenama koje su konkretne reklame za kafu dobile. Dve Grandove reklame ponovo vode. Reklama sa Milenom Dravić i Draganom Nikolićem je najbolje ocenjena (4,24 odsto), sledi je reklama sa Radetom Šerbedžijom i Draganom Nikolićem (4,18), dok je treća reklama za De nic kafu, sa Sekom Sabljić kao vračarom („Nešto si tela“) u glavnoj ulozi (ocena 4,15 odsto).
Prepoznavanje reklama
Istraživanje o kome je reč pokazuje između ostalog da vreme majušnih pržionica koje opstojavaju skoro u kućnoj radinosti polako prolazi. I dok se one još uvek ponegde bore za opstanak, „veliki“ grabe napred grandioznim koracima. U prilog ovome govori i sve veći broj reklama za kafu sa kojima se svakodnevno srećemo. Imajući na umu i nedavnu tvrdnju američkih naučnika da bi neki sastojci kafe uskoro mogli biti upotrebljeni u lečenju srčanih bolesti i nesanice, moglo bi se zaključiti da je vreme kafe tek pred nama.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.